Počinje sezona slava: Slavimo li kako bi trebalo? | MONDOBA

  • Izdanje: Potvrdi
Čitaoci reporteri

ČITAOCI REPORTERI

Videli ste nešto zanimljivo?

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne smije biti više od 25 MB.

Poruka uspješno poslata

Hvala što ste poslali vijest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Društvo

Počinje sezona slava: Slavimo li kako bi trebalo?

Autor Dušan Volaš
Autor Dušan Volaš

Ikone, svijeće, slavski hljeb, sarma, kolači... Gdje god pošli ili došli čujete ove riječi, a to može da znači samo jedno: sezona slava je stigla. Istražili smo da li se slava pretvorila u ono što ne bi trebalo da bude.

slava, dvor, sveća, ikona, slavski kolač, žito, vera ,religija Izvor: Mondo/Goran Sivački

Krsna slava je prastari narodni običaj proslave porodičnog zaštitnika koji se prenosio sa koljena na koljeno. Ovo praznovanje karakteristično je najviše za Srbe i održano je još od paganskih vremena i mnogobožačkog vjerovanja.

Unošenjem hrišćanskih i jednobožačkih elemenata u mnogobožačka vjerovanja i običaje i spajanjem nekoliko srodnih običaja u jedan nastale su razlike u proslavljanju prehrišćanskih običaja, pa tako i slave.

"Tako je crkva taj prastari običaj prihvatila, ali ga je preobukla u svoje ruho, te je kult pretka – domaćeg zaštitnika zamijenjen je kultom sveca koji se slavi i kome se obraća i moli za zdravlje i napredak, te je slava danas prihvaćena kao praznik posvećen hrišćanskom svecu, koji figurira kao porodični zaštitnik za koga su članovi porodice vezani i u čiju čast organizuju porodičnu svečanost onako kako im mogućnosti dozvoljavaju", kaže Irena Medar Tanjga, profesoretnologije na banjalučkom Prirodno-matematičkom fakultetu.

Srpska slava na listi Uneska!

Nova vremena donose i nova nepisana pravila koja su za neke možda zbunjujuća. Dok se za osnovne životne stvari često nema dovoljno, za pripremu slavske trpeze se izdvajaju pozamašne sume novca, a neki za okupljanja rezervišu čak i restorane. Našu sagovornicu smo zamolili da nam pojasni koliko se odnos naših građana prema slavi promijenio i da li su i u kojoj mjeri svetkovine postale puko pomodarstvo.

Prema njenim riječima, slava je prvenstveno duhovni događaj, pa tek onda društveni praznik, a to je, tvrdi, vidljivo kroz gorenje slavske svijeće, kađenje, čitanje slave, lomljenje slavskog hljeba i praktikovanje drugih slavskih običaja i propisa.

"Međutim, vremenom je njen društveni aspekt postao dominantan, a ponegdje i jedini. Selo je čuvar običaja i u njemu se još uvijek proslavlja na tradicionalan način, dok u gradovima slava kao dio porodičnog identiteta često gubi svoju duhovnu vertikalu i dobija odlike prestižne proslave", ističe Tanjga.

Naša sagovornica kaže kako se slava u mnogome promijenila, dok su kodeksi ponašanja vezani za krsno ime dosta ublaženi. Ipak, proslavljanje krsne slave je sačuvano do današnjih dana, iako donekle izmijenjeno u odnosu na zapise iz prošlosti.

"Dok su nekada samo muški članovi sjedili oko stola, danas je opšteprihvaćeno i prisustvo žena. Međutim, izuzev koljiva koje se danas priprema za proslavu, nema razlike u slavskim radnjama i predmetima. Kako se nekad palila slavska svijeća, lomio slavski hljeb, čitala slava, tako se i danas čini", tvrdi sagovornica Mondo portala i ističe da ispijanje velikih količina alkohola na slavama nije u duhu tradicije, te da se ta pojava može pripisati "promjenama nastalim u praznovanju".

slava, srpska slava, izložba, kultura ishrane u srbiji Izvor: Mondo/ Stefan Stojanović

Podaci govore da se na ovim prostorima proslavlja 78 krsnih slava. Većina srpskih porodica slavi Nikoljdan (19. decembar), Đurđevdan (dva dana – 6. maj i 16. novembar) i Aranđelovdan (21. novembar). Pored kućnih, porodičnih zaštitnika, u srpskoj tradiciji su poznate i crkvene, školske, opštinske i esnafske slave:

Crkvene slave – Svaka crkva dobija naziv po svetitelju kojem je posvećena i on se smatra zaštitnikom crkve. Proslava crkvene slave sastoji se u svečanom bogosluženju: bdijenju i okupljanju naroda kod crkve – što se zove sabor. Crkvena slava je slava naselja – zavjetina i često svi stanovnici toga dana primaju goste.

Školska slava – Sve srpske škole slave Svetog Savu. Ova slava nije davno postala i zakonom od 26. januara 1841. određen je sveti Sava kao školska slava. Ona nosi obilježje obične domaće slave, a svečanost se obavlja u školskoj zgradi gdje se pored svećenja vodice i rezanja slavskog kolača održava i prikladan program.

Opštinska slava – Svaka varoš i opština imala je dane u godini kada su svi slavili. Negdje je bilo i više slava tokom godine, ali je samo jedna glavna. Opštinske slave se zovu litije. Sa sveštenikom se nose litije kroz polja i čitaju molitve za blagoslov polja, rodnu godinu i da Bog sačuva stanovnike i stoku od bolesti i nevolje. Po svršetku službe božije mladići i djevojke uzmu barjake i ikone, pa u koloni po dvoje sa sveštenikom, đacima i starijim ljudima idu od zapisa do zapisa (lisnato drvo ili podignuti drveni krst sa ikonom). Sveštenik očita molitve i zapis se prelije vinom i ide se dalje. Takvih zapisa je pet: četiri van sela na četiri strane svijeta i jedan glavni u sredini mjesta. Tu se litija završava svećenjem vodice i kropljenjem i tu se priređuje gozba. Neke opštine ustanovile su sporedne zavjetine, zbog nekih bijeda i nevolja koje su zadesile stanovnike. Zavjetine imaju prehrišćansko porijeklo i crkvenim pravilima su modifikovane, ali su sačuvale paganske običaje prinošenja žrtava (vina, žita) poljskim božanstvima i demonima za koje se vjerovalo da prebivaju u stablima drveća.

Esnafske slave – Sve zanatlije bile su nekada okupljene u udruženja, esnafe, koji su imali svoja pravila po kojima su se upravljali. Svaki esnaf je imao i svoju slavu koju su zvali „esnafski pir“. Proslava je bila ista kao i domaće slavske svečanosti. Iščezavanjem zanata iščezle su esnafske slave. Ovim slavama slične su danas slave pojedinih ustanova i udruženja i vojničke slave.

"Možemo reći da je praksa uspostavljanja zaštitnika institucija, ustanova, pa i političkih partija u duhu naše tradicije, a od načina na koji slave svog zaštitnika zavisi da li je praznovanje ukusno ili izlazi iz okvira tradicionalnog obilježavanja", kaže Tanjga.

Za slavu se poklanja...

slava, sveti nikola Izvor: Mondo/ Goran Sivački

Naša sagovornica pojašnjava kako se pravilno slavi slava, prema tradiciji i običajima.

"Sam čin proslavljanja sastoji se iz tri vrste rituala: blagosiljanje trpeze svečara, dizanje ili ispijanje u slavu i rezanje ili lomljenje kolača":

- Blagosiljanje trpeze svečara vodi porijeklo od blagosiljanja hljebova sa bdijenja. Blagosiljanje vrši sveštenik ili ako ga nema domaćin ili neki ugledni gost. Svi gosti ustanu, poskidaju kape, a domaćin okadi svijeću, ikonu, sebe i goste, te se svi pomole Bogu. Samo domaćin govori molitve glasno, a drugi šapuću. Kad izmole molitvu poklone se ikoni i jedan drugom, sjedaju i počne im se donositi jelo.

- Dizanje ili ispijanje u slavu je najsvečaniji dio slave. Ovaj obred se u nekim krajevima vrši zajedno sa lomljenjem kolača, a u nekima ne. Domaćin i gosti ispijaju vino uz svečane molitve i zdravice. Za vrijeme dizanja u slavu stoje gologlavi, a vrata na kući su zatvorena. Okadi se kolač, svijeća, žito, domaćin, ukućani i svi gosti. Dolibaša – poseban gost koji vodi računa da pred svima ima vina – sa čašom vina u desnoj ruci govori molitvu, prekrsti se, popije vina i zdravi se sa onim ko mu je sa desne strane i preda mu čašu vina. Ovaj se prekrsti, zdravi domaćinu, popije malo vina i doda čašu domaćinu. Domaćin uradi isto i doda čašu onome ko je sa lijeve strane dolibaše. I ovaj uradi isto i doda drugu preko puta sebe, i sve tako dok se ne izredaju svi gosti i domaći narod. Zatim svi uzimaju malo žita i opet se obrede čašom, pa se nastavlja sa molitvama i ostalim zdravicama.

- Zdravice su sadržinom različite jedna od druge, ali se mogu podijeliti na dvije vrste: u jednima se moli Bogu i Krsnom imenu, svecu zaštitniku, a u drugima se nabrajaju želje za sreću i napredak domaćina, ukućana, rodbine, komšija, kumova i prijatelja. Svaki dolibaša se trudi da su zdravice što kitnjastije i po tome mu se mjeri ugled. Redosljed i način ispijanja zdravica se razlikuje od kraja do kraja i ne postoji strikno pravilo o načinu izvođenja ovog rituala.

- Rezanje ili lomljenje kolača je kod Srba najviše rasprostranjeno i razlikuje se od kraja do kraja. Sveštenik prvo okadi kuću svečarevu i sveti vodicu (ako to nije ranije uradio) i poškropi sve u kući, zatim otpjeva TROPAR i KONDAK svecu koji se slavi i očita molitvu nad koljivom. Lijevom rukom uzima kolač, pored kojeg stoji vino i desnom blagosilja oboje i sa obe ruke podigne kolač. Kolač se obrne na naličje i reže u obliku krsta i u tri maha prelije crnim vinom. Sveštenik sa domaćinom obrće i okreće preliveni kolač uz pjevanje pjesama (Slava Tebje Hriste Bože, ...). Nakon toga sveštenik i domaćin prelome kolač nadvoje, sastave ga sa donje strane tako da su im lica spolja, i obojica se poljube međusobno i pozdrave jedan drugog sa Hristos posredje nas i Jest i budet. Ukoliko sveštenik ne dolazi u kuću dužnost domaćina je da odredi ko će sa njim lomiti slavski hljeb. U tom slučaju ritual ima nešto jednostavniju formu.

"Ovi običaji nisu svugdje jednaki, ali svako o krsnoj slavi vrši u svojoj kući dvije dužnosti: moli se Bogu za žive i mrtve prinoseći žrtvu (vino) i saziva prijatelje, ali i dočekuje goste namjernike", zaključuje sagovornica Mondo portala.

Sačuvajte liniju i tokom sezone slava

Još iz INFO

Komentari 0

Vaš komentar je proslijeđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspjelo.

Nevalidna CAPTCHA

MONDO REPORTAŽE