Iako bi električni kamioni na baterije do 2030. godine mogli postati jeftiniji od dizelaša širom Evrope, visoka cijena, domet i manjak brzih punjača i dalje predstavljaju ključne prepreke za njihovu masovniju primjenu, pokazuje nova studija.
Električni kamioni na baterije mogli bi do kraja decenije da postanu jeftinija opcija od dizelaša za veliki dio evropskog drumskog teretnog saobraćaja. Ipak, njihovu širu primjenu i dalje ograničavaju domet, dostupnost brzih punjača i visoki početni troškovi.
To pokazuje nova studija istraživača Potsdamskog instituta za istraživanje uticaja klimatskih promjena, objavljena u časopisu Nature. Analiza je zasnovana na podacima o načinu korišćenja oko četiri miliona kamiona širom Evrope, čime su istraživači pokušali da prikažu realnije uslove poslovanja transportnog sektora.
Za razliku od ranijih analiza koje su često posmatrale prosječne karakteristike vozila ili samo duge transportne rute, ova studija uzima u obzir različite načine upotrebe kamiona. Istraživači su uporedili dizel vozila sa električnim kamionima na baterije različitih kapaciteta, kao i sa kamionima koji koriste gorivne ćelije.
U procjeni ekonomske isplativosti korišćen je koncept ukupnih troškova posjedovanja, odnosno TCO, koji obuhvata troškove kupovine i korišćenja vozila tokom njegovog radnog vijeka.
Manje baterije, veća ekonomska prednost
Prema srednjem scenariju istraživača, električni kamioni sa manjim baterijama mogli bi do 2030. godine da budu troškovno konkurentni dizelašima na čak 91 odsto drumskog teretnog saobraćaja. Kod modela sa većim baterijama taj udio bi iznosio oko 69 odsto.
U najpovoljnijem scenariju, gotovo svi analizirani načini korišćenja kamiona mogli bi postati ekonomski opravdani za električna vozila do 2030. godine. Potencijalna ušteda u odnosu na dizel kamione u tom slučaju mogla bi da dostigne 0,50 evra po kilometru.
Međutim, slika je znatno drugačija u pesimističnoj varijanti. Tada bi električni kamioni sa manjim baterijama bili konkurentni dizelašima na svega 14 odsto ruta, dok bi kod vozila sa većim baterijama taj procenat pao na samo tri odsto.
Na konačnu računicu utiče više faktora - cijena električne energije i goriva, efikasnost pogona, kapacitet baterije, ali i koliko se vozilo godišnje koristi.
Punjači postaju ključni problem
Veća kilometraža uglavnom ide u prilog električnim kamionima, jer se njihova veća početna investicija lakše nadoknađuje nižim troškovima korišćenja. Međutim, vozila koja prelaze velike razdaljine svakog dana mogu naići na problem dometa.
Upravo tu infrastruktura za punjenje postaje jedan od najvažnijih faktora.
Prema srednjem scenariju studije, kada se uz ograničeni domet uzmu u obzir i nedovoljno razvijene mogućnosti brzog punjenja, ekonomski održiv dio drumskog transporta za baterijske električne kamione do 2030. godine mogao bi biti svega između 21 i 25 odsto.
Situacija bi, međutim, mogla značajno da se promijeni do 2035. godine. Ukoliko se mreža brzih punjača dovoljno brzo proširi, a stvarni domet električnih kamiona poveća, procijenjeni udio ekonomski izvodljivih aktivnosti mogao bi da poraste na između 63 i 77 odsto.
Istraživači zato posebno ističu potrebu za koordinisanim razvojem infrastrukture za brzo punjenje širom Evropske unije. Veća dostupnost punjača omogućila bi transportnim kompanijama da koriste i vozila sa manjim baterijama, što bi dodatno smanjilo njihove troškove.
A šta je sa vodonikom?
Kamioni koji koriste gorivne ćelije imaju jednu važnu prednost, manje su ograničeni kada je reč o dometu i mogu biti pogodniji za pojedine vrste transporta.
Ipak, njihova ekonomska prednost u odnosu na dizel kamione trenutno je manje izvjesna nego kod baterijskih električnih vozila. Razlog su veći investicioni troškovi i niža energetska efikasnost.
Prema studiji, do 2030. godine kamioni sa gorivnim ćelijama mogli bi da budu konkurentni dizelašima u najpovoljnijem scenariju za oko 79 odsto aktivnosti u drumskom teretnom saobraćaju. Međutim, očekivane uštede bile bi manje od polovine onih koje bi mogli da ostvare baterijski električni kamioni.
Vodonik bi mogao da postane ozbiljnija konkurencija baterijama samo pod specifičnim uslovima. To bi podrazumijevalo sporiji pad troškova baterijskih kamiona, relativno visoke cijene električne energije i istovremeno veoma jeftin vodonik.
Takav scenario zavisio bi, između ostalog, od razvoja velikog uvoza vodonika u Evropu, najprije morskim putem oko 2030. godine, a kasnije potencijalno i gasovodima.Tržište e-kamiona još nosi velike rizike
Istraživači upozoravaju da postoji veliki raspon mogućih troškova i tehnoloških scenarija. Zbog toga kompanije koje razmatraju kupovinu električnih kamiona i finansijske institucije koje ih kreditiraju i dalje moraju da računaju na određene nepoznanice.
Među njima su trajnost baterija i gorivnih ćelija, buduća vrijednost polovnih vozila, cijene energije i tempo razvoja tehnologije.
Na tržište će uticati i regulatorne mjere. Standardi za smanjenje emisija CO₂, oslobađanje od pojedinih putarina i razvoj infrastrukture kroz evropski AFIR mogu ubrzati prelazak na vozila sa nultom emisijom.
Dodatni podsticaj mogao bi da donese i ETS2, kroz postepeno uvođenje cijene emisije ugljen-dioksida u sektorima koji do sada nisu bili obuhvaćeni postojećim sistemom trgovanja emisijama.
Zaključak studije je da električni kamioni na baterije imaju potencijal da do 2030. godine postanu veoma konkurentni dizelašima. Ipak, njihova stvarna isplativost neće zavisiti samo od cijene samog vozila, već i od toga koliko će brzo Evropa izgraditi mrežu za brzo punjenje i koliko će se poboljšati domet i tehnologija baterija.
(M.A./EUpravo zato/biznis.rs)