Krenete li ovih dana ka jugu i moru, napravite pauzu u Počitelju. Jer, svakako ima šta da se vidi.
Stari hercegovački gradić Počitelj pripada opštini Čapljina i nalazi se na lijevoj strani rijeke Neretve.
Svojim specifičnim izgledom podsjeća na scenografiju istorijskih filmova koji nas vraćaju u vrijeme kraljeva, kneževa, vitezova i dvorskih dama.
Ne zna se ko je tačno osmislio i izgradio ovo arhitektonsko djelo orijentalno-mediteranskog stila, ali se pretpostavlja da je nastalo u 14. vijeku.
Unutar zidina prastarog gradića danas živi samo 12 porodica. Ostali su se rasuli po svijetu, a kući dolaze samo ljeti i za praznike. Lokalci uglavnom žive od turizma i prodaje atohtonih proizvoda putnicima namjernicima.
"Malo nas je, ko god je mogao otišao je u svijet u potrazi za boljim životom. Ipak, mi koji smo ostali, volimo svoj život ovdje, iako nije uvijek lako. Mimo turističke sezone zna biti pusto, ali mi svakako nismo ljudi koji bi voljeli da žive u gužvi i velikom gradu", priča nam jedna od mještanki koja u hladovini uz kamenu stazu nudi hladne domaće sokove od nara, ruže i limuna.
A osvježenje će vam svakako zatrebati dok se penjete ka vrhu utvrđenja.
Od važnijh građevina važno je spomenuti Hadži-Alijinu džamiju iz polovine 16. vijeka, koja dominira gradićem, zatim Šišman-Ibrahin pašinu medresu (školu) sa orginalnim bakarnim kupolama. Markantnu poziciju ima i Sahat kula iz 17. vijeka i hamam (kupatilo).
Odmah do hamama nalazio se i han (svratište za karavane) koji je renoviran, a prije je u njemu bio poznati restoran. U Gavran Kapetanovića kućama otvorena je 1964. godine jedna od prvih likovnih kolonija na prostoru jugoistoka Evrope, koja postoji i danas.
Ostaci starih vremena nalaze se na svakom koraku, a znatiželjni turisti imaju slobodan pristup svim uglovima tvrđave.
Do utvrđenja se stiže strmim, kamenim putem, a uspon ne traje dugo, mada može biti problem ako, poput nas, u ovu avanturu krenete po najvećoj vrućini. Ipak, jednom kada se popnete, shvatićete da pogled na dolinu Neretve u pozadini i počiteljske istorijske građevine vrijedi svakog truda.
Ukoliko želite da uđete u džamiju, ulaz se naplaćuje tri marke.
Nakon obilaska tvrđave, preporučujemo da predahnete u nekom od restorana koji se nalaze u dnu zdanja, a svakako obratite pažnju i na prodavce autentičnih i ručno rađenih suvenira koji će biti odličan poklon sebi ili nekome koga želite obradovati.
Za razliku od većine sličnih mjesta, Počitelj nema smještajne kapacitete, odnosno nema sobe za iznajmljivanje, pa su jednodnevni izleti u ovom mjestu najpopularniji. Uprkos svoj ljepoti ovog kraja, mnogo toga se još može uraditi kako bi se unaprijedio.
Evidentno je da Počitelj privlači posjetioce, ali nema osnovnu turističku infrastrukturu - uređene parkinge, toalete, smještaj, vođene ture. Sve ovo doprinijelo bi njegovoj afirmaciji i boljem životu njegovih stanovnika.
Inače, Počitelj je 2003. godine proglašen nacionalnim spomenikom u BiH, a 2007. godine je podnesena kandidatura za UNESCO listu zaštićenih kulturnih baština.
(MONDO)