Stari željeznički vagon iz 1906. godine porodica Frenč pretvorila je u luksuzni smještaj koji donosi desetine hiljada evra godišnje.
Sjajno obnovljen željeznički vagon iz 1906. godine pretvoren je u luksuzni smještaj koji izgleda kao da je izašao iz romantičnog istorijskog filma. U srcu sjevernog Ajdaha, među planinskom tišinom i dugim zimama, ovaj neobičan prizor danas privlači goste iz cijelog svijeta. Ipak, iza bajkovite slike stoji istinita priča o upornosti, viziji i porodičnom zajedništvu.
Glavni akter ove transformacije je Isak Frenč, 27-godišnji kreativac, koji je zajedno sa roditeljima i sedmoro braće udahnuo novi život zaboravljenom dijelu američke železničke istorije. Svoju priču podijelio je sa portalom Realtor.com.
Vagon koji je trebalo da završi u pepelu
Sve je počelo jednog snježnog dana, kada je Isakov otac pomagao komšiji da očisti krov štale. Ispod nanosa snijega i godina zapuštenosti nalazio se stogodišnji željeznički vagon – spolja potpuno truo, iznutra nastanjen sa više od dvadeset mačaka.
"Svako drugi bi rekao: ‘Spalite to’, ali moj tata je istoričar u duši. On je u tome vidio priču vrijednu spašavanja", prisjetio se Isak.
Vlasnik štale nije dugo razmišljao – vagon je prodat istog trenutka, a porodica Frenč krenula je u projekat čiji razmjere tada nisu mogli ni da naslute.
Istraživanjem lokalnog istorijskog društva otkrili su da je riječ o izuzetno rijetkom kombinovanom vagonu za prevoz putnika i pošte, jednom od samo dva koja su nekada saobraćala na liniji Vašington–Ajdaho–Montana. Smatralo se da su oba uništena, ali izblijedili broj 306 na bočnoj strani otkrio je da je ovaj primjerak preživio – i čekao da bude ponovo pronađen.
Restauracija vrijedna 130.000 evra
Obnova nije bila nimalo jeftina. U transport, restauraciju, popravke i opremanje uloženo je oko 130.000 evra, ali najveći izazov nije bio novac, već logistika. Porodica je čak dvije godine čekala pouzdanu mehanizaciju koja bi mogla da preveze vagon bez rizika da se raspadne putem.
"Renovirali smo ga tokom pandemije. Sva moja braća su radila na projektu, a trojica od nas punih četiri mjeseca – ukupno oko 3.000 radnih sati", rekao je Isak.
Srušeno je sve što je bilo dotrajalo, podovi su temeljno brušeni i očišćeni, a uz pomoć epoksida za restauraciju brodova sačuvano je čak 98 odsto originalne konstrukcije.
Zbog oštećenja odlučili su da naprave potpuno novi krov, kao i natkrivenu terasu.
"Htjeli smo da gosti mogu da uživaju napolju čak i kada pada snijeg. A estetski, nadstrešnica daje utisak da dolazite na malu seosku željezničku stanicu", objasnio je Isak.
Pogledajte kako izgleda nakon restauracije:
Spoj istorije i luksuza
Unutrašnjost vagona uređena je sa velikim poštovanjem prema njegovoj prošlosti. Isakova majka obilazila je antikvarnice i garažne rasprodaje u potrazi za autentičnim namještajem. Pronašla je čak i starinsku peć na propan.
"Savršena je jer daje toplinu, ali bez rizika od požara", rekao je Isak.
Jedan od najupečatljivijih detalja je ručno rađeni bakarni luster, replika originalnog sa fotografija iz 1906. godine. Izradio ga je majstor iz Teksasa, specijalizovan za istorijsku rasvetu.
"Bilo je nevjerovatno vidjeti kako se fotografija iz 1906. pretvara u stvaran predmet", dodao je.
Spoljašnjost vagona danas krasi tamna šumskozelena boja, dok su krovne ploče izrađene od bakra, dajući cjelini bezvremenski i luksuzan izgled.
Investicija koja se brzo isplatila
Projekat je finansiran kreditom porodične građevinske firme, a kasnije i poslovnim kreditom koji je u potpunosti otplaćen već u prvoj godini iznajmljivanja. Danas ovaj luksuzni vagon donosi oko 62.000 evra godišnje, dok se cijena noćenja kreće od 300 do 370 evra.
Mjesto sa dušom
Najemotivniji trenutak dogodio se nakon završetka obnove. Isak se ubrzo oženio, a kraj medenog mjeseca supružnici su proveli upravo u ovom vagonu.
"Pao je rani snijeg, skoro 60 centimetara. Sjedili smo u salonu, čitali, pili čaj, peć je grijala, a napolju je padao snijeg. Bilo je savršeno. Kao da se sve zatvorilo u jedan krug", rekao je mladi preduzetnik.
Priznao je i da je tokom obnove najteži dio bio da se povjeruje da je ovakav poduhvat uopšte moguć.