Knjiga o jezivom iskustvu djevojčice iz Gadafijevog harema: "Ja sam ti tata, brat i ljubavnik"

Pojavila se knjiga o Gadafiju koja je velika ispovjest djevojke pod imenom Soraja koja je bila dio njegovog harema.

Sorajina ispovjest se vjerovatno ne razlikuje umnogome od gorkih, užasavajućih priča drugih djevojaka, ali je njena ugledala svjetlo dana u knjizi "Gaddafi's Harem: The Story of a Young Woman and the Abuses of Power in Libya" francuske novinarke Anik Kožan. Soraja, čiji je pravi identitet zaštićen ovim pseudonimom, je bez zadrške i vrlo detaljno opisala svoje tragično iskustvo, a u knjizi je potkrijepljeno svjedočenjima ljudi koji je poznaju i drugih djevojaka iz harema. Prenosimo odlomak iz knjige u kome Soraja opisuje trenutak kada je tek stigla u hram i suočila se sa novim životom.

"Vozili smo se dosta dugo. Nisam imala pojam o vremenu, ali izgledalo mi je da traje beskonačno. Napustili smo Sirt i prošli kroz pustinju. Gledao sam pravo ispred sebe, ne usuđujući se da postavljam bilo kakava pitanja. A onda smo stigli u u neku vrstu logora. Bilo je nekoliko šatora i ogromna prikolica, odnosno veoma luksuzan kamper kombi. Mabruka je krenula ka kamperu, pokazujući mi da je pratim, a u drugom automobilu, koji je napuštao to mjesto, učinilo mi se da vidim jednu od djevojčica iz škole koja je takođe izabrana da pozdravi vođu prethodnog dana. To je trebalo da me umiri, ali me je ipak obuzeo neopisiv osjećaj straha kada sam ušla u kamper. Kao da se cijelo moje biće borilo protiv ove situacije. Kao da sam intuitivno znala da se događa nešto veoma, veoma loše", navodi se u knjizi.

Gadafi je izgledao kao car

Gadafi je bio unutra, sjedio je na crvenoj stolici za masažu i držao daljinski upravljač. Izgledao je kao car. Napravio sam korak napred kako bih mu poljubila ruku, koju je on ovlaš pružio, dok je gledao u stranu. "Gde su Faiza i Selma?", razdraženim glasom upitao je Mabruku. "I one dolaze", kratko je odgovorila. Bila sam zapanjena. Nije me ni pogledao, kao da nisam postojala. Prošlo je nekoliko minuta, nisam znala šta da radim sa sobom. Konačno je ustao i upitao me: "Odakle je tvoja porodica?".

"Iz Zlitena", rekla sam. Lice mu je ostalo bezizražajno.

"Pripremi je", zapovijedio je i izašao iz sobe. Mabruka mi je pokazala da sjednem na klupu u uglu sobe. Druge dvije žene su potom došle, bile su opuštene, kao da su kod kuće. Faiza mi se nasmiješila, prišla mi je i uhvatila me za bradu. "Ne brini se, mala Soraja", rekla je i otišla.

Mabruka je telefonirala i davala uputstva za nečiji dolazak, možda baš za djevojku poput mene, pošto sam čula kako kaže: "Dovedite je ovamo". Spustila je slušalicu i okrenula se prema meni: "Priđi! Uzećemo mjere kako bi ti nabavili malo odjeće. Koju veličinu grudnjaka nosiš?".

Uzeli su mi mjere 

Bila sam šokirana: "Ja... ne znam. Mama mi uvijek kupuje odjeću". Izgledala je iznervirano i pozvala Fatihu, drugu ženu, odnosno čudnu osobu koja je imala glas i ramena muškarca, ali impozantno poprsje žene. Odmjerila me je, potapšala po ruci, namignula i rekla: "Dakle, ovo je nova? Odakle dolazi?". Obmotala je metar oko mojih grudi i struka, zapisala mjere i napustila kamper. Ostala sam sasvim sama, ne usuđujući se da se pomjerim. Noć je polako padala, a ja nisam imala predstavu ni o čemu. Šta moja mama misli sada? Šta će se ovdje dogoditi? Kako bih mogla da se vratim kući?

Poslije dugog čekanja, Mabruka se ponovo pojavila. Laknulo mi je kada sam je vidjela. Uzela me je pod ruku bez riječi i odvela do laboratorije, gdje mi je plavokosa medicinska sestra uzela krv. Onda me je Fatiha odvukla u kupatilo. "Skini se, ti si dlakava. Moramo da se oslobodimo svega toga", rekla je, utrljavši mi potom kremu za depilaciju na ruke i noge. "Ostavićemo stidne dlake", dodala je. Bila sam uznemirena i posramljena, nisam mogla da shvatim zašto sve to rade. Zamotali su me u ogrtač i vratili u prvobitnu sobu."Obući ćemo te kako treba, našminkati te i onda ćeš moći da vidiš tatu Muamera", rekla mi je Mabruka. "Sve ovo samo da bih pozdravila tatu Muamera? A kada ću se vratiti kući kod mame i tate?", upitala sam.

"Kasnije! Prvo morate da pozdravite svog gospodara", odgovorila mi je.

Satenska haljina i tanga gaćice

Dali su mi tanga gaćice, nešto što tada nikada ranije nisam vidjela, i bijelu satensku haljinu sa prorezom sa strane i dekolteom. Kosu su mi raspustili, našminkali me, nanijeli parfem i stavili malo sjaja na usne, nešto što moja mama nikada ne bi dozvolila. Mabruka je pogledala rezultat, uhvatila me je za ruku i povela niz hodnika. Zaustavila se ispred vrata, otvorila ih i praktično me gurnula unutra.

Gadafi je bio na svom krevetu, potpuno go. Bila sam prestravljena. Pokrila sam oči od šoka se povukla, misleći: "Dogodila se užasna greška. Ne treba ja da budem sada ovdje. O, Bože". Okrenula sam se i ugledala Mabruku na pragu, sa čvrstim izrazom lica. "Nije obučen", promrmljala sam uspaničeno, misleći da ona to nije znala. "Uđi", rekla je i gurnula me nazad.

"Nisam se dala"

Gadafi me je zgrabio za ruku i natjerao da sjednem pored njega. Nisam se usudila ni da ga pogledam. "Okreni se, k**vo", govorio je. Tada nisam znala ni šta znači ta riječ, ali osjetila sam da je to vulgarna, užasna riječ za prezrenu ženu. Nisam se dala. Ponovo je pokušao da me okrene prema sebi, ali sam se opirala. Povukao me je za ruku, za rame. Cijelo tijelo mi se ukočilo. Onda me je natjerao da pomerim glavu, tako što me je povukao za kosu. "Ne boj se. Ja sam tvoj tata - tako me zoveš, zar ne? Ali, ja sam i tvoj brat i uskoro ću biti tvoj ljubavnik. Biću ti sve to. Jer ćeš ti ostati ovdje i bićeš sa mnom zauvijek", rekao je. Njegovo lice se približilo mom, osjećala sam njegov dah. Počeo je da me ljubi u vrat, po obrazima.

Ostala sam ukočena kao komad drveta. Htio je da me zagrli, ali sam se udaljila. Prišao mi je, ja sam se opet okrenula od njega i počela da plačem. Približio mi se, uhvatio me je za glavu. Skočila sam, a on me je povukao za ruku, međutim ponovo sam ga odgunula. On se iznervirao, želio je da me natjera da legnem, pa smo se potukli. Režao je.

Pojavila se Mabruka. "Pogledaj ovu ku**u. Ona odbija da radi ono što želim. Obrazujte je, pa mi je vratite", vikao je.

Samo sam željela da idem kući

Ona me je odvukla nazad u laboratoriju, bila je bijesna: "Kako se usuđuješ da se tako ponašaš prema svom gospodaru? Tvoja dužnost je da mu se pokoriš".

"Želim da idem kući", rekla sam.

"Nigde ti ne mrdaš! Tvoje mjesto je ovdje", odgovorile su.

"Dajte mi moje stvari, hoću da idem da vidim svoju mamu", rekla sam.

Ošamarila me je po licu: "Pokaži poštovanje. Inače će te Muamer natjerati da skupo platiš neposlušnost. Pretvaraš se da si nevina djevojčica, licemerko, ali savršeno dobro znaš šta se dešava. Od sada ćeš nas slušati, Muamera i mene. I radićeš ono što ti se kaže. Bez riječi žalbe, razumiješ li?".

Plakala sam satima

Sklupčala sam se u dnevnoj sobi i plakala satima. Ništa nisam razumjela. Sve je bilo previše zbunjujuće. Zašto sam ovdje? Šta hoće od mene? Razmišljala sam o tome kako je mama sigurno nasmrt zabirnuta. Satima kasnije sam zaspala, a Mabruka me je probudila sljedećeg jutra oko devet. Dala mi je odjeću za trčanje i ponovo sam dobila nadu. "Dakle, sada idem kući?", upitala sam. "Rekla sam ti da ne! Jesi li ti gluva? Rekla sam ti vrlo jasno da je tvoj stari život zauvijek gotov! Tvoji roditelji sve znaju i oni su razumjeli, zašto ti ne možeš?", kazala je.

Bila sam slomljena, progutala sam malo čaja, zagrizla keks i gledala oko sebe. Mnogo djevojaka u vojuničkim uniformama ulazilo je izlazilo, gledajući me radoznalo.

"Ti sada njegovo vlasništvo"

"Da li je to nova?", upitala je Selma, prišla mi i obratila mi se: "Objasniću vam neke stvari. Muamer će spavati sa vama. On će te razdjevičiti. Od sada si njegovo vlasništvo i nikada ga nećeš napustiti, Zato prestani da praviš takve face. Nema svrhe opirati se i željeti da su stvari drugačije - to ništa neće promijeniti".

Onda je ponovo došla ona žena Fatiha, uključila televiziju i šapnula mi: "Dozvoli im da rade sa tobom šta hoće, to će vam sve olakšati. Ako se ne opireš, bićeš dobro. Samo treba da uradiš sve što traže od tebe". Plakala sam i ležala nepomično. Bila sam zatvorenik. Gdje sam pogrešila?

Oko jedan sat došla je Fatiha i obukla me u vrlo kratku, plavu haljinu od satena, to je zapravo više bio negliže. Pokvasila mi je kosu, stavila malo pjene na nju. Mabruka je provjerila moj izgled, čvrsto me uhvatila za ruku i odvela do Gadafijeve spavaće sobe.

"Ovog puta ćeš ispuniti želje svog gospodara ili ću te ubiti", zaprijetila je i ugurala me u sobu.

Vođa je sjedio na svom krevetu u trenerci i potkošulji, sa cigarom u ustima, polako je izduvavao dim i hladno me je gledao: "Ti si ku**va. Sjedi blizu mene. Uradićeš sve što tražim od tebe. Daću ti nakit i lijepu kuću, naučiću te da voziš i daću ti auto. Jednog dana ćeš čak moći da studiraš u inostranstvu ako poželiš. Odvešću te gdje god želiš. Čuješ li šta ti govorim? Svaka želja će ti biti ispunjena!"

"Želim da idem kući kod mame", rekla sam.

Uočio se, ugasio cigaretu i povisio to: "Slušaj me dobro. Prestani sa tim, razumiješ li? Prestani sa tom idejom da ćeš se vratiti kući. Od sada ćeš biti ovdje sa mnom i na sve drugo moraš da zaboraviš".

Nisam mogla da vjerujem šta je govorio. To je bilo van granica razuma. Povukao me je do kreveta ugrizao za nadlakticu. Boljelo me je. Pokušao je da me skine. Već sam se osjećala toliko golo ju toj mini haljini, nisam mogla da dozvolim da me skine u potpunosti. Opisala sam se, a on mi je razdvajao ruke. Bacio me je na krevet, a potom je bijesno ustao i nestao. Mabruka je došla za sekundu.

"Ovo je prvi put da mi se djevojka ovoliko opire, Ti si kriva, Mabruka! Rekao sam ti da je naučiš. Zato uradi to ili ćete platiti cijenu neuspjeha.

"Gospodaru, zaboravite ovu devojku. Tvrdoglava je kao mazga. Vratićemo je majci i naći ću ti drugu", dodala je Mabruka.

"Ne, pripremite nju. Ja nju želim", rekao je Gadafi.

Vratili su me u moj krevet, u mrkli mrak. Te noći uopšte nisam spavala, U zoru, kada sam počela da padam od iscrpljenosti, Mabruka je došla: "Ustani. Obuci ovu unofrmu. Krećemo za Sirt".

"Znači, idemo kući kod mame", pitala sam.

"Ne, negdje drugdje", odsječno je odgovorila."

(MONDO)