Da li ste prisustvovali otvorenju ili otvaranju, da li ste doživjeli razočarenje ili razočaranje?
(Za Mondo piše: Aleksandra Savić)
Kad god se pojavi kakav plakat, bilbord ili pano koji najavljuju „otvorenjeˮ prodaje ili tržnog centra, na moju adresu stigne najviše komentara o tome kakav se jezik viđa na ulicama.
Bez obzira na to što su reklame u našim gradovima, uključujući i one za književne ili kulturne događaje, često krcate pravopisnim, tehničkim i gramatičkim greškama, sve zainteresovane jezikolovce zanima uglavnom jedno – da li je ova riječ skrojena po pravilima našeg jezika, da li je neispravna, da li je nova ili je kroatizam, upotrebljava li se na našem podneblju i zašto se odjednom koristi ako je dosad nismo imali prilike čuti.
Moram priznati da je ova riječ i meni bila neobičan izbor i da sam je dugo tražila po raznim rječnicima i gramatikama, prvo zato što odgovor na pitanje da li je ispravna ili ne i nije tako jednostavan i drugo, potraga za njom odlično ilustruje kako izgleda svakodnevni posao lektora.
Prvo što bi svaki lingvista rekao jeste da se radi o glagolskoj imenici (to su riječi jako bliske glagolima, što u ovom slučaju jasno prepoznajemo, jer se osjeća prisustvo glagola). Takve imenice mogu da se grade od glagola čija radnja traje (čistiti : čišćenje) ali i onih čija radnja je završena (zagaditi : zagađenje). Dva glagola od kojih polazimo jesu otvoriti : otvorenje i otvarati : otvaranje, pri čemu prvi označava završenu a drugi radnju koja traje, što nam daje potvrdan odgovor na pitanje da li je riječ stvorena u duhu srpskog jezika.
Sljedeći korak je potraga za „otvorenjemˮ u rječnicima, kako bismo saznali da li je pravilna i da li je uopšte srpska. Nalazimo da se obično navodi kao imenica srednjeg roda koja znači „početak rada nečega (kakvog skupa, sajma, izložbe), otvaranjeˮ. Eto odgovora i na sljedeće postavljeno pitanje – ima isto značenje kao i riječ otvaranje i predstavlja ono za šta je koriste naši marketinški stručnjaci. Sljedeća grupa pitanja zahtijeva malo strpljiviji i revnosniji rad, koji podrazumijeva i pretragu raznih pravopisnih arhiva.
Može se naći u našim jezičkim časopisima i savjetnicima iz 1938. i 1939. godine, u primjerima „otvorenje letnje sezoneˮ i „Otvorenje Doma grafičkih radnika u Sarajevuˮ, potom u jednom lovačkom rječniku rogatičkog kraja, kao i u štampi devedesetih godina, što znači da riječ nije ni nova ni izmišljena i da ima tradiciju korišćenja na našem govornom području. Pošto smo na sva postavljena pitanja odgovorili, možemo konstatovati da je riječ ispravna.
Kada već govorimo o ovoj vrsti nedoumica, prisjetimo se još jedne – veoma je često pitanje da li se kaže razočaranje ili razočarenje? Odgovor na ovu dilemu neće biti toliko opširan kao prošli, ali će nam prethodno utabana staza potrage biti korisna. Budući da je riječ nastala od riječi razočarati i razočaran, njen logičan oblik je razočarenje. Mada je on bolje rješenje, koje se u nekim priručnicima isključivo zagovara, nije naodmet znati da su oba oblika dozvoljena i ispravna, jer je razočarenje prodrlo u jezik po ugledu na riječi uvjerenje, ostvarenje, rješenje, koje imaju isti nastavak.
Vratimo se još jedared na neselektivno uočavanje pogrešaka. Zašto ozbiljnije omaške ostanu nezapažene ili se o njima rijetko govori, a neka druga odstupanja svima zapadnu za oko? Najprije je riječ o razlici između jezičkih pravila i strukture jezika. Naime, pravopisna i gramatička pravila se uče, neka se i mijenjaju, nadograđuju i preosmišljavaju, dok su struktura jezika, odnosno njegova unutrašnja načela, nešto urođeno svakom govorniku – otuda češće od pravopisno nedozvoljenog oblika primjećujemo nepoznate, nelogične ili nepravilne riječi ili neadekvatnu strukturu rečenice.
Drugo, brzo uočimo neobične riječi jer je kod dobrog dijela naših govornika rasprostranjeno mišljenje da su neke od njih kroatizmi i da nisu dio srpskog jezika. Međutim, treba uvijek imati na umu da naš jezik u svojoj tradiciji nema isključiv odnos prema riječima. One se ne protjeruju već se smatraju bogatstvom, a većina njih, koje su praslovenskog i slovenskog porijekla, nalazi se u našim rječnicima i koriste ih naši najpoznatiji pisci, što znači da pripadaju rječničkom nasljeđu našeg jezika.
(Mondo)