Evo ga, izvještaj sa prvog, sjajnog, Festivala šumskih kantautora "Kantarion", koji je prošlog vikenda održan u Zelenkovcu kod Mrkonjić Grada...
"Čovjek sa novom idejom je ludak... Sve dok se ta ideja ne ostvari" (M.T.)
....
U Mrkonjić Gradu, konkretnije u Podrašnici, još konkretnije na tamošnjem izletištu Zelenkovac, usred stogodišnje šume, prethodni vikend održan je prvi regionalni, dvodnevni, šumski Festival kantautora Kantarion.
Nastupilo je osam autora (uz jedan dvojac) iz BiH, Srbije, Hrvatske i Slovenije, koji su pred zahtijevnu i profilisanu publiku iz visoke, ljute Krajine i okoline, na dlanu, uz akustične gitare i mikrofon iznosili svoje emocije, radosti, tuge, razmišljanja... pretočene u stihove i muziku.
Autor ovih redova takođe je bio jedan od izvođača, ali i u novinarskoj funkciji, pa je tako nastao i ovaj izvještaj...
Osnivač i gazda Zelenkovca Boro Janković u jednom svom autorskom tekstu naveo je da je Zelenkovac mjesto gdje nastaju ideje. I tu je potpuno u pravu. A moje tumačenje tog fenomena, uz neosporan uticaj magične prirode i čudesnog ambijenta, je da ideje na Zelenkovcu izviru iz jednog jednostavnijeg razloga - za Borinim šankom rakija je jefina, a dobra!
I tako, pod uticajem Borine šljivke meni su se ta dva dana rađale razno-razne ideje, o kojima bih neki drugi put, a takođe, pod uticajem pozitivnih maligana, vremenski tok festivala bio je nekako razbijen na mnoštvo sitnijih fragmenata, koje ću da spomenem:
...unikatni izvođači, gosti i osoblje... hladnoća u bungalovima, toplina oko srca... kafa i rakija kao duša i spas... neuhvatljivi grah i realna kobasica... obližnje groblje kao turistička atrakcija... nevjerovatne Borine storije iz prošlosti i budućnosti... muzika, priča, smijeh, druženje, radost i ljubav na sve strane...
Uglavnom zbog sebe (da ne zaboravim), a pomalo i zbog čitalaca, spomenuo bih i jedan naročit događaj - drugo jutro festivala, veoma mamuran, budim se poluzaleđen i odlazim do Borine brvnare, i tu naručujem prvu kafu... i rakijicu... Nakon ranojutarnje priče sa Borom i muzičarem iz Slovenije Lukom Gluvićem, rodila se ideja o zajedničkom jam sessionu, tu kod šanka, pa smo Luka i ja otišli po gitare sa namjerom da zasviramo 2-3 numere. Međutim, uskoro su nam se priključili i ostali izvođači, i tako, pjesmu po pjesmu, rakiju po rakiju, kad ono - pade noć...
I sad, možete da zamislite kakav nevjerovatan prizor je mogao tada da doživi, na primjer, neki gost iz Splita, koji prvi put dolazi na Zelenkovac, a tu u brvnari, usred guste crnogorične šume, sa ulaza ga dočekaju tri gitare, dječiji pijano i puna kafana koja uglas pjeva "Milena generacijo moja, da smo se ranije sreli..."
.........
Što se tiče autora koji su nastupili na prvom Kantarionu, moja ocjena je da se zaista radi o ekipi, bez iznimke, sjajnih i jedinstvenih ljudi i muzičara, pred kojima je izvjesna muzička karijera, ma šta to značilo. Idemo redom...
Andrej Jon iz Banjaluke otvorio je festival svojim beskompromisnim akustičarskim minijaturama, od kojih se naročito izdvojila pjesma o banjalučkom naselju Mejdan, koja će sasvim sigurno da postane veliki hit, jednom kad bude snimljena. Već spomenuti Luka Gluvić iz Grosuplja kod Ljubljane iznenadio nas je i oduševio svojim autorskim numerama, ali i prepjevima na slovenački jezik pjesama čuvenog Townes Van Zandta...
Gošća iz Varaždina, "grada sa najljepšim grobljem", Tena Rak nastupila je pod umjetničkim imenom Šećer, a cijela galerija Zelenkovca njihala se uz njene suptilne i šarmantne, ali i uvrnute pjesme, obojene dubokom introspekcinom. Za kraj prve večeri bio je zaslužan sarajevski dvojac Lučka uprava, koji čine Milan Stančić Kimi i Slobodan Ćosić Boban, koji je bravurozno izveo Kimijeve nevjerovatne numere. Pored izuzetnih Kimijevih stihova, na mene je naročit utisak ostavila fantastična muzička podloga, na dječijem pijanu i ostalim klavijaturama, maestra Bobana (inače nekadašnjeg člana benda Letu štuke). Svaka čast Bobane!
Drugo veče otvorio je Aleksa Janković iz Banjaluke, Borin nasljednik, koji nam je prezentovao svoje odlične autorske pjesme, na potezu od Brusa Springstina do Doorsa. Poslije njega nastupio sam ja, tj Siniša Stanić Stana, uz par numera mog bivšeg benda Petrogradski ludi đak, i uz nekoliko opskurnih obrada, koje su lijepo bile prihvaćene od publike. Veče je zatvorio sjajni Marko Babović iz Loznice/Novog Sada koji je goste Kantariona dobro razgalio svojim muzičkim uradcima, na tragu od Vlade Divljana do Zvonka Bogdana...
Ipak, vjerovatno najbolji i najmagičniji trenutak cijelog festivala bila je svirka Tomislava Gracina, kantautora iz Splita, koji je svojim tihim, ali snažnim i perfektno odsviranim i otpjevanim pjesmama, uspio da od, u tom trenutku pomalo previše euforičnog i histeričnog Zelenkovca, napravi jedno tiho, meditativno i suptilno mjesto. Zaista nevjerovatan nastup!
Od ostalih bitnih stvari koje su se desile na Kantarionu, svakako treba spomenuti sjajnu Jasenku Lazić koja je vodila program, njene drugare ispred Takt festivala iz Novog Sada koji su "pumpali" atmosferu, Branku Stojičić koja nam je svima kuvala odličan čaj od kantariona, kao i Dragana Vukovića, čovjeka iz sjenke, idejnog pokretača i glavnog selektora i organizatora ovog jedinstvenog festivala.
To bi ukratko bio opis prvog, ali sigorno ne i jedinog, šumskog kantautorskog festivala na Zelenkovcu, a tekst ćemo završiti riječima legendarnog Bore janković, iz njegovog poetski nadahnutog statusa na facebooku, o Kantarionu:
"Bješe to u šumi. Nedaleko od gradova, u zoni čistijeg svemira, obavi se neobična nova sesija nazvana univerzalnim imenom festival. Prvi i najbolji. Opisati ga sad za javnost najbolje i najblaže rečeno - svima je bilo tako lijepo i dobro... Izvođači su svaki na svoj originalan način pristupili festivalu, dajući sebe ovog puta samo umjetnosti, pričajući nam o svom gradu, o svom jadu, o zajedničkim nadama, porukama, ljubavi. Životu, smrti i vječnosti. Na jednostavan način, oslobođeni fenseraja i lažnih kriterijuma i zahtjeva dnevnih vrijednosti..."