Genijalni američki šahista krajem 1961. boravio je u Banjaluci, nakon posjete Ljubiji, rudarskom mjestašcu u blizini Prijedora. Kako, zašto, otkuda, gdje?! Pročitajte...
/Piše Siniša Stanić/
"Za život su najvažnije priče. Priče su zakon..." Tomo Marić
Banjaluka je puna priča. Neke od njih se prepričavaju do iznemoglosti, dok su druge "gurnute pod tepih" i skoro zaboravljene. Jedna od takvih je i - banjalučka šahovska priča!
U drugoj polovini prošlog vijeka Banjaluka je imala svoj međunarodni šahovski turnir koji je bio ucrtan na mapi najznačajnijih svjetskih takmičenja u šahu. U bivšoj Jugoslaviji, grad na Vrbasu važio je za treći šahovski centar u državi, a pored mnoštva domaćih vrsnih šahista, okupljenih u nekoliko gradskih klubova (od kojih je najpoznatiji i najznačajniji svakako Šahovski klub "Nikica Pavlić"), kroz Banjaluku su prodefilovali skoro svi koji su prošlog vijeka nešto vrijedili u svjetskom šahu - velemajstori i svjetski prvaci Aljehin, Karpov, Petrosjan, Botvinik, Talj, Spaski, Korčnij, Kasparov, Maja Čiburdanidze...
Veliki Aljehin je 1930-ih u Banjaluku dolazio čak dva puta - prvi put su ga banjalučki šahisti dobro "naprašili", pa je ovaj šahovski genije odlučio da dođe još jednom i revanšira im se. Međutim, opet se "loše proveo". Iz Banjaluke je krajem 70-ih praktično krenula i blistava karijera Garija Kasparova, jednog od najznačajnihih imena u istoriji šaha.
Ipak, priča koja je ostala skoro nepoznata jeste da je u Banjaluci, oktobra 1961, puna tri dana, boravio najveći među najvećima, jedna od najharizmatičnijih i najintrigrantnijih ličnosti dvadesetog vijeka - genijalni Bobi Fišer!
Razlog njegovog dolaska u Banjaluku nije bilo učešće na turniru, nego nešto mnogo nevjerovatnije...
SIMULTANKA PROTIV 30 RUDARA
Bobi Fišer je od početka svoje šahovske karijere bio vezan za tadašnju Jugoslaviju. Još 1959, kao 16-godišnji šampion Amerike on dolazi u Beograd i tu po prvi put doživljava zvjezdani tretman - proganjanje novinara, fanova i oduševljenih građana. Nakon Beograda zaputio se na međunarodni turnir u Portorožu, odakle praktično kreće njegova blistava međunarodna karijera.
Krajem 1961. još jednom se vraća u Jugoslaviju, a ovaj put učestvuje na prestižnom turniru u Bledu, gdje zauzima, bez izgubljene partije, drugo mjesto iza Rusa Mihaila Talja. Odmah nakon Bleda putuje u BiH, gdje ima zakazane simultanke u Sarajevu i, nećete vjerovati, Ljubiji!
Ko je i kako dogovorio taj meč u malom rudarskom mjestašcu pokraj Prijedora nismo uspjeli da saznamo... Prema izjavama svjedoka simultanka je zaista odigrana u tamošnjem Domu kulture, a dogovoreno je da Fišer odmjeri snage sa trideset rudara, šahista. Međutim, po dolasku u Ljubiju desilo se nešto neugodno - mladi Amerikanac osjetio je jake bolove u donjem dijelu stomaka. I pored toga, Fišer je odigrao meč i jednostavno "pomeo" rudare - odnio je 29 pobjeda, uz samo jedan remi!
***Dom kulture u Ljubiji 1960-ih***
Ipak, bolovi u stomaku, koji su vjerovatno uticali na Fišerov "nemilosrdni tretman" prema rudarima, bivali su sve jači, pa je američki šahista zatražio da ga hitno vode u bolnicu kod nekog dobrog doktora. Odluka je pala na - Banjaluku, gdje je stigao 7. oktobra. Doktori su utvrdili da ima napad slijepog crijeva.
O dolasku Bobija Fišera u Banjaluku i problemima sa slijepim crijevom pisali su tada svi veći američki i jugoslovenski listovi (ali začudo ne i banjalučke "Krajiške novine", koje o tome nisu objavile ni slova). Beogradska "Politika" izvjestila je da je slavni šahista smješten na Hirurško odjeljenje Opšte bolnice u Banjaluci.
"Bobi Fišer je juče rano izjutra doveden na naše odjeljenje. Ustanovili smo da je riječ o hroničnim napadu slijepog crijeva. Preporučili smo mu operaciju ali je on to odbio zbog toga što je i ranije u dva maha dobijao slične napade ali ih je suzbio upotrebom antibiotika", izjavio je za "Politiku" dr. Stipo Ravlić, tadašnji direktor hirurgije u Banjaluci.
Iz krugova bliskih šahisti "procurila" je tada i nevjerovatna informacija kako Fišer smatra da njegova šahovska genijalnost leži baš u tom dijelu stomaka (!?), zbog čega je i odbio operaciju. Uglavnom, banjalučki doktori prepisali su mu terapiju antibioticima i njegovo stanje se uskoro zaista poboljšaldo.
A, kako je Fišer provodio vrijeme u banjalučkoj bolnici?
"ŠIŠANJE" NA BL HIRURGIJI
Priču koja slijedi pronašli smo u bespućima interneta i potpuno je neprovjerena, ali je toliko lijepa da je uzimamo kao potpuno istinitu:
Dok je ležao u bolničkom krevetu u Banjaluci, Fišer je zatražio da ga neko ošiša i obrije, pošto se malo "zapustio". Doveli su mu Fahrudina Šuvalića, zvanog Štroco, poznatog banjalučkog bricu, ali i strastvenog šahistu. Kada je završio šišanje i brijanje, Štroco je zamolio američkog šampiona da odigraju nekoliko partija, tu u bolničkoj sobi. Začudo, Bobi je pristao!
Banjalučki frizer iz torbe je odmah izvadio već pripremljeni drveni šahovski komplet, i tako se tu, na bolničkom krevetu hirurgije, desio "ljuti" banjalučko-američki šahovski boj, u kojem je Fahro uspio da šahovski "ošiša" Fišera - dobio ga je u dvije ili čak tri partije!
Po završetku, Šuvalić je zamolio Bobija da mu na papiru potpiše da ga je uspio pobijediti, što je Fišer uz smijeh i uradio! Kasnije je ova "diploma" godinama krasila zid Štrocine frizerske radnje...
Nakon tri dana provedena u banjalučkoj bolnici, Fišerovo zdravstveno stanje se veoma poboljšalo, pa je šahovski šampion otputovao u Zagreb. Kako je izvjestila štampa, tu je kupio par cipela i dva odijela (smatrao je da se u Jugoslaviji pravi najbolja odjeća i obuća) i avionom odletio za Minhen i dalje za Ameriku. Tako se završila ova krajiška "avantura" Bobija Fišera...
A, ko je u stvari bio Bobi Fišer?
PROGNANI GENIJE, SAM PROTIV SVIJETA
Robert Džejms "Bobi" Fišer rođen je u Čikagu, 9. marta 1943. godine. Naučio je da igra šah sa samo šest godina, i to iz uputstva koje je pronašao u šahovskoj garnituri koju je njegova sestra kupila u prodavnici slatkiša u Bruklinu. Narednih godinu dana nije imao protivnika pa je igrao sam protiv sebe. U sedmoj godini učlanio se u Bruklinski šahovski klub, odakle kreće njegov vrtoglavi uspon...
Već 1958, kao 14-godišnjak, postaje šampion Amerike, a ubrzo i najmlađi velemajstor u istoriji. Potpuno se posvetio šahovskoj igri - prekinuo je školovanje i nikada nije završio srednju školu. Nije ga zanimala umjetnost, nauka, politika, sport, seks...
Svjetsku slavu stekao je kada je 1972. godine u islandskom Rekjaviku, sa kojim je, ispostaviće se, sudbinski povezan, u meču za svjetskog prvaka napravio veliko iznenađenje i savladao Rusa Borisa Spaskog. Američki šahista je tako prekinuo višedecenijsku dominaciju sovjetskih šahista i postao jedini Amerikanac sa titulom šahovskog prvaka svijeta.
Pobjeda nad Spaskim, te 1972. godine, u američkim medijima viđena je kao grandiozna, simbolička pobjeda SAD protiv Rusije u Hladnom ratu, kojom je slomljen dotadašnji mit o intelektualnoj superiornosti Rusa nad Amerikancima.
Fišer postaje nacionalni heroj, a njegove fotografije osvanule su na naslovnicama najvećih listova. Šah, praktično preko noći, dobija silne nove poklonike i postaje takoreći američki nacionalni sport...
Međutim, tada se desilo nešto potpuno neočekivano - po osvajanju titule svjetskog prvaka Fišer se povukao i nije odigrao meč narednih 20 godina! 1975. odbio je da brani titulu protiv Anatolija Karpova jer nije mogao da postigne dogovor s međunarodnom šahovskom federacijom oko uslova meča. Narednih godina i decenija skoro ništa se nije znalo o njemu...
Povratak na scenu desio se 1992, i to u tadašnjoj SR Jugoslaviji! Naime, Fišer je pristao da te godine odigra revanš meč protiv Spaskog na Svetom Stefanu, u jeku najžešćih sankcija koje su zapadne sile nametnule Jugoslaviji. Meč je finansirao kontroverzni srpski biznismen Jezdimir Jezda Vasiljević, odnosno njegova firma Jugoskandik, a nagrada je iznosila pet miliona dolara. Fišer je uspio da pobijedi i u tom revanšu.
Međutim, Vlada SAD optužila je Fišera za kršenje sankcija protiv Jugoslavije, što je američki šahista javno ismijao na jednoj konferenciji za štampu, doslovno pljunuvši na tekst optužbe! Poreska uprava SAD nakon toga je izdala potjernicu za Fišerom, uz zaprijećenih 10 godina zatvora, poslije čega se Fišer više nikad nije vratio u Ameriku.
***Meč Spaski - Fišer 1992***
Živio je u Mađarskoj, Njemačkoj, na Filipinima i u Japanu. Tokom ovog perioda davao je sve žešće antiameričke i antisemitske izjave, uprkos svom jevrejskom porijeklu.
A, nakon napada na Njujork 11. septembra 2001, govoreći iz Japana, Bobi Fišer je "matirao" sam sebe - čestitao je teroristima!
"To je divna vijest, pozdravljam taj čin. SAD i Izrael su masakrirali Palestince mnogo godina. Pljačkali su ih i masakrirali... Sada im se sve vraća", rekao je tom prilikom Fišer. Zbog ove izjave Američka šahovska federacija ga je isključila iz članstva.
Poslije toga živio je na relaciji Filipini - Japan, a 2004. uhapšen je u Japanu zbog nevažećeg pasoša, nakon čega su ga tamošnje vlasti držale devet mjeseci na aerodromu pod prijetnjom izručenja SAD. Tek pošto mu je Island zagarantovao državljanstvo, japanske vlasti su ga pustile u tu zemlju.
U januaru 2002. dao je intervju za radio u Rejkjaviku, u kojem je apelovao na islandsku vladu da zatvori američku vojnu bazu u toj zemlji. "Ako odbiju otići, pošaljite im nekoliko pisama s antraksom", rekao je Fišer.
Do kraja života tvrdio je da je svjetski šampion, pošto nikada nije poražen. Preminuo je u Rejkjaviku 17. januara 2008, kada je imao 64 godine, baš koliko ima polja na šahovskoj tabli.
Iako je bolovao od paranoje, opsesivnog ponašanja i povremenih bijesnih ispada, niko nije dovodio u sumnju njegov šahovski genij, a sa osvojenih 20 uzastopnih turnira još uvijek ima najdužu seriju pobjeda ikada.
..........
Za kraj, pogledajte fenomenalni snimak mladog Bobija Fišera kako igra simultanku, negdje u SAD, 1950-ih...
Ukoliko vam se dopadaju "Priče iz naftalina", zapratite nas i na facebooku! LINK