Putovanja

Fotogenični i druželjubivi: Krdo magaraca na Manjači postalo atrakcija za prolaznike (FOTO)

Autor Željko Svitlica

Jedno krdo magaraca u blizini Banjaluke postalo je prava atrakcija za sve koji putuju preko Manjače.

Izvor: Mondo - Slaven Petković

Na živopisnom magistralnom putu između Banjaluke i Mrkonjić Grada koji vodi preko dijelova planine Manjače, možete doživjeti nekoliko lijepih prizora. Fotografi i putnici to odavno znaju pa su pejzaži iz ovog kraja postali popularni i svako rado zastane bar na nekoliko minuta da fotografiše pašnjake i brda.

Upravo na jednoj od najljepših dionica u blizini mjesta Bunarevi, u velikom ograđenom prostoru pase jedno krdo magaraca. Kako su oni često uz ogradu, u blizini puta, vozači u posljednje vrijeme ne mogu da odole, a da ne zastanu i fotografišu ih.

Magarci su skoro nestali sa naših prostora, ali stočari, kojih još ima u ovim predjelima Zmijanja, koriste ih kao pomoćnike prilikom čuvanja velikih stada ovaca. Oni su tu da nose stvari, hranu, piće, odjeću i sve što je potrebno za nomadski život.

Cijelo krdo, provjerili smo, veoma je druželjubivo. Nema sumnje da ove životinje neposredno iz prve ruke ruše stereotip o tvrdoglavom i glupom magarcu. Uostalom, to će uraditi svaki magarac kojeg sretnete.

Magarci koji potiču iz suvih pustinjskih predjela, kod nas su karakteristični za Hercegovinu i Dalmaciju su životinje koje je čovjek najviše iskoristio o "izraubovao" tokom svoje istorije uzgajanja i iskorištavanja životinja.

Izvor: Mondo - Slaven Petković

Šta je sa konjima? Oni su takođe korišteni, ali s druge strane zavrijedili su kultni status plemenite životinje koju su voljeli i o kojoj su pjevali i pisali kraljevi, osvajači, vitezovi i pjesnici ("Kraljevstvo za konja"). Zbog svoje elegancije i ljepote i dalje su cijenjeni, njegovani i skupi.

Magarce, naprotiv, istorija i ljudsko stvaralaštvo nisu mazili. U podjeli uloga on je zapao u društvo onih oko kojih se plete neka komedija, ili teška, opora ili apsurdna priča. Čak i danas, na primjer: na jednom ostrvu u Jadranu turistima kao suvenir prodaju magareća govna (!). Ko je u toj situaciji magarac? Magarac bi sigurno rekao: nisam ja.

Od magareta Sanča Panse, koje kaska za poludjelim Don Kihotom, do "Magarećih godina" Branka Ćopića, djela čiji naslov već govori da se radi o opisu nestašluka i izmotavanja djece u periodu odrastanja. Najgori učenici, poznato je, sjede u magarećoj klupi. 

Ipak, a to nije mala stvar, u opisima ključnih biblijskih događaja magare ima posebno mjesto. 

Danas se ponovo uzgajaju, ali ne za težački rad, već zbog proizvodnje veoma kvalitetnog, rijetkog i skupog mlijeka i mliječnih proizvoda, ali i zato što je riječ o poslušnoj, veoma mirnoj i plemenitoj životinji. Zbog tih osobina koriste ih kao dio terapije za djecu sa invaliditetom i pacijente koji imaju određene bolesti kao što je Alchajmer.

Fudbaler Kai Haverc nedavno se ispovijedio da ga saigrači zovu "magare" ali ne zato što je tvrdoglav već zato što je izgradio utočište za magarce i obožava te životinje.

"To su veoma mirne životinje, možda se poistovećujem sa njima jer sam i ja miran. Oni mogu da odmaraju po cijeli dan, da ne rade ništa, samo da žive svoj život, to mi se oduvijek dopadalo", rekao je njemački napadač, koji trenutno igra za londonski Arsenal.

Uvjerićete se i sami ako prođete preko Manjače.

(MONDO)