Fudbaleri Sarajeva su na poziv trenera Simona Rožmana i sportskog direktora Senijada Ibričića prekinuli utakmicu i napustili teren protiv Borca i sad ih očekuje vrlo vjerovatno rigorozna kazna od Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine.
Mirne duše se može ustvrditi da sudija iz Čitluka Mateo Musa nije direktno uticao na rezultat i to će vam reći svaki iole objektivan navijač Sarajeva poslije derbija sa banjalučkim Borcem u revanšu četvrtfinala Kupa Bosne i Hercegovine.
Nijednu veliku grešku nije napravio čitlučki sudija na "Koševu", koja je doprinijela da Borac pobijedi Sarajevo (1:2) i nakon 0:0 na Gradskom stadionu u prvom meču, izbori plasman u polufinale najmasovnijeg takmičenja u BiH.
S pravom je dosudio penal za Sarajevo nakon što je Sebastijan Erera nepromišljeno reagovao i oborio Mirzu Mustafića u kaznenom prostoru, takođe, ispravno je postupio jer je pokazao direktan crveni karton Renanu Oliveiri, koji je pet minuta po ulasku na teren, šakom u lice udario fudbalera Borca Ranka Jokića.
Kod prvog gola banjalučkog srednjoškolca Stefana Marčetića faul nije postojao jer je Erera najprije izbio loptu a potom pokupio Ajdina Hasića, a kod drugog pogotka 17-godišnjeg tinejdžera iz Banjaluke nije bilo ništa što bi moglo da bude okarakterisano kao sporno i to je otprilike sve što je odlučilo utakmicu na najvećem stadionu u BiH.
Doduše pojavio se na društvenim mrežama i "skrinšot" akcije prije izjednačujućeg gola Sarajlija iz penala, gdje nije baš najjasnije da li je prethodno bio ofsajd ili ne. Ali i ako jeste bila nedozvoljena pozicija, bila je na štetu banjalučkog kluba.
A nabrajanje sumnjivih prekršaja, auta, kornera ili dva minuta sudijske nadoknade manje koje je prema navijačima Sarajeva svirao u korist Borca, a koje je morao ili nije morao da dosudi, nisu bili presudni za poraz domaćina.
Istinabog jeste Musa stvorio nervozu bespotrebnim "sjeckanjem" igre i sviranjem svega i svačega, ali moj utisak je da su fudbaleri Sarajeva ušli u utakmicu našpanovani kao da igraju ragbi a ne fudbal s obzirom da su u svaki duel ulazili poput Hadžialagića u "Nadrealistima".
Pa šta je onda problem? Navodna tendencija, ali i "stare" zasluge čitlučkog sudije iz Banjaluke, gdje je u prvenstvenom duelu u novembru priznao očigledan gol iz ofsajda crveno-plavima u sudijskoj nadoknadi što mu navijači, fudbaleri i rukovodstvo "bordo" tima nisu oprostili.
Ruku na srce bilo je ove sezone nekoliko prilično krupnih sudijskih odluka u korist Borca, koje su logičnim i manje logičnim slijedom dovedene u vezu sa zavjerom na čijem je čelu prvi čovjek bh. fudbala Vico Zeljković.
S obzirom na to da je Zeljković i sestrić Milorada Dodika, predsjednika Srpske, inače vjerovatno najomraženije osobe s druge strane entitetske linije, stvari su potpuno jasne za "navijačke" oči iz Sarajeva. Ili kako bi poentirali revnosni komentatori na društvenim mrežama: "Pametnom dosta".
Bivši predsjednik Borca je potom logično u Sudijsku komisiju postavio "svoje ljude" poput Roberta Zrilića, nekadašnjeg funkcionera banjalučkog kluba a sada predsjednika "komitetlija", koji zajedno sa potpredsjednicima iz reda bošnjačkog i hrvatskog naroda Elmirom Pilavom i Hrvojem Turudićem delegiraju arbitre.
Zašto su odabrali Musu i time pokrenuli lavinu negativnih komentara u sarajevskim medijima, nemam racionalan odgovor, ali sam saglasan da bi možda neki drugi sudija bio kudikamo bolje rješenje.
Međutim, tu dolazimo do ključnog problema.
S obzirom da javnost i navijači u Sarajevu, Banjaluci ili Mostaru zasad jedino imaju povjerenja u Irfana Peljtu, koji iz objektivnih razloga nije mogao da bude na "Koševu" jer je delegiran za večerašnju utakmicu Konferencijske lige između Fiorentine i Makabija iz Haife, onda je realno bilo svejedno....
Dakle, ako ne može Peljto, onda je svejedno da li će meč na "Koševu" suditi Musa, Antoni Bandić ili Frano Jelić, a možemo samo da zamislimo šta bi bilo da su delegirani primjerice Luka Bilbija, Miloš Gigović, Dragan Kesić ili Dragan Petrović.
Kakva bi se onda naelektrisana atmosfera u sarajevskim medijima stvorila pred utakmicu, koja je iovako na koncu kulminirala izlaskom "bordo" igrača sa terena u 93. minutu i prekidom, a dan kasnije i saopštenjem u kojem je navedeno da "postoji osnovana sumnja u organizovani kriminal unutar struktura FS BiH"?
Simon Rožman, strateg Sarajeva, prije meča govorio je o "napadima sa svih strana na njegov klub", aludirajući na diskutabilni penal protiv Igmana, priznati gol iz ofsajda u sudijskoj nadoknadi protiv Zvijezde 09, (debakl protiv Željezničara u gradskom derbiju nije spominjao), odnosno sve to je ustvari indirektna zavjera protiv bordo kluba, da ne kažem Real Madrida, kako je nespretno rekao Senijad Ibričić, sportski direktor, pa postao predmet sprdnje.
Dakle, sve je to sistematski i s umišljajem napravljeno kako bi se ponizio klub sa "Koševa".
Ne znam, iskreno, ne mogu da dokažem ni da jeste ili nije, ali mi sve to nekako zvuči kao "izvlakuša" za seriju loših rezultata "bordo" kluba, koji ima tri puta veća primanja od ostalih. Osim toga, slično zvuče i zavjere protiv Partizana, odnosno splitskog Hajduka u Superligi Srbije odnosno Hrvatskoj nogometnoj ligi.
Svaka utakmica crno-bijelih ili crveno-bijelih se pregledava i isjecaju detalji u kojima je neko oštećen suđenjem, pa se sve diže na najviši politički nivo u kojem je direktnim krivcem označen Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije jer je pristalica Zvezde. Tako je bilo i dok je srpski predsjednik bio Boris Tadić, navijač crno-bijelih, a prvi čovjek Saveza Tole Karadžić, nekadašnji predsjednik Partizana.
Koliko je stvar sa arbitrima postala ozbiljna u Hrvatskoj, najbolje ilustruje želja tamošnjeg Saveza da na derbi utakmice uveze najbolje arbitre iz regije, između ostalih Irfana Peljtu, Slavka Vinčića i Srđana Jovanovića, koji dijele pravdu i na mečevima Lige šampiona.
Naknadno je "otpao" Jovanović kao ideja, valjda zato što je Srbin, ali Peljto i Vinčić su još u igri za dijeljenje pravde na utakmicama Haduka i zagrebačkog Dinama. Interesantno, Rijeku, iako je lider na tabeli, rijetki uopšte i spominju kao kandidata za titulu šampiona.
Uzgred, u Srbiji i Hrvatskoj postoji i VAR, za razliku od BiH, koja će tek od naredne sezone imati i sudije u video sobi. Šta to vrijedi, kad niko nikome ne vjeruje već se vodi ili nacionalnom/nacionalističkom pričom ili smatra da se sve i svako može kupiti.
Kao u "Nadrelistima", koji su u šali primijetili da se prvo zelena kugla ubacuje u bilijaru ili onaj čuveni razgovor Neleta Karajlića i Đure: "Ako ja ne glasam za svoje, a ti glasaš za svoje? Koje moje, misliš Muslimane (tada su se pisali velikim slovom)? A jok eto omladina".
Najiskrenije mi je žao što sarajevski arbitar zbog meča u Firenci nije sudio utakmicu Sarajeva i Borca, jer bi u tom slučaju bio "vuk sit i ovce na broju". Ili možda ne bi, ko zna, krhko je znanje.
Samo me zanima još kako bi reagovali u Sarajevu da su se kojim slučajem našli u koži Liverpula, kojem su u tri najvažnija derbija engleske Premijer lige, arbitri brutalno ukrali najmanje šest bodova ako ne i svih devet.
Šta bi bilo da Musa ili neki drugi bh. arbitar nije pokazao na penal poslije udarca Džeremija Dokua nogom u grudi Aleksisa Mek Alistera, a koji Majkl Oliver ni uz pomoć VAR-a nije dosudio za Liverpul protiv Mančester sitija iako je jasno i onima što se ni u putu nisu sreli sa fudbalom, da je "Maje Geri" dozvoljen jedino u karateu i MMA ringu?
Siguran sam da bi ga na sred "Koševa" od linča spasila jedino specijalna policija MUP-a Kantona Sarajevo ili čak lično federalni ministar Ramo Isak sa svojim najjačim momcima.
Takva je kod nas atmosfera, da se ne lažemo, uzrokovana je najblaže rečeno nepovjerenjem između tri naroda zbog rata iz 90-ih. Dok je predsjednik FS BiH bio Elvedin Begić, inače pristalica "bordo" tima, u Banjaluci i Mostaru, ali i na "Grbavici" bacali su drvlje i kamenje na sudije, nekad s debelim razlogom, nekad i ne baš, a sad je obrnuto i vjerovatno će biti tako i kad u fotelju zasjedne neko drugi.
Neko kome je Željo ili Velež na srcu, na primjer.
Najiskrenije, volio bih da nema marifetluka i da su naše sudije objektivne, poštene i nepristrasne, da pravdu dijele ni po babu ni po stričevima na svim utakmicama, a posebno na mečevima Borca, jer sam uvjeren da bi ove sezone bio šampion i bez "vjetra u leđa" ili sudijskih grešaka, kako ko voli da gleda.
Uprkos svemu, Borac je posebno ovog proljeća pokazao I dokazao da ipak ima najbolji tim, za koji je najodgovorniji i najzaslužniji trener Vinko Marinović.
Nenametljivi šef struke Banjalučana možda nije najidealniji za novinare (bolje je bilo dok je trener bio Nenad Lalatović) i javnost u BiH, koja voli da se zabavlja sa zapaljivim izjavama, ali je na dobrom putu da postane prvi u istoriji BiH sa tri titule osvojene sa tri različita kluba - Sarajevom, Zrinjskim i ove sezone vrlo vjerovatno sa Borcem.
P.S. U Marinovića i njegovu stručnost poslije ovoga niko nema razloga da sumnja na "Koševu", ni "Pod Bijelim brijegom", niti na banjalučkom Gradskom stadionu.
Sve kolumne ŠATARAŠ