Pažnja! Tekst sadrži spojlere. Pogledali smo film "Gospodar oluje", evo šta donosi skupa holivudsko-srpska produkcija.
Bilo da je u pitanju naučno-fantastična fantazija ili klasična "mač i magija" priča, ako je bilo na televiziji ili striming platformi, većinu sam pogledala sa velikim uživanjem. I dok neki od tih filmova nisu baš najbolje ostarili kao drugi, i dalje ih izuzetno cijenim. Možda se baš zato malo raznježim svaki put kada vidim savremene filmske stvaraoce kako odaju počast gotovo zaboravljenim draguljima žanra.
Upravo to rade koproducenti, koscenaristi i koreditelji Domagoj Mazuran i Zoran Lisinac u svom novom distopijskom naučno-fantastičnom filmu "Storm Rider: Legend of Hammerhead" ili kako je kod nas preveden "Gospodar oluje".
Pogledajte trejler:
Zajedno grade potpuno novi svijet koji crpi inspiraciju sa više strana, a ipak priča priču koja je u potpunosti svoja. Još bolje, Mazuran i Lisinac stvaraju jedinstvenu i originalnu mitologiju koja je duboka i detaljna, a pritom zadržava jasan fokus. Sama naracija je, međutim, pomalo nestabilna...
Sinopsis
Uvodni monolog lijepo postavlja stvari. Priča je smještena oko 300 godina nakon katastrofalne poplave koja je Zemlju ostavila sa samo nekoliko razbacanih ostrva u beskrajnom okeanu.
"Stari svijet" sa svim svojim gradovima, kulturama i znanjem, sada leži izgubljen na dnu vode. Ono što je preostalo okružuje ogromna, neprekidna i neprobojna električna oluja koja stvara zlokoban i smrtonosan horizont. Iz ruševina je izgrađen masivni grad Argos, kojim vlada misteriozna grupa besmrtnika nazvana Osnivači, koji se "hrane" elementom čije zalihe im polako ponestaje. Kako su se izdanci ljudske civilizacije razvijali po raznim ostrvima, Argos je postao centar moći i uticaja. Ali, sa tom moći došla je i želja za kontrolom. To je navelo Osnivače da uvedu opasnu godišnju trku glisera, u kojoj se izabrani piloti sa svakog ostrva, takozvani "jahači oluje" takmiče. Pobjednik osvaja ulazak svog ostrva u Argos, ali ako završite posljednji, vaše ostrvo ostaje bez resursa, a njegovi stanovnici bivaju prognani.
Na ostrvu Fig, dvoje mladih jahača oluje sanja o učešću u trci još od detinjstva. Neb (Marko Ilso), danski glumac najpoznatiji po ulozi Hvitserka, jednog od sinova Ragnara Lotbroka, u ostvarenju "Vikinzi" i Ana (Ivana Dudić) odrasli su slušajući legendu o Hamerhedu - odmetnutom jahaču oluje koji se usudio da prkosi Osnivačima tako što je upravljao svojim čamcem pravo u oluju, želeći da otkrije kakve se tajne kriju iza nje. Vođeni istim duhom (i ličnim motivima), Neb i Ana planiraju da iskoriste svoju priliku kao takmičari kako bi probili oluju u nadi da će pronaći slobodu za svoj narod. U središtu je i njihova ljubavna priča, a priznajem da je posjlednja scena vrijedna gledanja.
Nekoliko drugih ključnih likova dodatno obogaćuje svijet priče, uključujući Nebovog mudrog, ali zagonetnog dedu Didu (James Cosmo), kao i Tarusovu glavnu potčinjenu, poznatu samo kao Baronica (Caroline Goodall). Oboje očigledno znaju više nego što otkrivaju, a tajne koje kriju igraju značajnu ulogu u razvoju radnje. Ipak, kao i većina centralnih likova u filmu, prečesto djeluju kao arhetipovi, a ne kao potpuno oblikovane ljudske ličnosti.
Pogledajte još kadrova:
Film kratko ubacuje i neka poznata domaća lica, poput Sergeja Trifunovića i Gorana Bogdana, čiji je engleski pomalo diskutabilan, ali se u najvećoj mjeri oslanja na stranu glumačku ekipu. Među njima se najviše izdvaja Džejms Kosmo, koji igra već viđenu ulogu mudrog mentora i očinske figure glavnom junaku Nebu, kog tumači Marko Ilso.
Većina likova svedena je na tipične žanrovske šablone, dok pojedine scene neodoljivo podsećaju na one iz hit serije "Igra prestola" (ponajviše u scenama koje su snimane duž jadranske obale, ali i u kostimima), a sama radnja zbog priče o borbi za opstanak u distopijskom cvijetu nalikuje "Igri gladi".
Što se kostima tiče - tu su stvari možda ponajmanje jasne. Od futurističkih kostima "jahača oluje" i savremenih trenerki, do kostima i šminke koji opet podsjećaju na pomenutu "Igru prestola", a pomalo i na "Dinu". Djeluje da je inspiracije ponestalo za statiste, te se nerijetko pojavljuju u kostimima nalik najobičnijim kišnim kabanicama.
Bilo kako bilo, produkcijski opravdava milione koji su uloženi u snimanje koje je trajalo čitavih 8 godina. Sve djeluje skupo, a o procesu stvaranja za MONDO je pričao Neb Chupin, koproducent i glumac filma:
Pogledajte još kadrova sa premijere: