Ne možete zaista vidjeti Trebinje ako ne odete na Crkvinu, obližnje brdo na kome je posljednji dom pronašao i naš slavni pjesnik Jovan Dučić.
Nakon što smo obišli trebinjsku pijacu i uživali u Starom gradu, a onda obišli i Arslanagića/Perovića most, obilazak Trebinja nastavili smo odlaskom na Crkvinu.
S ovog čuvenog uzvišenja pruža se pogled na cijelo Trebinje i odavde možete vidjeti svu njegovu ljepotu i raskoš. Centralno mjesto zauzima spomen-kompleks Hercegovačka Gračanica, vidikovac, amfiteatar i restoran.
Hercegovačka Gračanica može se vidjeti iz skoro svake tačke grada. Izgrađena je 2000. godine (na mjestu nekadašnje crkve Svetog Mihajla) i predstavlja manju kopiju čuvenog manastira sa Kosova, zadužbine kralja Milutina, koja datira iz 14. vijeka.
Spomen-kompleks na Crkvini čine crkva Presvete Bogorodice sa zvonikom, vladičanski dvor, biblioteka, amfiteatar, galerija, salon za bankete, česma i ljetnja bašta.
Crkva je rađena po želji čuvenog pjesnika Jovana Dučića, rodom iz Trebinja. Poštujući volju iz njegovog objavljenog testamenta, dio sredstava, nakon njegove smrti, uloženo je u izgradnju crkve, koja bi trebala predstavljati repliku one kosovske.
Njegovi posmrtni ostaci prenijeti su iz Sjedinjenih Američkih Država 2000. godine (47 godina nakon smrti) i položeni u kripti manastirske crkve. Tako je ispunjena njegova želja da vječno počiva u rodnom Trebinju. Njegov grob smješten je sa desne strane crkve, i prema smjernicama čuvenog poete, sa jednostavnim natpisom „Jovan Dučić – pjesnik“.
Crkva je izgrađena u vizantijskom stilu i živopisana je tzv. „seko” tehnikom (suva tehnika oslikavanja) pod snažnim uticajem poznatog grčkog ikonopisca Stamatisa Sklirisa.
Crkvina pruža pogled na cijeli grad, pa je tu zasigurno smještena najljepša hercegovačka pozornica- amfiteatar na otvorenom. Tako se na tom mjestu često održavaju razne kulturne manifestacije, od nastupa, predstava do pjesničkih večeri, a posebnu notu ambijentu dodaje panoramski pogled na grad.
U krugu kompleksa se nalazi i restoran „Dučićev pogled“. Na meniju su, između ostalog, odlični slatkiši, a kafa (s bademom) je najbolja koju smo probali do sad.
Tu su i vina sa kojima Hercegovina itekako može da se pohvali, do hrane za svačiji ukus.
Doživljaj upotpunjuje pogled na grad, rijeku Trebišnjicu i Arslanagića most, a ako vas sreća i termin posluže, dočekajte i zalazak sunca iznad Leotara...
Naravno, tu se turistička ponuda ne završava, a ugostiteljski objekat ima i stalne domaćine - psa, magarca, par paunova, patke, zečeve i pijetla koji se takmiči sa magarcem ko je glasniji, na radost djece i turista.
Kako se radi o turističkom kompleksu koji posjećuje velik broj ljudi, tako su i životinje omudrile pa znaju da izvuku poneku korist (poslasticu) za sebe.
Magarac, na primjer, ne obraća pažnju na vas ako su vam ruke prazne. Paunovi su nešto progresivniji, pa ako pružite ruku na kojoj nema hrane, dobićete ujed za prst (provjerena činjenica). Ostale životinje su nešto miroljubivije...
Put do čuvenog brda je asfaltiran, do njega se može doći i automobilom, a udaljen je svega nekoliko kilometara od centra.
Sa ovog vidikovca razumjećete zašto je Trebinje grad sunca.
Pogledajte galeriju:
(MONDO)