Danas se obilježava Međunarodni dan maternjeg jezika koji je 1999. godine proglasio UNESCO.
Generalna skupština Ujedinjenih nacija priznala je rezolucijom ovaj praznik i odredila 2008. godinu za međunarodnu godinu jezika.
Praznik je nastao na inicijativu Bangladeša (bivšeg Istočnog Pakistana). U toj državi 21. februara 1952. održani su protesti u organizaciji Pokreta za bengalski jezik.
Međunarodni dan maternjeg jezika redovno obilježavaju zemlje članice UNESCO-a kako bi promovisale jezičku i kulturnu raznolikost, te višejezičnost.
Maternji jezik je dio kulturnog identiteta naroda, tačka prepoznavanja, različitosti, ali i tolerancije i razumijevanja. Briga o maternjem jeziku je način dokazivanja svijesti o vlastitom identitetu.
U svijetu se govori oko 6.000 jezika, a prema prognozama lingvista, do kraja 21. vijeka više od polovine, čak i do dvije trećine će odumrijeti.
Vuk Stefanović Karadžić o maternjem jeziku zapisao je sljedeće: "Jezik je hranitelj naroda. Dokle god živi jezik, dokle ga ljubimo i počitujemo, njim govorimo i pišemo, pročišćavamo ga, umnožavamo i ukrašavamo, dotle živi i narod, može se među sobom razumijevati i umno sajedinjavati, ne preliva se u drugi, ne propada."
(Mondo)