Zanimljivosti

U Japanu se lijenost smatra bolešću: Na 7 načina je "liječe", ali prvo sebi postave 3 pitanja

Autor Vesna Kerkez Izvor Sensa

U Japanu se lijenost smatra bolešću, a njihovih 7 jednostavnih načina da je "izliječe" zadivljuje cijeli svijet.

Izvor: Shutterstock
  • Za Japance je lijenost kao bolest - simptom neravnoteže između tijela, emocija i mentalnog stanja.
  • U japanskoj kulturi poznate su prakse kojima sređuju stvar, a 7 načina zadivljuje svijet jednostavnošću. 

U japanskoj kulturi, lijenost se ne posmatra kao mana karaktera ili nedostatak snage volje. Lijenost se tamo smatra simptomom neravnoteže - fizičke, emocionalne ili mentalne. Umjesto da krive sebe, Japanci traže uzrok i primjenjuju specifične prakse koje pomažu da se povrati ritam akcije i unutrašnji mir.

Ovih 7 metoda, ukorijenjenih u japanskom načinu života, pomažu u suočavanju sa apatijom i nedostatkom energije.

1. Pravilo "1% dnevno"

Prvi korak ka prevazilaženju stagnacije je kajzen filozofija, koja se doslovno prevodi kao "promjena nabolje". Japanci naglašavaju pristup malih koraka. Princip "1% dnevno" nije ništa više od pravljenja malih, svakodnevnih poboljšanja u izabranoj oblasti.

Želite da počnete da trčite? Ne planirajte odmah da trčite maraton. Obujte patike za trčanje i prošetajte jedan minut.

Želite da napišete knjigu? Napišite jednu rečenicu.

Ova metoda eliminiše otpor i strah od velikih zadataka koji nas često parališu. Vremenom se ovi mali, svakodnevni uspjesi sabiraju, što dovodi do značajnih i trajnih promjena.

Izvor: Shutterstock

2. Ritual početka

Japanci ne veruju u čekanje inspiracije. Umjesto toga, oni stvaraju rituale koji im pomažu da uđu u stanje fokusa i preduzmu akciju. To može biti šolja zelenog čaja u tišini prije posla, kratka meditacija ili čak sređivanje stola. Ideja je da se stvori dosljedan, ponavljajući obrazac koji signalizira mozgu da je "sada vrijeme za djelovanje".

Ovaj psihološki trik vam omogućava da zaobiđete svog unutrašnjeg kritičara i odugovlačenje. Ritual postaje neka vrsta zagrijavanja za um, pripremajući ga za napor i dovodeći ga u pravi ritam.

3. Sređivanje

Japanci vjeruju da je spoljašnji haos odraz unutrašnjeg nemira. Metode poput "osoudžija“ (velikog čišćenja) i principi koje je popularizovala Mari Kondo, autorka knjige "Magija sređivanja“, pokazuju da organizovanje prostora nije samo stvar estetike, već prije svega bistrenja uma. Kada sve ima svoje mjesto i okolina je harmonična, lakše je koncentrisati se i pronaći energiju za djelovanje.

Fizički red se prevodi u mentalni red, eliminišući smetnje i omogućavajući mislima da slobodno teku.

4. Unutrašnja bašta

Koncept "unutrašnje bašte“ odnosi se na potrebu da njegujemo svoje unutrašnje ja, um i duh. U užurbanom svijetu lako je zaboraviti na sebe, svoje strasti i ono što nam zaista donosi radost. Filozofije poput ikigaija ili pronalaženja smisla u životu, ili nagomija, umjetnosti pronalaženja ravnoteže i harmonije, uče nas kako da njegujemo ovu unutrašnju baštu. Kada se osjećamo iscrpljeno i nemotivisano, to često znači da je naša bašta zarasla u korov zanemarivanja. Posvećivanje vremena onome što volimo, prema čemu smo strastveni i u čemu smo dobri jeste kao zalivanje i plevljenje – vraća vitalnost i volju za životom.

5. Lijek svrhe

Reč "mokuteki" na japanskom znači svrha, namjera ili cilj. "Lijek svrhe“ je moćan protivotrov za ljenost.Japanska kultura stavlja veliki naglasak na akciju. Djeca uče da rade od malih nogu, često prije nego što u potpunosti shvate teorijski zašto. Ovaj pristup gradi naviku akcije i olakšava posvećenost trudu. Imati jasno definisan cilj, čak i mali, daje smisao našim naporima i postaje pokretačka snaga.

Umjesto da potonu u apatiju, Japanci se pitaju: "Koji je moj sljedeći korak?“ Ovaj pragmatični pristup nam omogućava da se fokusiramo na akciju, a ne da nas parališe analiza.

Izvor: Shutterstock

6. Korekcija držanja

Veza između uma i tijela jedan je od temelja japanskog razmišljanja o zdravlju i blagostanju. Japanski psiholozi i stručnjaci za borilačke vještine vijekovima su isticali važnost pravilnog držanja (šisei). Oni vjeruju da kada je tijelo pogrbljeno, a ramena spuštena, mozak automatski prelazi u režim štednje energije, što dovodi do apatije i nedostatka motivacije. Ispravljanje leđa, podizanje glave i otvaranje grudnog koša nije samo fizička stvar. To je jednostavan, ali nevjerovatno efikasan način da se promijeni stanje uma. To držanje šalje signal mozgu da je osoba spremna za akciju, samouvjerena i otvorena za izazove.

7. Svijest o uzroku

Posljednji princip je možda najvažniji korak u "liječenju" ljenosti. Umjesto da se kažnjavaju i osjećaju krivicu, Japanci se trude da razumiju uzrok svog stanja. Praksa duboke samorefleksije, poznata kao "naikan" (doslovno - gledanje u sebe), podrazumijeva da postave sebi tri fundamentalna pitanja:

  • Šta sam dobio od drugih?
  • Šta sam dao drugima? i
  • Kakve sam probleme prouzrokovao drugima?

Ovaj oblik introspekcije omogućava da se identifikuje pravi izvor problema. Da li lenjost proizilazi iz umora, straha od neuspeha, nedostatka smisla u onome što radimo ili možda nerešenih sukoba? Razumevanje uzroka je ključno za pronalaženje efikasnih rješenja i trajnih promjena, a ne za borbu protiv simptoma.