Kreme za sunčanje su danas neizostavni dio na plaži, dok starije generacije nisu toliko vodile brigu o UV zračenju. Zašto?
Ranije se ljeti boravilo na suncu bez ikakve zaštite i nije postojala razvijena svijest o tome koliko UV zraci mogu da utiču na zdravlje kože. Umjesto krema, koristili su se hlad, voda i povremeno sklanjanje sa jakog sunca, dok su opekotine od sunca bile uobičajena pojava, a ne razlog za ozbiljnu zabrinutost.
Razlog za tu razliku nije samo u tome što su ljudi nekada bili nemarniji. Prije svega, znanje o dugoročnim posljedicama izlaganja suncu bilo je mnogo ograničenije nego danas.
Danas se zna da ultraljubičasto zračenje oštećuje DNK ćelija kože, povećava rizik od melanoma i drugih oblika raka kože, ubrzava starenje kože i može da šteti očima i imunološkom sistemu, piše Nova. Nekada su se opekotine od sunca doživljavale kao neprijatna, ali prolazna posljedica ljetovanja. Danas se zna da se oštećenja sabiraju tokom života.
Važan razlog je i promjena odnosa prema preplanulom tenu. U prvoj polovini 20. vijeka, a zatim naročito poslije Drugog svjetskog rata, taman ten je postao simbol odmora, zdravlja, slobodnog vremena i boljeg životnog standarda. Ljetovanje je postajalo dostupnije širem broju ljudi, a povratak sa mora bez boje često se smatrao gotovo neuspelim odmorom.
U takvoj kulturi krema za sunčanje nije imala istu ulogu kao danas. Mnogi proizvodi služili su više da produže boravak na suncu i pomognu tamnjenje nego da spriječe oštećenje kože.
I sama tehnologija zaštitnih krema bila je drugačija. Moderni proizvodi sa jasno označenim SPF faktorom razvijali su se postepeno. Koncept zaštitnog faktora počeo je da ulazi u širu upotrebu tokom šezdesetih, a potražnja za takvim proizvodima rasla je tek kasnije. U sedamdesetim i osamdesetim godinama kreme za sunčanje postaju prisutnije, ali tek posljednjih decenija javnost mnogo bolje razumije razliku između UVA i UVB zraka, potrebu za širokospektralnom zaštitom i pravilno nanošenje kreme.
Još jedna velika razlika jeste javno zdravstvo. Danas se o UV indeksu govori u vremenskim prognozama, aplikacijama i zdravstvenim preporukama. Ljudi dobijaju jasna upozorenja kada je zračenje visoko i kada treba izbjegavati sunce. Takav sistem upozoravanja nije postojao u vrijeme kada su mnogi letovali šezdesetih i sedamdesetih godina. UV indeks kao javnozdravstveni alat razvijao se tek krajem 20. veka, a ozbiljne kampanje o zaštiti od sunca postale su mnogo vidljivije kasnije.
Pitanje da li je danas sunčevo zračenje jače nego ranije zahtijeva oprezan odgovor. Nije tačno reći da je svuda i uvijek zračenje danas jednostavno jače nego prije 50 ili 60 godina. Međutim, jeste tačno da je oštećenje ozonskog omotača povećalo prodiranje UVB zračenja do Zemljine površine, a UVB je posebno važan jer direktno oštećuje DNK i povezan je sa rakom kože. Zbog toga su od osamdesetih i devedesetih godina upozorenja o suncu postala mnogo ozbiljnija.
Dobra vijest je da se ozonski omotač oporavlja zahvaljujući Montrealskom protokolu, međunarodnom sporazumu kojim su ograničene supstance koje uništavaju ozon. Ipak, taj oporavak je spor, a zdravstvene posljedice ranijeg izlaganja suncu vide se decenijama kasnije. Rak kože često je rezultat kumulativnog oštećenja, što znači da se rizik gradi tokom života, od djetinjstva nadalje.
Klimatske promjene dodatno komplikuju priču. Više temperature ne znače automatski da je UV zračenje uvijek jače, ali mogu da utiču na ponašanje ljudi. Kada su ljeta duža, topliji dani češći, a boravak napolju duži, raste i ukupno vrijeme izlaganja suncu. To znači da rizik može da bude veći čak i kada sama jačina UV zračenja nije dramatično promijenjena. Drugim riječima, problem nije samo u atmosferi, već i u načinu života.
Zato se danas krema za sunčanje koristi mnogo češće nego ranije. Ne zato što je sunce nekada bilo bezopasno, već zato što ljudi tada nisu imali isto znanje, iste proizvode, iste javne kampanje niti istu svijest o dugoročnim posljedicama. Ono što je nekada izgledalo kao normalan dio letovanja, nekoliko sati prženja na plaži da bi se dobila boja, danas se posmatra kao ozbiljan faktor rizika.
Najtačniji zaključak bio bi sljedeći: ljudi šezdesetih i sedamdesetih nisu manje koristili zaštitu zato što im zaštita nije bila potrebna, već zato što opasnost nije bila dovoljno poznata, proizvodi nisu bili razvijeni kao danas, a društveni ideal bio je preplanulost, ne prevencija. Danas se krema za sunčanje više koristi zato što nauka jasnije pokazuje posljedice UV zračenja, zato što postoje bolji preparati i zato što javno zdravstvo mnogo snažnije upozorava na rizike.
(Nova/MONDO)