Osobu koja je iskusila bol kad "krene" kamen iz bubrega teško da ćete ubijediti da postoji išta gore na ovom svijetu od toga. Nažalost, ako vam se to desi jednom, ozbiljan je rizik da će se desiti ponovo. Kako da to spriječite, pitali smo stručnjaka.
Da li ste znali da u prosjeku svaka deseta osoba tokom života u nekom trenutku ima kamen u bubregu? Ako je i vas snašla ta muka, ili se u porodičnoj anamnezi javlja nefrolitijaza (kamen u bubregu), evo male pomoći - o ishrani koja je najbolja prevencija ovog stanja razgovarali smo sa Anom Todorović, nutricionistom Doma zdravlja Savski venac.
Kamen u bubregu (renalni kalkulus) je čvrsta masa sačinjena od kristala. Kamen se najčešće formira u bubrezima, ali se dešava da se razvije i u drugim dijelovima urinarnog trakta, koji se sastoji od bubrega, uretera (mokraćovoda), mokraćne bešike i uretre (mokraćne cevi).
Kamen u bubregu možete imati godinama, a da toga uopšte ne budete svjesni, ali kada se "pokrene"… pakao koji slijedi smatra se jednim od najbolnijih stanja u medicini.
Uzroci ove pojave mogu biti različiti, što utiče i na tip kamena koji se stvara. Ukoliko vaš ljekar posumnja na ovaj problem, uputiće vas na različite analize krvi i urina, da bi se utvrdilo koja je vrsta kamena u pitanju. A kad dobijete rezultate, trebalo bi da promijenite način ishrane jer je to najbolja prevencija.
"Opšta preporuka kada su u pitanju nefrolitijaze, dakle, bubrežni kamenac i pijesak, je smanjen unos soli, redukovan unos bjelančevina - mesa, ribe i jaja, i pojačan unos tečnosti. Često se dešava da ljudi ne unose dovoljno tečnosti, ili da tokom dana piju pretežno kofeinske napitke i gazirana pića, što sve doprinosi stvaranju pijeska, a zatim i kamena, kod osoba koje su tome sklone. Vrlo često ljudi gotovo uopšte ne piju običnu vodu, ili je ne piju u dovoljnoj količini, i to je ozbiljan faktor rizika za formiranje kamena", kaže Ana Todorović za MONDO.
Da bi se pacijentu dala ispravna konkretna preporuka za ishranu, neophodno je utvrditi koja se vrsta kamena stvara.
Najčešće se javljaju kalcijum-oksalatni kamenci, slijede fosfatni, uratni i relativno rijetko cistinski kamenci koji se javljaju kod nasljedne bolesti cistinurije, kod koje je pojačano izlučivanje aminokiselina (cisteina, arginina, lizina i histidina). Kod ovog tipa kamena, cistin, kiselina koja se prirodno nalazi u organizmu, iz bubrega dospijeva u urin i stvara probleme.
Kada se na osnovu simptoma posumnja na postojanje problema, ili se ultrazvučnim pregledom utvrdi postojanje kamena, sljedeći korak su analize krvi i urina, na osnovu kojih će biti određen tip kamena, da bi ljekar mogao da odredi odgovarajuću terapiju i napravi dalji plan liječenja, a zatim se pacijent upućuje kod dijetetičara - nutricioniste koji će preporučiti odgovarajuću ishranu.
"Najčešći su kalcijum-oksalatni kamenci, koji su često uslovljeni disbalansom u radu paratiroidne žlijezde, i rješavanje tog problema je onda osnov liječenja. Osim toga, uzimanje prekomjernih količina vitamina D u formi suplemenata, kao i vitamina C, takođe pogoduje nastanku ovog tipa kamena.
U takvim slučajevima, redukuje se unos zelenog lisnatog povrća, spanaća, blitve, zelja, koji su bogati oksalatima. Preporučuje se da se tvrdi bijeli dijelovi ovog povrća, koji se nalaze na sredini, isjeku i ne koriste prilikom pripreme hrane, jer je u njima sadržaj oksalata veoma visok.
Neophodno je smanjiti unos cvekle, koštunjavog i jagodičastog voća, a na 'crnoj listi' su i čokolada, mlijeko i sirevi.
Ako se pretjeruje, ove namirnice su faktori rizika za pojavu kalcijum-oksalatnih kamenaca, a ukoliko je potvrđeno da se formira kamen ovog sastava, te namirnice zaista treba strogo izbjegavati", kaže nutricionista.
Dodatni problem trenutno stvara i činjenica da sada svi zbog epidemije korona virusa pokušavamo da ojačamo imunitet, između ostalog i pojačanim unosom vitamina D i C…
"Sada se koriste jako velike količine vitamina C, ide se čak i do dva grama, što je opravdano u kontekstu zaštite od korona virusa, ali može da napravi problem kod osoba koje su sklone stvaranju pijeska i kamena u bubregu, što je takođe stanje koje nimalo nije naivno", kaže sagovornica našeg portala.
Ukoliko ste skloni stvaranju kamena, ili imate porodičnu istoriju ovog stanja, trebalo bi da se držite prirodnih izvora vitamina C, a da izbjegavate suplemente. Organizam prirodan oblik vitamina C lakše metaboliše, dok se onaj iz suplemenata teže izlučuje ukoliko postoji višak.
Dakle, ako ste skloni stvaranju pijeska ili kamena, voće i povrće su definitivno bolji izbor nego vitamin C u tabletama, jer je procenat ponovnog stvaranja kamena kod osoba koje su već imale taj problem od 50 do čak 70 odsto.
"Kamen se češće javlja kod muškaraca, koji ga teže i izbacuju, a upravo su muškarci ti koji će radije popiti vitamin C iz 'teglice', nego što će se pozabaviti ishranom i postarati se da unose dovoljno voća i povrća", kaže Ana Todorović.
Osobe kod kojih je potvrđeno formiranje kalcijum-oksalatnog kamena mogu da jedu žitarice, meso, mliječne proizvode trebalo bi da smanje, kiselo mlijeko i jogurt su u redu, ali bi trebalo da izbjegavaju jake sireve.
Na raspolaganju im je svo povrće osim tamnozelenog lisnatog i cvekle, kupus i šargarepa su dobri, ali i tu ma jedna "začkoljica":
"Iako je sad 'sezona' turšije i zimnice, ako ste skloni stvaranju pijeska i kamena u bubregu, trebalo bi da se ukiseljeno povrće dobro ispere prije konzumiranja, zbog soli, ali i konzervanasa koji se koriste u pripremi zimnice, koji takođe mogu doprinijeti stvaranju kalcijum-oksalatnog kamenca."
Sada se preporučuje i vitamin D, jer jača imunitet, ali višak ovog vitamina u organizmu može da izazove ozbiljne probleme.
"Otkako je počela epidemija korona virusa, mnogo ljudi uzima suplemente na svoju ruku, vitamin D vjerovatno sad koristi svaki drugi čovjek, i on jeste odličan kao imunomodulator, ali bi se prije uvođenja suplemenata koji ga sadrže u visokim dozama ipak trebalo konsultovati sa ljekarom.
Za razliku od nekih drugih vitamina, moguće je predozirati se vitaminom D, ponekad čak i u mjeri da dođe do intoksikacije.
Zato je jako važno da se odredi odgovarajuća doza vitamina D, a to može da kaže samo ljekar, na osnovu nivoa ovog vitamina u organizmu.
Zbog toga bi trebalo prije uvođenja suplemenata D vitamina odrediti serumsku koncentraciju u krvi. Samo na osnovu toga, ukoliko se utvrdi da postoji nedostatak, ljekar može da odredi dnevnu dozu.
Postoje opšte preporuke za uzimanje vitamina D sada u vrijeme epidemije korona virusa, ali samo ukoliko se uradi ova analiza može da se procijeni da li nekome trebaju tri ili 15 kapi ovog vitamina", objašnjava Ana Todorović.
Da ne bi došlo do predoziranja, i kad je o vitaminu D riječ prirodni izvori su bolja opcija od suplemenata. Zimi situaciju dodatno komplikuje i to što nema sunca, pa je apsorpcija D vitamina slabija, ali prirodno rješenje je pojačavanje unosa namirnica koje ga sadrže u većim količinama - masnije ribe, prije svega lososa, skuše, haringe.
Osim ribe, dobar izvor je i masnija pavlaka, ali tu treba biti umjeren u količini, jedna kašičica je sasvim dovoljna.
"Puter je takođe dobar izvor vitamina D, ali ako se pretjeruje povećava se rizik od nastanka povišenog holesterola, a posljedično i od kardiovaskularnih problema koji su najčešći uzrok smrtnosti kod nas", upozorava nutricionistkinja.
Što se napitaka tiče, takođe postoje neke stvari na koje treba obratiti pažnju.
Kafa, recimo, jeste diuretik, ali ima dosta jedinjenja koja mogu povećati rizik od stvaranja pijeska i kamena u bubregu.
"Količinu kafe tokom dana bi trebalo ograničiti, a preporučuju se diuretski čajevi, uvin čaj, čaj od peršuna, kao i negazirane vode. Ali, trebalo bi da provjerite sa ljekarom koja je u vašem slučaju najbolji izbor. Ukoliko pijete negazirane mineralne vode, birajte one koje imaju najmanje suvog ostatka, taj podatak navodi se u sastavu vode, i mijenjajte proizvođača povremeno, da ne bi došlo do zasićenja određenim materijama, jer svaka flaširana voda ima specifičan mineralni sastav", savjetuje Ana Todorović.
Kod kalcijum-fosfatnih kamenca, preporuke za ishranu se razlikuju. U tom slučaju treba smanjiti unos ribe, žumanjca, mliječnih proizvoda i proizvoda od integralnih žitarica jer one sadrže dosta fosfata.
Uratni kamenci uslovljeni su pojačanim unosom materija koje sadrže purine, krajnje metabolike namirnica kao što su crveno meso, plodovi mora, pasulj, badem, kikiriki, pečurke, alkohol i konzervirana hrana, i to treba izbjegavati.
"Nastanku uratnih kamenaca skloni su ljudi koji imaju giht, poremećaj metabolizma uree, mokraćne kiseline. Uz problem sa zglobovima, kod osoba koje pate od gihta, klinička slika često pokazuje i uratne kamence u bubrezima", objašnjava sagovornica našeg portala.
U tim slučajevima savjetuje se pojačan unos tečnosti i potpuno isključenje alkohola, a kao i kod svih tipova bubrežnog kamenca, so bi trebalo svesti na minimum.
Važno je da pijete dovoljno vode, jer se time "ispira" urinarni sistem, i pijesak koji se eventualno stvara izbacuje se prije nego što dostigne promjer koji može da napravi ozbiljan problem.
Simptomi
A ako do toga ipak dođe, evo šta treba da znate:
Kada se kamen "pokrene", javljaju se takozvane bubrežne kolike i bol je gotovo neizdrživ. Ali, kamen u bubregu može "mirovati" godinama, bez simptoma, tako da osoba nije ni svjesna da problem postoji.
Kada počne da se pomjera, obično se prvo javlja bol lokalizovan u desnom ili lijevom dijelu leđa, ispod rebara, ili bol u abdominalnoj regiji. Kod muškaraca, bol se često širi i u penis i testise. Osim toga, simptomi mogu biti i krv u urinu (mokraća je crvena, ružičasta ili braon), mučnina i povraćanje, povišena temperatura, jeza, pojačana potreba za mokrenjem, praćena smanjenom količinom urina, kao i učestale urinarne infekcije.
Kamen ne ostaje zauvijek u bubregu, a kada se pokrene i stigne do mokraćovoda, u najvećem broju slučajeva je preveliki, i kretanje ka bešici ostavlja posljedice u vidu povreda i oderotina uretre, zbog kojih se u urinu pojavljuje krv.
Ponekad, kamen može sasvim zaustaviti protok urina, i to stanje zove se urinarna opstrukcija. Ukoliko potraje, velika je vjerovatoća da će se razviti i infekcija, a ako se infekcija zapusti, prijeti i trajno oštećenje bubrega. Ovo stanje zahtijeva hitan odlazak kod ljekara.
Faktori rizika
Najznačajniji faktor rizika je izbacivanje manje od jednog litra urina tokom dana. Osim toga, na rizik utiče i pol, kamen se češće javlja kod muškaraca, a naročito je rizična grupa između 20 i 50 godina.
Rizik raste i ako ste već imali kamen, ili ako se to stanje javlja u porodičnoj anamnezi.
Značajni faktori rizika su i dehidratacija, gojanost, loše navike u ishrani, koja se zasniva pretežno na namirnicama koje su bogate proteinima, jako slanoj ili jako slatkoj hrani.
Stvaranju kamena u bubregu sklone su i osobe koje imaju poremećaj u radu paratirodine žlijezde, i to oni kod kojih je ta žlijezda hiperaktivna.
Pod povišenim rizikom su i osobe koje su imale gastrički bajpas, kao i one koje pate od zapaljenske bolesti crijeva.
Kada treba da se javite ljekaru
Ukoliko imate tegobe umjerenog intenziteta, javite se ljekaru ako potraju duže od šest nedjelja. Takođe, ako osjetite snažan bol, primjetite krv u urinu, dobijete temperaturu, imate jaku mučninu ili povraćate, morate otići kod ljekara bez odlaganja, da bi se utvrdilo da li su vam potrebni lijekovi ili primjena drugih terapijskih metoda koje bi vam pomogle da izbacite kamen. Iako ovo stanje jeste vrlo bolno, dešava se da pacijenti sami izbace kamen. Protiv bolova obično se uzimaju lijekovi koji se mogu kupiti i bez recepta, na bazi acetaminofena, ibuprofena ili naproksena. Jako je važno da kad se kamen pokrene sasvim prestanete sa konzumacijom alkohola. Ukoliko je moguće, kamen koji ste izbacili trebalo bi odnijeti na analizu, da biste mogli da sprovedete odgovarajuće mjere prevencije. Redovnim laboratorijskim analizama urina, pridržavanjem savjeta ljekara i plana ishrane koji vam je preporučio nutricionista smanjujete rizik da se kamen ponovo stvori što se kod 50 do 70 odsto ljudi koji su imali kamen u bubregu dešava u roku od deset godina.
Kako se liječi kamen u bubregu
Ukoliko je kamen manjeg promjera, obično se izbacuje spontano, a preporučuje se unos većih količina tečnosti.
Ako je prečnik kamena veći od 8 ili 9 milimetara, gotovo je izvjesno da će se zaglaviti u mokraćovodu ukoliko se pokrene. U tim slučajevima primjenjuju se različite terapijske metode koje bi trebalo da taj kamen razbiju: ekstrakorporalna litotripsija (razbijanje kamena udarnim talasima), ureterolitotripsija (uvodi se specijalni instrument u ureter ili bubreg i kamen se razbija), perkutana nefrolitotomija (instrument se preko kože uvodi u bubrežnu karlicu i razbija se kamen).
Operativno liječenje primjenjuje se relativno rijetko, uglavnom u slučajevima u kojima je promjer kamena veći od tri centimetra.