Na današnji dan, 17. oktobra 1849. godine, preminuo je čuveni poljski kompozitor i virtuoz Frederik Šopen, a mnogi ne znaju da je neka od najljepših djela napisao inspirisan ženom koja mu je zgazila srce.
Frederik Šopen i dan-danas važi za jednog od najistaknutijih kompozitora koji je podjednako bio i pjesnik i klavirista. Njegova muzika je izrazito lična - kroz nokturne, balade i preludijume uspio je da prenese najdublja osjećanja, nostalgiju za rodnom Poljskom i čitavu lepezu sopstvenih unutrašnjih nemira.
Nježni Šopen
O njegovom specifičnom načinu sviranja najbolje govori on sam u pismu roditeljima, nakon dva koncerata koja je sa 19 godina održao u Beču: "Skoro svi kažu da sviram suviše meko ili tačnije, suviše nježno za ovdašnju publiku. Ali ja više volim da se kaže da sam suviše nježan nego suviše grub. To je moj način sviranja, a znam da se beskrajno sviđa ženamai umjetnicama".
Istina je da je Šopen u privatnom životu bio preosjetljiv, ali i težak i razdražljiv čovjek, što se uglavnom pripisivalo njegovoj bolesti. Španski naučnici vjeruju da je bolovao od epilepsije, praćene glavoboljom, depresijom pa i halucinacijama.
Ipak, posebnu i izuzetno važnu epizodu u njegovom životu i stvaralaštvu predstavlja veza sa francuskom književnicom Aurorom Dupin, poznatijom po pseudonimu Žorž Sand, ženom za koju mnogi govore da je bila prva prava feministkinja u pravom smislu te riječi.
Ko je bila Žorž Sand?
Aurora je bila prava suprotnost lijepim plavim Poljakinjama, a mnogi su je opisivali kao "pravu muškaraču". Živjela je u vrijeme kada je Napoleonov zakon davao muževima davao neograničenu vlast nad ženama, dok žene nisu imale pravo ni na sopstveni imetak, ni na razvod i slobodu da ponovo sklope brak. Naravno, Aurori se to nije dopadalo, te je napustila muža i otišla u Pariz gdje je radila kao novinarka, slikarka, a najviše kao spisateljica.
Odlučna da se usprotivi "muškom" svijetu, svoju gustu kosu je sklonila pod kapu, navukla pantalone i sako, stavila cigaretu u usta i rekla: "Madam Dupin je mrtva, sada postoji samo Žorž Send. Žena u muškom liku".
I tada je krenula njena borba, ne protiv muškaraca, već za pravo da žena bude slobodna u mjeri da odlučuje o svom životu.
Upoznavanje sa Šopenom
Šopena upoznaje na jednoj od večera koje je često pravila za umjetnike, a talentovanog pijanistu šokiralo je njeno muškobanjasto ponašanje, oslovljavanje ljudi sa "ti" i cigareta u ustima.
Te večeri kada je krenuo kući, svom prijatelju je rekao: "Kako je neprijatna žena ova Send! Je li to zbilja žena? Ja čisto sumnjam".
Sa druge strane, prijateljica je nakon tog susreta Sandovu savjetovala ovako: "Vidi se da je on žensko, zavedi ga - kao muškarac". I tada su dobili šaljive nadimke "Gospođica Šopen i Gospodin Send".
Međutim, Šopen je uskoro otkrio da je Sand dovoljno muzički nadarena da može da ga ocjenjuje, ali i inspiriše i savjetuje, te da se ispod muškog odijela krije jedna velikodušna žena koja uživa da nekome pomaže.
Bio joj i sin i ljubavnik
Inače, Sandova je bila šest godina starija od njega, a pored poštovanja koje su gajili jedno prema drugome, bili su u isti mah i ljubavnici. Doduše, voljeli su se bez mnogo strasti, a Sand je u Šopenu vidjela i ljubavnika i sina.
Poštovala ga je kao velikog muzičara, a on nju kao veliku spisateljicu. Šopen je svoja najbolja djela i stvorio u periodu od tih deset godina, koliko su bili zajedno.
Međutim, Šopen nikada nije shvatio ni prihvatio način komunikacije i druženja Sandove, večere na kojima se pričalo glasno i bahato, na koje su ljudi dolazili neobrijani i u razgovoru nisu persirali jedni drugima. Sandova je smatrala da on pretjeruje, da je bez razloga razdražljiv i da nema ništa loše u tome što se ljudi kod nje osjećaju slobodno.
Postao je impulsivan i ljubomoran te su svađe među njima bivale sve češće, a ljubav lagano nestajala. Iako se odnos među njima pogoršavao, ostala je brižna prema njemu kao prema djetetu čuvajući u dubini svoje duše sav bol i patnju koju joj je nanosio.
Presudila im pisanjem o vezi
Izlaz iz tužne svakodnevice Žorž je pronalazila u pisanju, a tako im je i presudila. Aludirajući na njihovu vezu, napisala je dramu koja je dovela do njihovog rastanka. Djelo govori o bogatoj glumici koja biva uništena od mladog i lijepog poljskog princa slabog zdravlja, koga je do kraja obožavala. Šopen joj ovo nikad nije zaboravio.
Ma koliko su njihovi zajednički prijatelji pokušavali da ih pomire, ostao je neumoljiv. Rastanak su oboje teško podnijeli. Sandova je patila osjećajući da je ona uzrok, izvršilac ali i žrtva, a on je prestao da živi prvo duhovno, a za manje od dvije godine i tjelesno.
Srce mu sačuvali u konjaku
Umro je 17. oktobra 1849. godine u svom stanu na Trgu Vendom u Parizu, u 39. godini života, a njegova posljednja želja bila je da se nakon smrti njegovo tijelo sahrani u Parizu, ali da se njegovo srce izvadi i prenese u rodnu Poljsku.
Zapravo, upravo je to i otkrilo pravi uzrok smrti. Njegovo srce je sačuvano u rakiji u crkvi Svetog Krsta u Varšavi. Kada su poljski naučnici 2014. godine vizuelno pregledali sačuvanu komoru sa srcem, uočili su karakteristične promjene i zaključili da je neposredni uzrok smrti bio perikarditis (teška upala srčane maramice), nastao kao komplikacija hronične tuberkuloze.