Od 13 do 137 km/sat: Ko je dobio prvu, a ko najveću kaznu za prebrzu vožnju

Od konjskih zaprega doautomobila visokih performansi, brza vožnja je oduvijek privlačila čovječanstvo. Međutim, kako bi se pronašla ravnoteža između bezbjednosti učesnika u saobraćaju i slobode na otvorenom putu, bilo je neophodno regulisati kojom brzinom vozila mogu da se kreću na različitim drumovima.

Istorija zakona koji sankcionišu prekoračenje brzine, sada već uobičajenog načina za odvraćanje vozača da previše pritisnu papučicu gasa, duža je istorije automobilizma, a datira još iz sredine 17. vijeka, kada je američka kolonija Nju Amsterdam zabranila da konji u galopu vuku zapregu. Međutim, ukoliko govorimo o prvom zakonu koji brzinu ograničava na numeričku vrijednost, onda mislimo na britanski Zakon o crvenim zastavicama s kraja 19. vijeka, prema kojem je i izdata prva kazna za prekoračenje brzine.

Ovaj značajan događaj mnogi smatraju početkom sprovođenja modernih saobraćajnih zakona i presedanom za godine koje će uslijediti, a njihova evolucija, kao i napredak automobilske tehnologije se najbolje vide više od jednog vijeka kasnije, i to u najvećoj kazni za prebrzu vožnju koja je ikada izdata.

Prva kazna izdata čovjeku koji je "jurio" 13 km/sat

Ništa nije ukazivalo da će se tog 28. januara 1896. godine u engleskom selu Padok Vud odigrati događaj koji će ostati zapisan u istoriji. Međutim, za volanom vozila marke Benz, jednog od prvih automobila koji su još uvijek bili rijetka pojava na drumovima, našao se lokalac Volter Arnold.

Ponijet uzbuđenjem zbog vožnje automobila kojeg je godinu dana ranije uvezao iz Njemačke, Arnold se kroz Padok Vud kretao nevjerovatnom brzinom od 13 km/sat. Iako se ova brzina danas smatra izuzetno sporom, prestupnik se po tadašnjem Zakonu o crvenim zastavicama kretao čak četiri puta brže nego što je bilo dozvoljeno - brzina za automobile u naseljenim mjestima bila je ograničena na 3.2 km/sat.

Arnoldova egzibicija nije prošla neprimijećeno. Policajac Vilijam Bridžis uočio je automobil koji se kretao neprimjerenom brzinom i odlučio da reaguje. Potjera koja je uslijedila, za koju se tvrdi da je trajala pola sata, sigurno je bila prava atrakcija za mještane. Pokazujući izuzetnu upornost i izdržljivost, Bridžis je na svom biciklu jurio Arnolda punih pet milja prije nego što je uspio da ga sustigne, natjera da zaustavi svoje vozilo, a zatim i uhapsi.

Dva dana kasnije, 30. januara 1896. godine, Volter Arnold je izveden pred lokalni sud za prekršaje, gdje je optužen po četiri tačke. Pored toga što se kretao prekomjernom brzinom, Arnold takođe nije pravilno obilježio svoje vozilo niti koristio konjski pogon na javnom putu, a nije ispoštovao ni pravilo da lokomotivom moraju da upravljaju najmanje tri osobe, od kojih jedna mora da hoda ispred sa crvenom zastavicom.

Iako se izjasnio krivim, Arnold je pred sudom pokušao da se odbrani argumentima da njegovo vozilo ne podliježe postojećim zakonima, jer je Zakon o crvenim zastavicama pisan sa parnim traktorima (lokomotivama) na umu. Kako su mediji tog vremena njegov automobil opisivali kao kočiju bez konja koja nije zahtijevala da njom upravlja više ljudi, iznijeti argumenti su zaista imali smisla, ali sud je ipak odlučio da ga proglasi krivim po sve četiri tačke.

Volteru Arnoldu je naloženo da plati kaznu od 4 funte i 7 šilinga (u današnje vrijeme oko 200 funti), što ga je učinilo prvim čovjekom na planeti koji je dobio kaznu za prekoračenje brzine, a takođe mu je oduzeta dozvola na 28 dana.

Ujedinjeno Kraljevstvo je iste godine donijelo novi zakon po kojem su mnoga striktna pravila ukinuta, a ograničenje maksimalne brzine kojom vozila mogu da se kreću podignuto je na 23 km/sat.

Najveća novčana kazna zbog vožnje brzinom od 137 km/sat

Brzina kojom je Arnold vozio kada je dobio prvu kaznuza prekoračenje brzine nam danas djeluje komično. Međutim, 114 godina evolucije automobila i zakona su ovekovječeni u januaru 2010. godine, kada je anonimni Švajcarac dobio najveću kaznu za prebrzu vožnju od čak 299.000 švajcarskih franaka.

Incident se dogodio u blizini Sankt Galena u Švajcarskoj, gdje je vozač uhvaćen kako vozi 137 km/sat u zoni gdje je ograničenje brzine 80 km/sat. Švajcarac je vozio crveni Ferrari Testarossa, kultni automobil visokih performansi.

Razlog zašto je platio drakonsku kaznu leži u progresivnom sistemu kažnjavanja koji se primjenjuje u Švajcarskom, prema kojem se visina kazne izračunava na osnovu prihoda počinioca. Takav pristup ima za cilj da obezbijedi da kazne budu djelotvorne bez obzira na finansijski status vozača, a u ovom konkretnom slučaju, sud je procijenio bogatstvo vozača na 22,7 miliona dolara. Kazna je dodatno povećana jer je vozač prethodno već bio kažnjavan za isto djelo.

Uprkos brojnim raspravama o tome da li ovaj sistem osigurava pravednost i sprečava bogate pojedince da zanemaruju saobraćajne zakone usljed zanemarljivih iznosa, ova rekordna kazna ostaje moćan primjer kako zemlje poput Švajcarske rješavaju problem bezbjednosti na putevima.

(MONDO)