Pročitajte iskustvo turiste koji je posjetio "New York Cafe", kafić u Budimpešti, koji mnogi zovu najljepšim na svijetu.
"Budimpeštu vrijedi posetiti u bilo koje doba godine. Izabrao sam septembar, a jedna od atrakcija koju sam planirao da posjetim je jedinstveni njujorški kafić. Tamo dolaze turisti iz cijelog svijeta. Svako želi svojim očima da vidi ovo jedinstveno mjesto za koje se godinama govori da je najljepši objekat ovog tipa na svijetu. Neki turisti, uprkos jedinstvenom enterijeru kafića, mogu da se osjećaju razočarano.
New York Cafe je otvoren 1894. godine i od tada je jedna od najzanimljivijih atrakcija u Budimpešti. Tamo redovno dolaze gosti iz cijelog svijeta, ne samo turisti, već i poznate ličnosti, poput pisaca i umjetnika. Neki ljudi misle da su dani njegove slave davno prošli. Poslije Drugog svjetskog rata kafić je propao. U to vrijeme objekat je služio kao prodavnica sportske opreme. Konačno, 1954. godine, kafana je ponovo otvorena i njen nekadašnji enterijer je obnovljen. Do danas može da se pohvali titulom 'najljepšeg kafića na svijetu', koja se pojavljuje i u logotipu i na salvetama.
Svaki turista želi da vidi izvanredan enterijer. Ovo nije iznenađujuće, jer je pravi dragulj. Tamo ne nedostaje luksuza, brojnih fresaka od kojih je teško odvojiti pogled i žive muzike. Ima mnogo gostiju koji žele da uđu. Moram da priznam da sam bio uzbuđen kada sam konačno uspio da uđem u kafić. Dekoracija je veoma impresivna, ali nisam očekivao da će objekat biti tako ogroman. Unutra ima dosta stolova u prizemlju i na spratu, ali bilo je nemoguće sve ih izbrojati. Kafić je bio prepun i skoro svaki sto je bio zauzet. Nakon što sam čekao unutra nekoliko minuta, konobarica me je odvela na prazno mjesto. Sama usluga me je impresionirala od samog početka jer su svi bili veoma ljubazni.
Sto za dvije osobe koji sam zauzeo možda nije imao najbolju lokaciju, jer je bio odmah pored prozora i imao sam pogled na gomilu ljudi, ali je bilo tiho. Kada sam pogledao jelovnik, znao sam da ovo nije mjesto gdje gosti dolaze da se najedu, već samo da se lijepo provedu uz šoljicu kafe. Odlučio sam se za mali dezert od kapućina i tiramisua. Dok sam čekao porudžbinu, primijetio sam da je ploča ljepljiva i da su na njoj bila zrna soli.
Druga stvar koju sam primijetio je da čak i za malu porudžbinu ponekad morate dugo da čekate. Iako je moja stigla poslije 10-ak minuta, par koji je zauzeo sto pored mog morao je da bude strpljiv. Na običnu kafu su čekali oko 30-40 minuta i nekoliko puta tražili od konobarice. Neposredno prije nego što je konobarica došla sa mojom porudžbinom, dobio sam kolačić i šolju vode. Konačno, došlo je vrijeme da probamo tiramisu. Moram da priznam da je ukus bio sasvim običan, pa čak i nešto lošiji od onih koje sam do sada probao.
Kasnije sam malo prošetao po kafiću da vidim gornji sprat. Ispostavilo se da nisam jedini, jer je bilo dosta turista sa fotoaparatima i većina ih je sigurno došla samo zbog slikanja. Oni koji mogu sebi da priušte, svakako bi trebalo da uvrste ovu tačku na svoju listu razgledanja, makar samo zbog nevjerovatnog i jedinstvenog dizajna enterijera. Avionske karte do Budimpešte možete da nađete po zaista atraktivnoj cijeni. To je idealno mesto za vikend, ali i duži boravak. Ipak, što se tiče konkretnog ovog kafića, mislim da se nikada više neću vratiti tamo. Usluga bi trebalo da bude bolja".
(MONDO)