Najpoznatija trebinjska ćuprija - Arslanagića/Perovića most, jedna je od nezaobilaznih stvari koje treba da vidite kada vas put nanese u Hercegovinu.
Podignut je u 16. vijeku, a ono što je zanimljivo je da se nije uvijek nalazio na mjestu na kome ćete ga zateći danas.
Prema spisima iz dubrovačke arhive, njegova izgradnja je počela 1568. godine i trajala je do 1574. kada je otvoren i spada u zadužbinu Mehmed Paše Sokolovića, koji je zaslužan i za slavnu ćupriju na Drini u Višegradu.
Povezivao je Bosnu i današnji Herceg Novi, a bio je ključna trgovačka tačka. Ime je dobio po Arslan-agi, koji je krajem 17. vijeka došao u Trebinje i koji je naplaćivao mostarinu.
Krajem Drugog svjetskog rata, u pokušaju miniranja, uništen je dio lijeve strane mosta. Ova šteta je uskoro sanirana, ali mnogo veća nevolja čekala je most dvadesetak godina kasnije, kada se zbog izgradnje hidroelektrane na Trebišnjici našao pod vodom, gdje proveo skoro godinu dana.
Stariji mještani Trebinja se i danas sjećaju 1966. godine kada je Arslanagića most u potpunosti razmontiran. Jedno vrijeme je stajao na obližnjem polju, a 1970. godine počelo je njegovo premještanje pet kilometara niže.
Trebalo je dvije godine da se stari kameni blokovi ponovo slože i da most dobije svoj stari sjaj. Narednih dvadesetak godina most je proveo u miru, a onda je došao rat u BiH.
Odlukom tadašnjeg gradonačelnika Trebinja, Božidara Vučurevića, naziv mosta je promijenjen u Perovića most. Jedni tvrde da je Vučurević tvrdio da Arslanagići, navodno, potiču od Perovića, a drugi izvori kažu da je motiv ratnog gradonačelnika Trebinja bio da sačuva most od razaranja.
Inače, most je nešto duži od 90 metara i služi isključivo pješacima. Pošto je pravilo da se izmješteni mostovi ne mogu naći pod zaštitom UNESCO-a, Arslanagića most nema takav status, ali je pod zaštitom države.
(MONDO)