Ovaj grad je najstarija ofšor naftna platforma na svijetu i u jednom trenutku imao je više od 5.000 stanovnika.
Kada je reditelj Mark Volfensberger prvi put čuo za Njeft Daslari, činilo mu se kao da je reč o mitu. Ovaj tajanstveni grad, nalik rđavim plutajućim pipcima, prostire se daleko od obala Kaspijskog mora, a rijetko ko ga je zaista vidio.
"Stepen misterije bio je ogroman", izjavio je Volfensberger.
Tek krajem 1990-ih, kada je brodom za dostavu vode uspio da ga posjeti, shvatio je da ovaj grad zaista postoji.
"Bio je to prizor koji nikada ranije nisam video", rekao je za CNN.
Opisan kao "auto-put usred mora", Njeft Daslari, što u prevodu znači "Naftne stene", predstavlja mrežu naftnih izvora i postrojenja povezanih kilometrima mostova, usred Kaspijskog mora - najvećeg jezera na svijetu. Nalazi se oko 100 kilometara od Bakua, glavnog grada Azerbejdžana, i nekoliko sati vožnje brodom od obale.
Ovaj grad je najstarija ofšor naftna platforma na svijetu, prema Ginisovoj knjizi rekorda, i u jednom trenutku imao je više od 5.000 stanovnika.
Međutim, posljednjih decenija populacija se značajno smanjila, dok su pojedini dijelovi propali i potonuli u more. Ipak, grad i dalje funkcioniše, kao simbol bogate istorije Azerbejdžana povezane s naftom iz Kaspijskog mora, koje je, paradoksalno, ugroženo klimatskim promjenama izazvanim fosilnim gorivima.
Počeci u sovjetskoj eri
Istorija grada seže u sovjetsku eru. Krajem 1940-ih, naftni radnici su sletjeli na malo ostrvo, gdje su izgradili bušotinu i skromnu kuću. Prva bušotina probijena je 1949. godine, kada je pronađeno "crno zlato". Do 1951. godine, tanker s naftom otplovio je prema obali, a počela je gradnja grada koji je ubrzo postao čudo tehnike.
Grad je polako rastao, poduprt metalnim stubovima zabodenim u morsko dno, dok su se objekti nalazili nekoliko metara iznad nivoa mora. Na kraju, Njeft Daslari je obuhvatao skoro 2.000 bušotina, 320 postrojenja, preko 160 kilometara mostova i 100 kilometara cjevovoda.
Simbol sovjetskog napretka
Tokom godina, grad je dobio smještajne blokove za radnike, pekaru, bioskop za stotine ljudi, prodavnice, medicinske ustanove, fudbalski teren i heliodrom. Čak su posađeni drveće i parkovi na čeličnim konstrukcijama.
Neki ga u Azerbejdžanu nazivaju "osmim svjetskim čudom", dok ga drugi zovu "ostrvo sedam brodova", po starim brodovima namerno potopljenim da bi zaštitili grad od talasa.
U svom zenitu, 1967. godine, Njeft Daslari je proizvodio rekordnih 7,6 miliona tona nafte godišnje. Međutim, s vremenom je njegova važnost opala, dok su otvarana veća naftna polja, a cijene nafte oscilirale. Danas proizvodi manje od milion tona godišnje, a populacija je spala na oko 2.000 radnika koji rade smjene od po 15 dana.
Ekološke brige i budućnost
Njeft Daslari nije imun na surove uslove Kaspijskog mora. Dijelovi grada su u raspadu, mostovi su urušeni, a ekolozi upozoravaju na zagađenje mora usled curenja nafte i otpadnih voda. Državna naftna kompanija Azerbejdžana (SOCAR) tvrdi da koristi zatvorene sisteme za upravljanje otpadnim vodama i ulaže u zaštitu mora.
Ipak, postavlja se pitanje šta će se dogoditi kada zalihe nafte presuše. Dok jedni predviđaju da će grad postati turistička atrakcija, drugi smatraju da bi mogao biti pretvoren u muzej, kao simbol početaka ofšor eksploatacije nafte.
Za sada, Njeft Daslari ostaje simbol jedne epohe, grad koji polako propada, ali i dalje proizvodi naftu - svjedočanstvo industrije u zalasku.
(MONDO/CNN)