Priče o čuvenom srpskom vampiru koji je davio vodeničare datiraju od davnina, ali ih se mnogi i dan danas plaše, a neki strahuju od njegovog povratka.
Rijetko ko bi u Srbiji, nakon priča o čuvenom Savi Savanoviću, smio da se usudi da zanoći u vodenici potočari u mrklom mraku, samo uz huk vodeničkog kamena. Jedan od tih rijetkih ljudi je i Gvozden Miković sa Mokre Gore, koga po dedi zovu Skule.
Naime, Skule sa slikom srpskog vampira vrlo često zanoći u svojoj vodenici koja melje već duže od dva vijeka.
Možda će vas zanimati
-
Putovanja |
27.04.2021.
Gdje ćete za Prvi maj? Predlažemo vrhunske destinacije u BiH
1
"Svi smo čitali te priče, o tome šta se sve dešavalo u tadašnjim vodenicama. Prenosile su se sa koljena na koljeno i ulivale strah, ali je veliko pitanje koliko je u tim pričama dodato, a koliko oduzeto", kaže Gvozden i dodaje:
"Ja lično smatram, da je Sava Savanović srpski zaštitnik, kao što je Drakula rumunski, naš je Sava, to je simbol vodenice. On živi u vodenici, njemu je tu mjesto i nikog ne dira. Vile sa njim žive, nikome ne smetaju, to je zaseban svijet".
Skule navodi da je bilo teško održati vodenicu u životu, ali Gvozdenova se uz veliki trud njegovih potomaka održala. On decenijama ulaže trud kako bi opstala i kaže da se nije umorio.
Navodi da ova potočara nema nikakav materijalni značaj, ali da u sebi krije veliku simboliku, duh tradicije i porodične vrijednosti.
"Točak i ja smo kao jedno, teško bi on mogao da se okreće da nisam ja navratio vodu i napravio pogon. Niti bi on bez mene mljeo, niti bih ja bez njega jeo", kaže Gvozden i dodaje:
"Nekad sjednem tu i zamislim se, kao da čujem te stare ljude koji puše lulu i krdžu piju i govore život".
Skule, čovjek koji se ne boji vampira: Sava čuva vodeničare
Selo Zarožje u brdima 50 kilometara od Valjeva u kom kruži legenda da se pre 250 godina Sava Savanović povampirio i ubijao meštane.
Uprkos Suncu u ovim krajevima i dalje ima snega
Legenda o Savi privlači i turiste. Simbolično na stubu pored znaka se nalaze umrlice.
U kafani pored puta naišli smo na meštane koji su bili vrlo voljni za priču o vodenici u kojoj je Sava Savanović davio čuvare i pio im krv.
Služila se Savina rakija, takozvana "vampiruša"
U selu nema puno kuća, a preostali meštani nerado idu putem pored vodenice
Čudna i zastrašujuća brda dobila su naziv "Rogovi"
Zloslutna vodenica je teško uočljiva i nepristupačna
Pod vodenice je uništen, te najhrabriji ne mogu da prespavaju i sačekaju Savu
Kažu da je Sava dolazio noću između ponoći i jedan ujutru i davio čuvare vodenice.
Vodenica odavno ne radi
Ovaj kolac/krst smo zatekli ispred
Čudni i nerazumljivi natpisi ugljem po vodenici dodaju poseban osećaj
Spuštanje do vodenice
Uz vodu je velika buka i teško se razgovara, kamoli čuje neko kada dolazi.
Rekviziti za odbranu. Krst, beli luk i sveta vodica.
Beli luk. Mnogi meštani obližnjeg sela ne idu van kuće bez njega.
Spremni u strahu
U ovim brdima se nalazi Savin grob koji je totalno nepristupačan.
Jeza podilazi i danju, kako li je tek noću.
Ovako izgleda u sumrak
Pud nizvodno do druge vodenice
"Rogovi"
"Rogovi"
Ni mlin u obližnjoj vodenici nizvodno ne radi. Reka je promenila svoj tok.
Kažu da je Sava posećivao tri vodenice uz reku
Potporne grede u kojima su se krili ljudi jer vampiri ne smeju da gledaju gore.
Bez amajlija i odbrane nismo išli
Vodenice nemaju prozore, već samo rupe na svakoj strani zida kroz koje može da se vidi ako neko nailazi.
U sred dana u vodenici je mrak
ilustracija
Čudni natpisi ugljem po celoj vodenici
Prvin Savin komšija pričao nam je kako je nesrećno zaljubljeni momak iz sela rešio da pokaže svoju hrabrost i da prespava u vodenici.
Zavirili smo u pećnicu
Slušali smo legende koje se prenose sa kolena na koleno stotinama godina.
Posluženi smo domaćim slatkom od divljih kupina
Meštani u Zarožju glavnom žive od stoke i malina
Dok smo napuštali Savin dom podilazila nas je jeza i pitanje da li ćemo ga napustiti pre zalaska Sunca.
U ovim krajevima Sunce zađe u brda mnogo ranije
Put kući tačno na vreme
Kraj dana je došao prerano
Potočare su nekada hranile na stotine gladnih usta, ali ujedno bile i mjesto sastanka mještana okolnih sela i svojvrsni informacioni biro. Gvozden je sačuvao stari dobri običaj i usluge meljave ne naplaćuje, već svako plati onoliko koliko može i koliko misli da treba.
"Radim lagano, ne umorim se. Ovdje na Mokroj Gori, okružen prirodom i domaćim životinjama je milina živjeti. Ne bude me alarmi, ne utrkujem se sa vremenom", kaže on i dodaje:
"Ustanem ujutro sa ženom, popijemo kafu, pustim ovce, konja i magare i sve što ovdje radim, radim lagano, bez imalo napora, ako nešto ne ide i ne može danas, može sutra".
Iako Skule ne uzima ujam, nema ćar, ali berićet dolazi od ruke i tvrdi da su vodenice od iskona žila kucavica srpskog naroda, a snaga volje klade valja.
(MONDO/Rina)
Pročitajte i OVO
-
Putovanja
| 18.04.2021.
Biser Tunisa: Lučki grad Bizerta (FOTO)
0 -
Putovanja
| 06.03.2021.
Volujak - divlja ljepota planine kroz objektiv Vladimira Tadića (FOTO)
0 -
MONDO reportaža
| 16.02.2021.
"Socijalističko čudo nostalgično za Jugoslavijom": Velenje je izgubilo naziv, ali je u duši ostalo Titovo!
3 -
Putovanja
| 06.02.2021.
"Nove lampe za stare": Svjetleći izlozi istanbulskih ulica (FOTO)
0