Đurica Stankov već 20 godina boluje od HIV-a, a za svoju bolest saznao je, dok je još bila u početnoj fazi.
Predsjednik Saveza udruženja pacijenata, Đurica Stankov karijeru je započeo kao pjevač da bi je nastavio kao glumac u filmovima za odrasle i erotski model, a danas je borac za prava oboljelih od HIV-a. Već 20 godina vodi borbu sa neizlječivom bolešću, a tvrdi da je nakon tog saznanja, kada su ga prijatelji napustili, pomišljao i da se ubije.
Đurica je u ranijim intervjuima, govorio da bolest nije dobio snimajući homoseksualne filmove za odrasle, već od svoje partnerke. Boluje već 20 godina od HIV-a, i kako priznaje terapija je napredovala i danas osobe zaražene ovim zloćudnim virusom mogu potpuno normalno da žive.
"Nakon svega onoga što sam doživio ja bih, iako zvuči kao šala, da dođe Bog i da mi mogućnost da imam HIV ili neku drugu bolest, ja bih bez razmišljanja birao HIV. Sa tom bolešću može sasvim normalno da se živi. Postoje predrasude o HIV infekciju, ljudi neće ruku da ti pruže“, kaže Đurica.
Oženio se sa 15 godina
Đurica je imao 15 meseci kada mu je otac preminuo, nakon čega se njegova majka preudala za Roma. Svijetle puti i svijetlih očiju, Đurica Stankov proveo je djetinjstvo u romskoj mahali kod Vršca, a za svog očuha kaže da boljeg oca od njega nije mogao da ima.
Imao je 15 godina kada je upoznao Silvanu, koju je ubrzo i oženio.
"Nije nam išlo, imali smo nesreću da izgubimo dvoje djece. Kada smo dobili prvo dijete, tada smo saznali da ona ima nasljednu epilepsiju. Trebala je da uzima terapiju tokom trudnoće, tako smo izgubili prvo dijete. 1995 godine dobili smo Nemanju koji je u porodilištu umro od salmonele. To nas je rastavilo", ispričao je Đurica.
Kako je dobio HIV
Za svoju bolest saznao je dok je još bila u početnoj fazi.
"Bavio sam se pornografijom tada. Radio sam u Mađarskoj, uslovi su bili daleko bolji nego u Srbiji, sve je bilo u redu. Kada sam završio angažman, tamošnji agent dolazi i kaže mi da će naredne nedjelje biti novi kasting i da će taj film režirati čuveni Roko Silfredi. Kada sam otišao na kontrolu, doktor mi je prišao i dao papir i na njemačkom rekao da sam HIV pozitivan. Tu je nastala opšta frka, kako je moguće da se to desilo. Ja sam se osjećao stravično, takav osjećaj nikada nisam imao. Onda su se uplašili agenti, kolege glumci, tu je nastao opšti problem“, priseća se Đurica.
Nakon saznanja, vraća se u Srbiju.
"Prva instanca mi je bila infektivna klinika. Ono što je meni izazvalo veliki strah, to su ogromne šipke na prozorima. Pomislio sam tad, ja kada ovde sad uđem, zatvoriće me u kavez i neću izaći. Poslali su me u studentsku polikliniku da uradim test, jer oni imaju najsenzitivnije testove za HIV".
Rezultati su mu stigli istog dana.
"Doktorka mi je rekla da sam negativan, ali da se 'na kraju tunela pokazuje sivilo'. Time je htela da mi kaže da najverovatnije imam HIV i da se nalazim u periodu inkubacije i da tada test može da da lažne rezultate. Rekla da mora da se sačeka minimum dva meseca od poslednjeg odnosa, kako bi test pokazao prave rezultate", rekao je Đurica.
Nakon dva mjeseca, dobio je opet isti rezultat. Tek iz trećeg puta je test bio pozitivan, a Đurica se tog perioda prisjeća kao jednog od najstresnijih u životu.
U vezi sa momkom koji je potpuno zdrav
Đurica već 12 godina uživa u ljubavi sa svojim partnerom koji nije HIV pozitivan.
"Nakon dva mjeseca od saznanja da imam HIV upoznao sam osobu koja je bila potpuno zdrava, nakon toga smo proveli 7 godina zajedno. Sada imam momka sa kojim sam 12 godina i on je potpuno zdrav. Naravno da se njegova porodica protivila, ali razumljivo je da osobe koje ne znaju puno o HIV-u tako reaguju“, kaže Đurica.
Diskriminacija HIV pozitivnih osoba
Đurica ukazuje na to da je svakodnevni život osoba sa HIV-om u velikom broju slučajeva pod teretom stigme i suočavanja sa diskriminacijom u svim oblastima, od obrazovanja, zdravstvene zaštite i zapošljavanja, i odbacivanjem sredine.
"Sjećam se kada sam bio na ručku kod svog prijatelja koji je takođe HIV pozitivan, roditelji su mu umesto običnog escajga davali plastični nož i viljušku. A ti ljudi su visokoobrazovani“, prisjeća se Đurica.
Iz svih nedaća došao je na ideju da osnuje AS centar, mjesto gde će se osobe sa HIV-om okupljati družiti, razmjenjivati iskustva i postavljati pitanja. I baš tako AS centar funkcioniše od 2009. godine. Cilj je pružiti podršku, prije svega onima koji su tek saznali za svoju dijagnozu i još ne znaju šta ih je snašlo.
(Mondo/Mediji)