Pamtimo je po ulogama u filmovima ''Profesionalac'', ''Klopka'', "Ivkova slava", kao i brojnim serijama, a ovih dana imamo priliku da je na malim ekranima gledamo kao Veru u seriji ''Kalkalnski krugovi.''
Glumica, Nataša Ninković u intervjuu za Mondo govori o filmu "Dara iz Jasenovca", nagradama koje je osvajala, ali i o rodnom Trebinju.
"Ja sam još uvijek mnogo strastvena kada je u pitanju posao, tako da i danas osjećam uzbuđenje, a ponekad i istinsku tremu, premda je ona kod mene više izražena u pozorištu", kaže slavna glumica za naš portal.
- Nedavno je prikazan film „Dara iz Jasenovca“ u kojem ste i Vi glumili. Koliko je ovaj film značajan?
Jako je značajan u smislu da ljudi, ne samo direktne žrtve, već i svaki čovjek može da osjeti neku vrstu katarze i pročišćenja. Treba da se čuva sjećanje na sve stradale, i da nas to isto sjećanje čuva od “nečovjeka i zvijeri”, kako u nama samima tako i od drugog. Ne smatram da taj događaj treba da produbljuje jaz izmedju komšija, jer to ne vodi nigdje osim do novih žrtava. Protiv sam svake politizacije ovog i sličnih strašnih stradanja u regionu, jer to je upereno direktno protiv tih istih stradalnika. Premda se zvjerstva u ovom logoru ne mogu porediti ni sa jednim drugim, jer su izvršioci istih prevazišli u svojoj okrutnosti i boleštini sve što čovjek i u najstrašnijoj mašti može i da zamisli.
- Kako komentarišete reakcije koje su uslijedile nakon njegovog prikazivanja?
Mislim da smo opravdali očekivanja i naša i njihova. Uradili smo dobar posao, ja ovdje mogu samo da pričam o filmskom ostvarenju... Možda smo mogli i malo bolje, ali isto tako smo imali sve šanse da uradimo mnogo lošije! Jer je odgovornost bila velika i postojala je jedna vrsta presije da ne pređemo granicu koja bi odvela u nešto potpuno drugo.
- Na televizijskim kanalima imamo sve više domaćih serija. Kako to komentarišete? Da li domaća produkcija polako počinje da dominira nad stranom?
Snima se mnogo kada je riječ o televiziji, ali taj kvantitet nam donosi i mnogo sumnjivog kvaliteta (najblaže rečeno).Tako da se ja nadam da će doći do neke profilacije i da ćemo se više skoncentrisati na prave vrijednosti! Mi kao da zaboravljamo da će se cijele generacije edukovati i formirati na tim istim sadržajima koje im plasiramo. Moramo da imamo veću odgovornost, koja podrazumijeva mnogo više od koncentracije na lični profit.
- Koja vam je najdraža nagrada i da li postoji još neka koju biste željeli osvojiti?
Svaka od tih nagrada ima neko svoje mjesto. Ne razmišljam puno o njima, u smislu ove koje su bile pripadaju prošlosti, a za budućnost samo priželjkujem dobre uloge i dobre procese. Nije uvijek slučaj da nagrada prati dobro urađen posao.To je sklop raznih okolnosti.
Kako ste se osjećali kada ste dobili prvu ulogu, da li ste imali tremu?
Ja sam još uvek mnogo strastvena kada je u pitanju posao, tako da i danas osećam uzbuđenje, a i ponekad istinsku tremu, premda je ona kod mene više izražena u pozorištu. Danas sam mnogo samosvesnija i imam zanat što mnogo olakšava stvari, od početaka u kojima sam bila dosta beslovesna prepuštena intuiciji!
Poznato je da ste iz Trebinja. Šta najviše volite u Trebinju i šta vam najviše nedostaje kada je on u pitanju?
Trebinje je moje rodno mjesto i osjećam ga uvijek svojim. Ne razmišljam o nedostacima, odnosno mjerim ih posebnim aršinima. Najvažnije mi je da “ima neko da me dočeka” u mojoj kući.