Da li i vi ovo sebi govorite?
Živimo u svijetu u kojem se trud i rad cijene, a čak i najobičnije potrebe ili ograničenja smatraju nepoželjnim. Nije ni čudo što mnogi od nas sebi prave dodatni stres, govore "da" kada zaista misle ne, i strahuju kako će ih okolina doživjeti ako kažu da nešto ne žele ili jednostavno ne umiju.
Ovo nije problem karaktera, već vaspitanja i svijeta u kojem živimo, objašnjava psiholog Devon Prajs.
"Laž lenjosti" je najopasnija laž koju svakodnevno sebi ponavljamo, jer ona utiče na naš identitet, vrijednost koju sebi dodeljujemo i dalje postupke u skladu sa tim osjećanjima.
Tri osnovna "postulata" ove laži su:
- Vrijediš onoliko koliko radiš
- Ne možeš da vjeruješ svojim osjećanjima i ograničenjima
- Uvijek postoji još nešto što je trebalo uraditi
Za mnoge od nas, objašnjava Prajs, osjećanje identiteta i vrijednosti usko je povezano sa našim uspjehom. Čak i djeci govorimo ko šta radi i pitamo ih šta bi želeli da postanu, u smislu profesije, kada porastu.
Naš svijet struktuiran je oko posla i zaposlenja, koliko zbog ekonomske sigurnosti, toliko i zbog "dobrih" vrijednosti posla i produktivnosti.
Ali, kada nešto tu zapne, osjećaćemo anksioznost, pašćemo u depresiju, i možda ćemo zanemariti svoje osnovne potrebe, upozorava Prajs.
Pošto smo naučeni da vrednujemo sebe po dostignućima, ogroman će biti dodatni stres kada ta dostignuća nisu onolika kolika bi trebalo da budu, ili onolika kolika smo mi zamislili da "moraju" biti.
Veoma teško ćemo se adaptirati tim promjenama, postaćemo nesigurni, tužni, poljuljaće nam se sistem vrijednosti i vjera u smisao života.
"Ono što je najvažnije, to je da shvatimo da imamo potrebe i ograničenja. Da ih prihvatimo i prigrlimo. I da znamo da su naše potrebe, naročito kada su u pitanju odmor i briga o sebi, važnije od toga šta će jednako zauzeta okolina 'misliti' o nama ako se ne satiremo od posla da bismo svima dokazali da to možemo", navodi Prajs.