Akustična gitara i to je to...

Tena Rak je kantautorka iz Varaždina, koja pod pseudonimom ŠećeЯ nastupa u subotu 30. novembra na prvom festivalu šumskih kantautora Kantarion, u Zelenkovcu kod Mrkonjić Grada. Donosimo vam intervju sa njom...

Svoj prvi video singl pod nazivom "Reci, reci mi" izbacuje krajem 2016. godine, a nakon još dva proljetna singla u 2017. izdaje album naziva "Varijacije na Tugu". U junu prošle godine izlazi njen EP pod nazivom "Izlazi Sunce", a trenutno radi na novim pjesmama i novim aranžmanima starih pjesama.

Uoči prvog Kantariona popričali smo sa ovom izuzetnom muzičarkom...

Kako je došlo do toga da nastupaš na prvom "Kantarionu" i šta publika na Zelenkovcu može da očekuje od tvoje svirke 30. novembra?

"Jako me veseli svirati na prvom Kantarionu u Zelenkovcu, nemam pojma što me čeka, ali u potpunosti vjerujem da će biti dobro i zanimljivo jer me na svirku pozvao Dragan Vuković aka dj Vuk. Nema sumnje! No, generalno ne očekujem ništa i najbolje je da publika isto tako pristupi i mojem koncertu. Imat ću akustičnu gitaru, eto to je to."

Kako spajaš posao nastavnice psihologije u srednjoj školi u Varaždinu i muzičarke? Koji su najveće prednosti i mane jedne i druge profesije?

"U školi sam više turistički (ili se tako barem osjećam) pošto sam na zamjeni, što dakle znači da radim još par mjeseci pa onda valjda nešto novo. A do tad ima dovoljno prostora i za muziku i ostale strasti, s obzirom da u školi nisam na punoj satnici. Prvi dio tjedna se posvetim nastavi, a ostatak iskorištavam maksimalno za sve ostalo. Mi Nerve imaju stvaranje glazbe na daljinu, a na mom solo repertoaru ničeg novog od prošlog ljeta. Sve napola, ništa do kraja, uvijek bilo tako. A opet - uživam. I na nastavi i u stvaranju i na koncertima. A - mogu i bolje."

Koji je tvoj osnovni motiv bavljenja muzikom?

"Glavni motiv bavljenja glazbom? Pa potreba za izražavanjem. Evo, tu ću vam servirati nešto na neki svoj (ili naš) način, a vi možda nađete i ponešto za sebe. Ponekad ćete plakati, ponekad biti indiferentni, a ponekad ću vam ići na živce. Ja na to ne mogu utjecati, a niti protiv tog djelovati jer će poriv za izvođenjem toga uvijek postojati."

Šta ti najviše smeta, a šta najviše voliš u Varaždinu? (osim što je on, kako kažeš u jednoj svojoj pjesmi, "uspavani grad sa najljepšim grobljem" )

"Osim groblja (najživljeg mjesta u gradu do prije koju godinu) grad ima dovoljno mali broj stanovnika da se dobiva onaj privid da se poznate sa svima i da se stvari mogu odvijati brzo. Na žalost, zbog loše komunikacije i bezvoljnosti stvari se ipak ne događaju toliko lako, od organizacije koncerata do dobivanja prostora za javno korištenje, sve ide jako sporo i teško. Nema uhodane priče, sve su uglavnom jednokratna trošenja slučajnih entuzijasta koji nakon tog davanja odlaze na bolovanje (na neodređeno) i onda bude pauza dok se netko od njih ne vrati i ne nađe novi povod zašto na nešto potrošiti svu svoju energiju. Svirke radi glazbe same pojavljuju se sporadično, nema kontinuiteta. Barem što se tiče alternative. To je ono što mi najviše nedostaje, ali i dalje volim to što je sve blizu, i mjesta bez puno prometa su blizu, navečer se vide zvijezde i mogu provoditi vrijeme kod svojih na dvorištu. To mi je Varaždin. O politici ne bih ovom prikom."

Da li pratiš regionalnu muzičku scenu? Možeš li da nam navadeš svoje omiljene izvođače/numere?

"Joj, kud baš pitanje o regionalnoj glazbi kad mene pere Sam Smith, kad mi frend otkrije Atu Kaka, i kad ono čemu se najviše veselim je Acid Arap u Zagrebu dan prije svirke u Zelenkovcu. A vezano uz glazbu u regiji, baš je bilo nekih nostalgičnih momenata na zadnjoj rođendanskoj proslavi na kojoj sam bila gdje se puštao (nama) predobar synth-pop duo Inje (pjesma 'Danas') i legendarni Petrol (npr. pjesma 'Beirut'), a uz koji mi se odmah veže i grupa Ti (npr. 'To su samo reči'). Od naših mi još fale Pridjevi (npr. 'Pjesma o drveću'). Dosta sam nostalgična, a kad nisam, onda sam u iščekivanju novog materijala bendova tipa Tužni (sa svojim hitom 2019.-e pod nazivom '8 milijardi ljudi'). "

Sa bendom Vlasta Popić postigla si zapažen koncertni i diskografski uspjeh u regionu... Zbog čega se ta priča završila?

"Priča sa Vlastom se definitivno nije završila zbog toga jer nam je taman tad krenulo tako dobro (jesmo mazohisti, al' ne toliki), nego zbog želja i potreba koje je višegodinšnji rad na bendu (koji je i rad na sebi) izvukao na površinu. Čovjek uvidi, nauči, promijeni i u jednom trenutku gleda na stvari drugačije. Bilo u glazbi, filozofiji, emocijama. Nitko nije zapazio kad se taj moment točno dogodio, ali je po meni bilo zdravo to skončati odma, bolje nego razvlačiti preko Vlaste koja bi se vjerojatno pretvorila u kopiju same sebe. Ono što je od nje ostalo je mnogima vrijedno i to sam shvatila tek, evo, par godina nakon raspada. A mi se razvijamo dalje, svako sa svojim ja. Ili u paru, ili u svom bendu, ili kroz jammanje, kako već kome odgovara."

Možeš li da nam otkriješ svoje buduće muzičke planove? (osim nastupa na Zelenkovcu)

"Jedini plan koji za sad imam je Ment festival u Ljubljani u 2. mjesecu 2020. Ostalo kapa, isto kao što je i ova svirka usred šume kapnula :) Baš se veselim!"