U nadograđenom i nikad dovršenom dijelu hotela Palas u Banjaluci, koji se "gradi" još od polovine 80-ih godina prošlog vijeka, umjetnička grupa RACE oktobra 2005. izvela je seriju performansa pod nazivom "Komad vazduha (u arhitektonskom groblju)".
U ovom umjetničkom projektu učestvovala su, tada još mlada i entuzijastična, a sada prilično etablirana imena iz lokalnog glumačkog, umjetničkog i novinarskog svijeta, između ostalih - Zoran Crnčević, Nebojša Đumić, Daniel Simić, Dragan Bursać, Slađana Zrnić, Nikola Zaklan, Dijana Škondrić, Miljka Brđanin, Vladimir Đorđević, Nikolina Jelisavac, Emil Rakanović...
Glavnu medijsku i marketinšku podrška pružala je agencija Aquarius, svjetlo i zvuk radio je AAP Elektronik, za obezbjeđenje bio je zadužen Sector Security, a kostime je ustupilo Narodno pozorište RS.
Cilj projekta bio je da se scenskom izvedbom, na nekoliko sati, ozvuči i osvijetli ovo "arhitektonsko groblje" i, kako navodi Dragan Bursać u propratnom katalogu, "završi ono što domaćim boljševicima i drugovima nije polazilo za rukom, nogom, glavom i ostalim ekstremitetima četvrt vijeka".
"Bezumlje je trenutno i trajno uništeno u krugu od nekoliko stotina metara; toplotne rakete punjene public artom su ispaljene u radiusu od nekoliko stotina kilometara i imaju odgođeno dejstvo ali djeluju nekoliko godina. Ono što je najbitnije, svi kulturni lokatori u ovom dijelu Evrope zabilježili su kulturni zemljotres, potražili ga na mapi i rekli da je epicentar u centru Banjaluke. Ako imate umjetnike; ako ih ruina provocira a borba za komad vazduha motiviše, eto zgode. Faza jedan je obavljena. Faza dva- spremni. . . PALI! ! !", piše Bursać.
Danijel Simić nadovezuje se na Bursaća sa riječima:
"Ono što je ovaj put, možda veličanstvenije od moći umjetničke zamisli, jeste da je prati osjećaj. Rezonancija ljudi od ovoga svijeta, koji posjeduju moć i novac. I to u stepenu, kakav u projektu ovih osobina i promjera, nije zabilježen u posljednjoj deceniji ovdašnje povijesti. Zato je Komad vazduha, nešto produkcijski najcjelishodnije, što je na multimedijalnom polju načinjeno od domaćeg repromaterijala (nezavisno od entitetske granice!). Kampanja u njegovu korist, ima i glavu i petu. Ali i kičmu i srce, kakvi našoj umjetnosti redovno nedostaju..."
U svakom slučaju, bila je to jedna veoma interesantna i nadahnuta akcija, na koju je većina Banjalučana vjerovatno zaboravila, pa je red da je se podsjetimo... Uz odličan propratni foto i video materijal. Uživajte!