Peto književno djelo banjalučkog pisca i novinara Gorana Dakića "Izvlačenje drače" u izdanju "Imprimatura" predstavljeno je u srijedu uveče pred punom salom u Kući Milanovića u Banjaluci.
Banjalučki novinar i pisac Goran Dakić se u neformalnom razgovoru "našalio" rekavši da nije ljubitelj promocija vlastitih knjiga, ali je iz poštovanja prema izdavaču i čitaocima obukao čak i košulju. Doduše ne baš previše ispeglanu, ali kao u slučaju poklona, ni košuljama na istinskim umjetnicima se u zube ne gleda.
U tematiku "Izvlačenja drače" najprije nas je uveo Boris Maksimović, urednik Imprimatura, Dakićeve izdavačke kuće, koji je istakao da je dosad objavio svih pet Dakićevih knjiga (“Petodinarke”, “Dalj”, “Mrlje na šanku”, “Dodatak jelima” i sad "Izvlačenje drače", prim.aut).
"On je jedini autor kojeg ću objaviti šta god da napiše s obzirom da imam puno povjerenje. Znao sam i prije nego smo otvorili izdavačku kuću da će biti naš autor. Kod njega nema puno uredničkog rada, sve je izuzetno promišljeno i dio šireg mozaika. Prva je bila 'Mrlje na šanku', promocija bila kod babe Ruže, a ovo je njegova prva krajiška knjiga. Dosad je pisao o Slavoniji, a sad prvi put o Krajjni", rekao je Maksimović u uvodu.
Dakić je priznao da mu je, što je stariji, sve teže govoriti na sopstvenim promocijama, ali i otkrio da je "Izvlačenje drače" pisao paralelno sa prethodnim "Dodatkom jelima".
"Uživao sam u jeziku Krajine u svakom segmentu slušajući naše ljude. Smatrao sam ranije da profesori pretjeruju tvrdnjama da je književnost u jeziku, mislio sam da je priča važnija, ali sad sam svjestan da su bili u pravu. Jezik je temelj kuće, a na temelj onda nadograđujete nadstrešnice, ladare i slično. Taj jezik je počeo sa Đurom Damjanovićem, bio je ovo razgovor s njegovim jezikom. A kad sam ga usvojio, bilo je dosta lakše pisati. Prve priče sam snimio slušajuće razgovore krajiških ljudi, kako bih uhvatio jezik".
Prema njegovim riječima, knjiga je imala i svoju predistoriju, s obzirom da se prije polaganja vozačkog ispita slušao taksiste, inače često vrlo pričljive i interesantne ljude.
"Slušao sam, čak i potajno snimao njihove monologe o politici i kasnije ih prekucavao, uz uvode i zaključke, čak poneke objavio u svojim kolumnama. Na sličan način sam i počeo 'Draču' kako bih uhvatio to što sam želio. Ne motive, simbole ili teme, već jezik", rekao je Dakić.
Generalni utisak većine ljudi da se u jeziku prvo nauče one "ružne riječi", ali tako nije u ovom djelu.
"U cijeloj knjizi ima samo jedna psovka", istakao je Dakić, a Maksimović se ubacio komentarom: "Slično kao kod Bajage".
Iako rođen u Travniku, Dakić je cijelo djetinjstvo proveo u Dalju u Slavoniji, pa je o ravnici, Dunavu i slavonskim ljudima najstrasvenije pisao. Zato je Nini Govedar, recenzentkinji "Drače", bilo iznenađujeće na koji je način "skinuo" ne samo jezik ili vokabular, već i autentični mentalitet krajiškog čovjeka i cijele Krajine.
"Cijelu Krajinu je stavio u lik jedne osobe, koja je univerzalna. On je običan, prosječan, a dobijete autentičan izraz ne samo jezika već i mentalitetsku anatomiju krajiškog čovjeka. Knjiga nije pretenciozna, nema pretjerivanja, kićenja, frazeologizma... Svejedno da li je jedan ili 15 likova, da li su kovač ili poštar, svi oni se suštinski slivaju u jedan karakter. Tip čovjeka s ovih prostora, koji živi tu negdje pored Banjaluke. Dakić je uspio ono što je Bora Stanković uradio za Vranje. Pitko je i zabavno, a opet pecne i oprži na poseban način", zaključila je Govedar, inače profesorica Filološkog fakulteta u Banjaluci.
Riječ na promociji je potom uzeo i advokat Aleksandar Jokić, inače Dakićev prijatelj, za kojeg je možda i najvažniji filozofski aspekt "Izvlačenja drače", koja je po njegovom mišljenju, prepuna egzistencijalnih poruka.
"One su onako usput, ali ih osjetite. Evo na primjer, jedan od likova je rekao da 'od Boga traži samo da ga probudi, a ostalo će on sam'. Otkako sam pročitao tu rečenicu, živim po tom modelu", naglasio je Jokić.
(MONDO)