Bicikl je jeftin, ekološki prihvatljiv i zdrav način da stignemo s jednog mjesta na drugo. Evo kako je izgledao njegov razvoj kroz istoriju...
Prve karuce ili kolica sa paocima na točkovima su korišćenja u Mesopotamiji prije 4000. godina. Pretpostavlja se da su takvi točkovi postojali u Kini još prije 6000 godina. Međutim niko u to vrijeme nije mogao ni da pretpostavi da će takvi točkovi biti postavljeni jedan iza drugog na vozilu koje će služiti za prevoz. Prvu skicu takvog vozila napravio je čuveni vizionar i slikar Leonardo da Vinči 1490. godine. Riječ "bicikl" nastala je od latinske riječi "bis" i grčke "kyklos".
Francuz Komte Med de Sivrak 1790. godine napravio je prvi model bicikla koji nije imao upravljački mehanizam prednjeg točka, a vozač je sjedio na ovom drvenom "konjiću" odupirući se nogama od tla.
Ovaj model se zvao "celerifere" ili kako bi Englezi rekli "scooter", a mi - trotinet. Upravljački mehanizam primijenio je njemački baron Karl Drais von Saurbron 1817. godine. Takav bicikl je prikazan na izložbi 6. aprila 1818. godine u Parizu i nazvan je "draisienne" ili "dresina". Tako je nastao bicikl kao prevozno sredstvo isključivo pogonjeno ljudskom snagom. Mnogo godine kasnije će se razviti čitava grupa vozila koja će po tome i dobiti naziv "HPV - Human Powered Vehicles" ili "vozilo na ljudski pogon".
U početku su oba točka bila podjednake veličine, a zatim su brojni izumitelji počeli da eksperimentišu sa veličinom točka.
Pjer Mišu i njegov sin Ernest, mehaničari iz Francuske 1860. godine dodali su kurble i pedale na prednji malo veći točak. Do slične ideje je došao i kovač iz Škotske Kirkpatrik Mekmilan 1839. godine, ali je to primijenio na zadnjem točku. Na drvenim točkovima su bili metalni obruči kao na kočijama, a biciklistički ram je bio napravljen od drveta.
Ovakvi bicikli su imali kurble i pedale na prednjem točku i u Francuskoj su se zvali "Velocipede", a u Engleskoj "Boneshaker". Kako su bili jako neudobni na podlozi od kaldrme, a i radi boljeg kontakta sa podlogom R.W.Tompson je 1845 godine prvi postavio tvrde gumene pneumatike na točkove.
Tek 1869. godine vozilo koje je imalo metalne točkove obložene tvrdom gumom dobilo je u Engleskoj naziv "Bicycle". Gradski muzej u Vršcu ima dva modela starih bicikala. Jedan je iz 1870., a drugi iz 1884. godine.
Potreba za postizanjem veće brzine dovela je do ideje da se poveća prečnik točka. Tako je 1870. godine Britanski inženjer Džejms Starli iz "Cowentry Sewing Machine Company" napravio bicikl sa velikim prednjim točkom da bi povećao brzinu. Takav dizajn je nazvan "penny-farthing" zbog razlike u veličini između velikog i malog točka. Model "Ariel" je imao i diferencijalni mehanizam koji je omogućavao da se točak okreće dva puta brže od okretanja kurble. H.J.Loson je četiri godine kasnije primijenio lančani prenos i omogućio da se odvoji osovina točka od osovine na kojoj su kurble i pedale. Takav bicikl je imao točkove podjednake veličine i zvao se "safety bicycle".
Usavršavanje u sljedećih petnaest godina donijelo je niz noviteta kao što su: ramovi od varenih metalnih cijevi, gume ispunjene vazduhom, metalne žbice na točkovima, primjena kotrljajućih ležaja na osovinama; mjenjača i efikasnijih kočnica upravljanih pomoću ručica povezanih sajlom. Vraćanjem na stari koncept podjednakih točkova praktične veličine Džejms Starli je 1885. godine napravio prvi bicikl sličan današnjem i nazvao ga "Starley Rover Safety Bike". Treba još napomenuti da su još tada pravljeni modeli sa više točkova: tricikli i kvadricikli. Takođe bicikl za dvoje tandem i kardanski prenos primijenjen na biciklu su patentirani prije kraja XIX vijeka.
Razvoj bicikla je stagnirao sa početkom proizvodnje automobila u prvoj polovini 20. vijeka. Tokom sedamdesetih i osamdesetih pojavili su se novi tipovi bicikla poput MTB brsko-terenskog i BMX bicikla za extremne trikove. Vrhunski bicikli danas imaju i do trideset brzina, prave se od superlakih materijala koji su primijenjivani u konstruisanju svemirskih letjelica ili bolida Formule-1. Međutim ti najskuplji modeli su posljednja riječ tehnike i namijenjeni su profesionalnim takmičarima.
Bilo je i ranije modela sa pomoćnim motorom poput poznatog "Solex" bicikla sa lakim benzinskim motorom. Međutim u novije vrijeme pojavili su se "pedelec" bicikli sa pomoćnim "Bion-X" električnim motorom koji se napaja strujom iz Li-jonskih baterija. Sofisticirana elektronska oprema omogućava brzo punjene baterija i čak dopunu u toku vožnje u takozvanom regenerativnom postupku prilikom usporavanja na nizbrdici ili kočenja.
Današnja definicija bicikla je: Vozilo sa dva točka, postavljena jedan iza drugog, pokreće se okretanjem nožnih pedala vezanih beskrajnim lancem i zupčanicima sa zadnjim točkom. Prosječan biciklista kome bicikl služi kao prevozno sredstvo ili za rekreaciju može izabrati jednostavan i po cijeni pristupačan bicikl. Za razliku od drugih prevoznih sredstava sa motornim pogonom bicikl apsolutno ne zagađuje okolinu, lagan je, zauzima malo prostora i nije skup, odnosno dostupan je svima.
(Tekst preuzet sa portala Glasni okvir)