Mesi(ja)

Kad sam prije okruglo 20 godina napisao tekst o Lionelu Mesiju sa ovakvim identičnim naslovom, koji je objavljen u upokojenom listu "Fokus", nisam baš vjerovao da će predstojeće dvije decenije potvrditi njegov kultni status u svijetu fudbala.

Znao sam da će omaleni Argentinac, te 2006. godine, postati veliki fudbaler, to je mogao svako reći nakon pogledane dvije utakmice, ali nisam mogao ni da naslutim da će postati veći i od Pelea ili Dijega Maradone, koji je mojoj generaciji predstavljao ikonu i čovjeka zbog kojih se svijet činio za nijansu ljepšim mjestom.

Bilo je Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj, utakmica Argentine i tada već bivše državne zajednice Srbije i Crne Gore, koju smo gledali na hodniku zgrade "Nezavisnih novina" uz povremene odlaske do telefona i kompjutera, snimanja izjava ili skidanja fotografija, kako bismo pripremili tekstove za štampu sutrašnjeg izdanja.

Jasno je svima bilo ko je bio favorit u Gelzenkirhenu, ali smo se nadali iznenađenju i makar bodu, koje su nam „gaučosi“ od starta raspršili. Maksi Rodrigez, Esteban Kambijaso, Hernan Krespo i ostali do vrha su napunili mrežu Dragoslava Jevrića na meču koji je obilježio i crveni karton Mateje Kežmana.

Osim toga, svoj debi u A reprezentaciji Argentine upisao je i tada 17-godišnji Mesi, koji je za 15 minuta asistirao Krespu i postigao prvenac a nadimak "Šestko" nadjenuo selektoru Iliji Petkoviću, čija je odluka da povede sina Dušana na Mundijal izazvala prvorazredan skandal.

I godinu ranije na Mundijalitu U-20 u Holandiji, Mesi je briljirao i sa šest golova bio najzaslužniji za osvojenu titulu „gaučosa“, ali ga je na "Feltins Areni" upoznao cijeli svijet. Naravno, uz prisustvo na tribinama Dijega Maradone, koji je do kraja života, osim možda uže porodice, bio njegov najveći fan.

Iako je tim Hozea Pekermana u svom sastavu u Njemačkoj imao fantastične igrače poput Pabla Aimara, Krespa, Havijera Maskerana, Huana Rikelmea, Havijera Saviole ili Karlosa Teveza, u svlačionici je tinejdžer iz Rozarija pokupio sav kajmak. Svi su pričali samo o njegovim driblinzima i brzini pa su defanzivci uveliko razdvojene zemlje (3. juna Crna Gora postala nezavisna od državne zajednice sa Srbijom a utakmica igrana 13 dana kasnije), Milan Dudić, Igor Duljaj, Mladen Krstajić i Albert Nađ, izgledali kao klinci u vrtiću.

Legendarna je anegdota vezana za nekadašnjeg selektora Argentine Marsela "Ludaka" Bijelsu, kojem su pokazali snimke 13-godišnjeg Mesija, a on tražio od pomoćnika Klaudija Vivasa da vrati na normalnu brzinu jer je mislio da je video ubrzan.

Taj dječak je međutim imao zdravstveni problem - bolovao je od deficita hormona rasta (GHD), koji usporava prirodni rast i razvoj tijela, a za liječenje je bilo neophodno 1.000 dolara mjesečno.

Njegov klub iz rodnog grada Njuels Old Bojs ili nije mogao ili želio da finansira liječenje, pa se Mesijev otac odlučio da ode u Barselonu. U katalonskom velikanu su takođe bili prilično skeptični dok im nije zaprijetio da će sina odvesti u Real Madrid. Tada je sportski direktor Barse Karles Reksač prelomio i na papirnoj salveti, koja je ušla u istoriju fudbala, potpisao formalno obećanje da će Mesi i njegova porodica imati sve što im je neophodno. I naravno nije pogriješio jer se Mesi katalonskom klubu odužio sa 34 osvojena trofeja, najviše u istoriji kluba uključujući i 10 titula u Primeri i četiri u Ligi šampiona.

"Gaučose“ je na Mesijevom debitantskom Mundijalu zaustavila Njemačka u četvrtfinalu nakon jedanaesteraca, a "panceri" su bili kobni i za Maradoninu Argentinu četiri godine kasnije u Južnoj Africi. I opet u četvrtfinalu.

Perfektan je bio Dijegov tim do tog meča u Kejptaunu, iako Mesi nije nijednom pogodio mrežu - zvanično je upisao samo jednu asistenciju (i to iz ofsajda) iako su poslije njegovih bravura, centaršuteva ili odbijanaca od stative padali golovi, što prema tadašnjim pravilima, nisu bile asistencije.

A onda potop od Njemačke, koju je u grupnoj fazi pobijedila Srbija golom Laneta Jovanovića, a za koji se pobrinuo Miroslav Klose (0:4). Maradona je istakao kasnije da mu je to najgori dan u životu uz odbranu Mesija, kojeg su zbog prevelikih očekivanja žestoko kritikovali argentinski novinari.

"Mesi ne mora da osvoji Svjetsko prvenstvo da bi bio najbolji igrač na svijetu. Osvojiti Mundijal bilo bi monstruozno za Argentinu, bilo bi monstruozno za navijače i bilo bi monstruozno za Lea. Ali titula ne oduzima ništa od onoga što je uradio da bi bio tu gdje jeste. Još uvijek čujem, i vjerujem da ću uvijek moći da čujem, kako Leo plače kada smo ispali od Njemačke“, rekao je nekoliko godina kasnije.

I već četiri godine kasnije, Mesi je odveo Argentinu do finala u Brazilu, gdje je proglašen za najboljeg igrača sa četiri gola (jedan i Bosni i Hercegovini) i asistencijom, ali su opet po "gaučose" bili kobni Nijemci.

Ovoga puta, nije to bio Klose, koji je u produžecima ustupio mjesto rezervisti Mariju Geceu, koji je u 113. minutu ugasio argentinske snove da mogu ponoviti uspjeh Marija Kempesa iz 1978, odnosno Maradone iz Meksika ’86.

Horhe Sampajo bio je novi selektor Argentine na Mundijalu u Rusiji 2018. godine kada su "gaučosi" zabiježili najgori plasman na šampionatima svijeta u posljednjih 20-ak godina. Jedva su prošli grupu, doživjeli su debakl od Hrvatske (0:3) a onda ispali u osmini finala od kasnijeg prvaka Francuske (4:3). Mesi je odigrao dobro, ali je epitet najboljeg morao da prepusti francuskom tinejdžeru Kilijanu Mbapeu.

Činilo se poslije šokantnog poraza od Saudijske Arabije (2:1) da Mesi neće osvojiti titulu ni na svom četvrtom Mundijalu, ovog puta u Kataru 2022, ali su pod vođstvom imenjaka Lionela Skalonija konačno uspjeli na da podignu "boginju" na kraju, treći put u istoriji Argentine. I da vjerovatno "zacementiraju" Mesijev status kao najboljeg u istoriji iako je naravno ne previše smisleno praviti liste GOAT (Greatest of all time) u kolektivnim sportovima. Istina, ovaj trofej više nije "boginja" Žila Rimea, ali se kolokvijalni naziv odomaćio kod publike.

Do finala sa Francuskom su se usput revanširali Hrvatima (3:0), a onda u spektakularnoj borbi za zlato od 120 i kusur minuta (3:3) osvojili trofej poslije boljeg izvođenja penala. Mesi je tada opet ponio i titulu najboljeg igrača sa sedam postignutih golova, ali je "Zlatna kopačka" kao i na nedavno završenom Mundijalu pripala Mbapeu.

U SAD, Meksiku i Kanadi ovog ljeta, Mbape je imao dva pogotka više (10) u odnosu na ostarjelog Mesija, koji je kao i Francuz upisao i četiri asistencije, ali je ne iznenađenje mnogih "Zlatna lopta" otišla u ruke Rodrija, kapitena Španije, novog svjetskog šampiona.

Ništa tu ne bi bilo neobično da vezista Mančester sitija iz "Crvene furije" nije imao učinak od slovom i brojem - nula golova i nula asistencija uz 96 posto tačnih dodavanja. Zlobnici bi rekli, posebno prema bekovima i vlastitom golmanu.

Mesi je i sa 40 godina vodio Argentinu do finala, uz nevjerovatna osporavanja u svjetskoj javnosti i društvenim mrežama. Spočitavalo se i njemu i Argentincima da su "miljenici" FIFA, bogatih korporacija, da je Đani Infantino, prvi čovjek Svjetske fudbalske federacije, unaprijed režirao sve u dogovoru sa predsjednikom SAD Donaldom Trampom, kako bi Mesi opet podigao "boginju" i slavljenički otišao u penziju. 

Išlo se dotle da su kačene fotografije Mesija u društvu Benjamina Netanjahua u Izraelu s tvrdnjama da je cionista, što je izazvalo bijes arapskog i muslimanskog svijeta iako su nastale dok je s Barselonom učestvovao na "Turneji mira".

Cilj te službene klupske turneje bila je promocija mira, dijaloga i tolerancije između Izraelaca i Palestinaca kroz vrijednosti sporta i fer-pleja. Prvog dana turneje Katalonci su posjetili Zapadnu obalu i gradove Vitlejem i Hebron, imali sastanak sa palestinskim predsjednikom Mahmudom Abasom i održali trening s palestinskom djecom, da bi dan kasnije, obišli Zid plača u Jerusalimu a potom održali javni trening s jevrejskom i arapskom djecom u Tel Avivu.

Tad je organizovan i zvanični prijem kod izraelskog predsjednika Šimona Pereza i premijera Netanjahua, ali je na optužbama za cionizam prećutan i razlog dolaska, kao i činjenica da su na tom prijemu bili i Brazilac Nejmar, kao i ostali tadašnji igrači Barse i španski reprezentativci poput Andresa inijeste, Ćavija i Đerara Pikea.

Ipak, širene su brojne teorije zavjere o Mesiju kao "princezi FIFA", koja će na silu dati Argentini odbranu titule, a taj narativ dodatno je podgrijao "lajk" Kristijana Ronalda na Instagramu prije finala sa Španijom.

Viralna kampanja dostigla je vrhunac kada je više od šest miliona ljudi potpisalo onlajn peticiju da se Argentina izbaci sa Mundijala. Najbolji primjer manipulacije bio je isječak s utakmice protiv Švajcarske i navodno nezasluženog crvenog kartona Brisa Emboloa zbog simuliranja, a pred finale je osvanuo i Mesijev govor u svlačionici, koji je izazvao opšte ludilo i lavinu lažnih vijesti na TikToku i platformi X.

Kreirane su i lažne informacije da su porodice argentinskih fudbalera uhapšene u SAD ili da je FBI ucjenjivao predsjednika argentinskog Saveza Klaudija Tapiju zbog finansijske istrage vrijedne 300 miliona dolara.

Sa samo jednim ciljem - da ocrne Mesija što je više moguće i spriječe Argentinu da odbrani svjetski tron.

A u finalu sa Špancima, koji su Argentince više nego zasluženo pobijedili golom Ferana Toresa u produžecima, vjerovatni krivac za poraz bila je previše defanzivna taktika Skalonija, čiji je tim, mora se priznati, igrao i prilično grubo.

Ali opet, izvještaji su ih opisali kao nasilnike, varvare i divljake, kao da je fudbal beskontaktni sport i kao da u Evropi nije bilo fudbalera kakav je Leandro Paredes, koji se na kraju i potukao sa Gavijem i Erikom Garsijom. Za mnoge od njih i gotovo cijelu evropsku javnost primjerice Đenaro Gatuzo, Pepe ili Marko Materaci su fudbalske legende.

Mesiju se istina može zamjeriti "tužakanje" Marka Kukurelje slovenačkom sudiji Slavku Vinčiću, koji je porijeklom iz tzv. "Pojasa šargije" između Prnjavora i Dervente. Španac mu se obratio rukom na usnama, što je prema novim pravilima donesenim zahvaljujući Brazilcu Vinisijusu, kažnjivo crvenim kartonom.

Da ipak pravda bude zadovoljena, pobrinuo se arbitar iz Donjih Palačkovaca, koji je iskulirao Mesijevo "cinkarenje".

Ništa ljudsko nije mi strano. Pa i ta, Mesijeva prevelika želja, spremnost da se zanemare etička pravila i moralne norme i pokuša dobiti barem mala šansa da se stigne do titule kad je postao svjestan da su Španci ipak prejaki. Nedopustivo jeste, ali ne i neoprostivo. Ljudski, odviše ljudski, rekao bi Niče.

Zbog svih natpisa, ali ne oštrih kritika previše defanzivne igre u finalu, iako je Argentina bila najefikasnija na turniru, već onima koji su svjesno kreirali lažne i montirane fotografije i video snimke s ciljem blaćenja ugleda igrača, njihovih porodica i države, Fudbalski savez Argentine (AFA) najavio je tužbu protiv medijskih kuća, influensera i anonimnih TikTok profila koji su dijelili takve sadržaje.

Veoma ozbiljan advokatski tim se bavi ovim predmetom u Buenos Ajresu, ali iskreno sumnjam da će to otići dalje od prijetnje i u skladu je s onom krilaticom "ko gubi, ima pravo da se ljuti".

Kako god da se ova saga okonča, čak i eventualnim presudama, jedno je sigurno, ništa slađe nema prosječnom čovjeku nego kad uvalja u blato boljeg od sebe, a kamoli najboljeg ikada, kakav je Mesi.

Volimo da “opljunemo” velikane više nego hljeba da jedemo! A Leo je idealan za to jer je osim klupskih i reprezentativnih titula, osvojio i dupke pun sepet individualnih nagrada od kojih se posebno izdvajaju osam “Zlatnih lopti”, dvije “Zlatne lopte” na Mundijalima, četiri FIFA nagrade za igrača godine, dva “Laureausa” za sportistu godine i olimpijsko zlato.

P.S. Mesija fudbalske igre.

P.P.S. Mali kuriozitet slavljenika Mesija vezan je za rahmetli zemlju od Vardara pa do Triglava: Prvi gol za Argentinu, Mesi je postigao protiv Hrvatske, gol protiv Srbije i Crne Gore bio je njegov prvi na Mundijalima, a pogodio je i protiv BiH na SP u Brazilu. Takođe bio je strijelac i protiv Slovenije u prijateljskom meču. Jedino nije pogodio mrežu Makedonije, ali nije nikad ni igrao protiv njih.

Pročitajte sve ostale kolumne ŠATARAŠ.