Priče o čuvenom srpskom vampiru koji je davio vodeničare datiraju od davnina, ali ih se mnogi i dan danas plaše, a neki strahuju od njegovog povratka.
Rijetko ko bi u Srbiji, nakon priča o čuvenom Savi Savanoviću, smio da se usudi da zanoći u vodenici potočari u mrklom mraku, samo uz huk vodeničkog kamena. Jedan od tih rijetkih ljudi je i Gvozden Miković sa Mokre Gore, koga po dedi zovu Skule.
Naime, Skule sa slikom srpskog vampira vrlo često zanoći u svojoj vodenici koja melje već duže od dva vijeka.
"Svi smo čitali te priče, o tome šta se sve dešavalo u tadašnjim vodenicama. Prenosile su se sa koljena na koljeno i ulivale strah, ali je veliko pitanje koliko je u tim pričama dodato, a koliko oduzeto", kaže Gvozden i dodaje:
"Ja lično smatram, da je Sava Savanović srpski zaštitnik, kao što je Drakula rumunski, naš je Sava, to je simbol vodenice. On živi u vodenici, njemu je tu mjesto i nikog ne dira. Vile sa njim žive, nikome ne smetaju, to je zaseban svijet".
Skule navodi da je bilo teško održati vodenicu u životu, ali Gvozdenova se uz veliki trud njegovih potomaka održala. On decenijama ulaže trud kako bi opstala i kaže da se nije umorio.
Navodi da ova potočara nema nikakav materijalni značaj, ali da u sebi krije veliku simboliku, duh tradicije i porodične vrijednosti.
"Točak i ja smo kao jedno, teško bi on mogao da se okreće da nisam ja navratio vodu i napravio pogon. Niti bi on bez mene mljeo, niti bih ja bez njega jeo", kaže Gvozden i dodaje:
"Nekad sjednem tu i zamislim se, kao da čujem te stare ljude koji puše lulu i krdžu piju i govore život".
Potočare su nekada hranile na stotine gladnih usta, ali ujedno bile i mjesto sastanka mještana okolnih sela i svojvrsni informacioni biro. Gvozden je sačuvao stari dobri običaj i usluge meljave ne naplaćuje, već svako plati onoliko koliko može i koliko misli da treba.
"Radim lagano, ne umorim se. Ovdje na Mokroj Gori, okružen prirodom i domaćim životinjama je milina živjeti. Ne bude me alarmi, ne utrkujem se sa vremenom", kaže on i dodaje:
"Ustanem ujutro sa ženom, popijemo kafu, pustim ovce, konja i magare i sve što ovdje radim, radim lagano, bez imalo napora, ako nešto ne ide i ne može danas, može sutra".
Iako Skule ne uzima ujam, nema ćar, ali berićet dolazi od ruke i tvrdi da su vodenice od iskona žila kucavica srpskog naroda, a snaga volje klade valja.
(MONDO/Rina)