Da se ne obrukate

Slavski bonton: Evo kako da ispoštujete domaćina i šta se nosi na poklon

Autor Nataša Petrović

Saznajte sve o slavskom bontonu - da li se na slavu zove, kako se izražava poštovanje domaćinu i šta se nosi na poklon...

Izvor: qunamax/Shutterstock.com

Tradicionalne slavske običaje lomljenja kolača, služenja žita i molitve pred svečani ručak domaćini poštuju i danas onako kako su to činili njihovi preci, ali moderna vremena donose i neke promjene.

Tako nije retkost da se za slavu kupi i slavski kolač i kompletno posluženje, pa čak i da se gosti pozovu u kafanu.

Odsustvo vjeronauke uslovilo je, smatra crkva, da se slava pretvara u obilnu slavsku gozbu.

"Slava je", ističe protođakon dr Ljubomir Ranković, "prije svega duhovni događaj i doživljaj uz ono što je neophodno za sam obred rezanja kolača. Sve ostalo, pa i gdje će gostima poslužiti ručak, stvar je volje i mogućnosti domaćina".

Poziv za slavu

Nekada su se uoči slave gosti obavezno pozivali i za to je bio zadužen neko od mlađih ukućana. Negdje se na slavu i nije pozivalo, smatralo se da su gosti uvijek dobrodošli, a odlazilo se na slave po principu uzvraćanja posjete. Danas je poziv gostiju slobodan izbor domaćina, obično se zna krug ljudi koji redovno jedni drugima idu na slave i svake godine uljepšavaju taj svečani dan.

Poštovanje domaćina

Gosti pak, prema nepisanom slavskom bontonu, treba da poštuju domaćina, zahvale se na pozivu, dođu tačno na vrijeme i uz dobre želje čestitaju dan sveca zaštitnika. Poslije posluženja žitom, gost treba da pozdravi ostale i sjedne na mjesto za trpezom koje je domaćin odredio.

Pokloni

Nekada se na slavu nosilo samo voće, kao simbol zdravlja i rodne godine, a danas se najčešće odlazi s buketom cvijeća, ili kafom i šećerom za domaćicu i bocom pića za domaćina.

Poklon mogu biti i neke dekorativne sitnice, poput svijećnjaka, činija ili figura, a nećete pogriješiti ni sa korisnim predmetima poput posuđa. Izaberite čaše za vino, druga žestoka pića ili set šolja za kafu.

Dvorenje slave

U našem narodu sačuvan je i običaj dvorenja slave (domaćin ''prestoji'' cijelu slavu). Domaćin, na dan slave, dočekuje goste i cijeli dan ne sjeda dok svijeća gori. To čini iz poštovanja prema svetitelju koga tog dana slavi i koji je glavni gost u njegovoj kući, a on stoji pred njim kao u crkvi na molitvi. Ukoliko je domaćin u starijim godinama i fizički nije u stanju da prestoji cijeli dan, po njegovom dopuštenju slavu dvori neko od mlađih muškaraca, sin ili unuk.

(MONDO/Informer)