Krajem septembra 2015. Banjaluka je ostala bez jedne od svojih najvećih legendi - Božidara Bože Vukadinovića, kaskadera i po mnogima apsolutnog vladara jugoslovenskih "zidova smrti".
Svi koji su znali Božu kažu da je bilo zadovoljstvo družiti se sa njim, jer je bio divan čovjek i šarmer, uvijek spreman za šalu, najviše na svoj račun.
Svog "drugovanja" sa Vukadinovićem prisjetio se i Tomo Marić, pisac, novinar i najpoznatiji banjalučki hroničar.
"Jednom mu je Italijan, tadašnji šampion Evrope u motociklizmu do 1.250 kubika, zatražio da vozi u kaci. Pošto Božo nije uspio da ga odgovori, ovaj se kasnije zabio na glavu i jedva ostao živ. Rekao je Boži da je veće majstorstvo voziti u buretu nego na pisti", prisjetio se Tomo Marić svojevremeno za Press.rs.
Dim, miris benzina i buka motora Božidara Vukadinovića i njegovih drugara uvijek su garantovali vrhunsku predstavu, a o takozvanom buretu, ili kaci, u kojem su vozili stare "indijane", maštala su djeca koja su željela da jednog dana postanu kao Božo.
"Osim vožnje u buretu i kaskaderskih angažmana u filmovima, Božo se ničim drugim nije bavio. Svojoj profesiji, koju bih ubrojio u sport, ostao je vjeran do kraja. Nekoliko dana prije nego što će preminuti u bolnici, zabavljao je gledaoce na vašaru u Gradišci", otkriva Tomo Marić.
On je svog prijatelja Božu uvrstio i u knjigu "Tamo preko Vrbasa".
"Božo je bio i biciklista koji je počeo s Tanom Kuvaljom. Auto-mehaničarski zanat završio je kod Pere Popovića, koji je 1957. godine bio nezvanični prvak svijeta u Lenjingradu, vozeći motore od 250 kubika. Poslije se povezao s Mirkom Ćaletom Nenadovićem i oni, tada osamnaestogodišnjaci, postali su glavni banjalučki tandem u vožnji u kaci širom bivše Jugoslavije i Evrope, a ne treba zaboraviti ni Madu Handana s Mejdana", pamti Marić.
Marić je Vukadinovića jednom najavljivao na čuvenom vašaru u Derventi.
"To je bilo negdje prije zemljotresa. Sjećam se da sam palio publiku uzvikujući: 'Kakva hrabrost, kakva odvažnost!' A kakva je Božo bio veličina govori i tadašnji tekst u listu 'Arena', gdje je pisalo da Banjaluka ima tri velike sportske zvijezde - fudbalera Tomu Kneza, rukometaša Jeronima Karadžu i Božu. List je tada bio potpuno rasprodat", prisjeća se ovaj novinar.
Marić otkriva da niko nije mogao da plati piće u Vukadinovićevom društvu, te da je Božo bio istinski as i laf, uvijek miran i staložen čovjek.
U ekipi koja je nastupala sa Božom u "zidu smrti" bila je i njegova supruga Silvana, o čemu svjedoče plakati, fotografije, novinski članci i snimci koji su ostali iza Božidara Vukadinovića.
SUSRET SA NIKIJEM LAUDOM
Vozeći svojevremeno ma Zgrebačkom sajmu, Božo Vukadinović se susreo sa Nikijem Laudom, nekadašnjim prvakom svijeta u Formuli jedan. "Pošto je gledao našu vožnju, prišao mi je i rekao: To je ludost što radite", prisjetio se Vukadinović.
PRVI DONIO BITLSE, STONSE I LEVISKE U BANJALUKU
Malo se zna da Božo nikada nije vozio kao uobičajeni vozač i da tokom rata nije radio u kaci, s kojom je ranije obišao pola Evrope i bio atrakcija čak i na popularnom njemačkom "Oktoberfestu". Takođe, prvi je u grad na Vrbasu donio antilop-cipele, "leviske", jaknu od jelenske kože... Na njegovim predstavama prvi put su puštani hitovi "Bitlsa" i "Stonsa", a slušali su se i Elvis, Ćelentano, "Šedouzi", Klif Ričards...