Ljepota svakodnevnih rituala i jedan intimni ogled o melanholiji – to je ono što čitaoce čeka na stranicama nove zbirke pjesama Emine Elezović „Srce zapušteno kao malinjak“.
Nakon sjajno prihvaćene prve zbirke "Iza vrata", objavljene 2020. godine, nova knjiga objavljena u izdanju Imprimatura u avgustu ove godine, donosi sad već dobro poznat stil autorke i prepoznatljivo pjesničko uobličavanje motiva iz svakodnevnog života.
Polja suncokreta, sigurnost ličnog prostora, slonovi o kojima se ne priča, istorija pretraživača i tegle džema koje niko ne jede – zbirka pjesama „Srce zapušteno kao malinjak” ispunjena je tugom i ljepotom koje se iščitavaju iz svakodnevnih rituala.
Već od prve strane ove knjige, čitalac se poziva u lirski svijet u kojem se lično i intimno prepliću sa opštim i univerzalnim, svijet koji se gotovo uvijek lagano njiše tamo negdje između utješnosti i melanholije. Poezija Emine Elezović ne bježi od nježnosti i jezičke svedenosti, ona svim silama teži ogoljenju i razotkrivanju koje prethodi razumijevanju sebe i svega oko sebe. Svijetu kojem surovost nije strana potrebna je upravo poezija koja svjedoči o ljepoti koja se, uprkos svemu, nastanjuje na mjestima tuge.
Emina Elezović rođena je 6. aprila 1992. godine u Sarajevu. Dobila je ime po Šantićevoj Emini. Diplomirala je međunarodne i javne odnose na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu. Svoju prvu pjesmu napisala je sa šest godina, nakon čega je pisala je i kratke priče i predstave, od kojih su neke bile izvođene i nagrađivane, a priče objavljivane u domaćim i stranim časopisima. Živi u Helsinkiju i radi u marketinškoj i kreativnoj industriji. Do sada je objavila dvije zbirke pjesama: „Iza vrataˮ (2020) i „Srce zapušteno kao malinjak” (2022).
Izbor iz zbirke
KONTROLA
Mogu da kontrolišem odakle i kad dolaze zvukovi
temperaturu sobe i mekoću kreveta
Mogu da kontrolišem vrijeme bježeći od njega
i sve što misliš o meni servirajući toplo ono što ti se sviđa
Mogu da kontrolišem čistoću kuće
baš zato često sumanuto ribam između pločica
ono što ne mogu dohvatiti e to me raskomada
na stotine misli
na stotine tuga
RAD NA SEBI
Kad se vratim s posla zalupim vratima za sobom
Perem ruke i brišem ih o farmerke u žurbi
Nikad ne nosim trenerku
Malo jedem i onda ležim i gledam u korijen sijalice
Pitam se zašto radim i kako je pravedno da se odmara samo četiri sedmice
(MONDO)