Za one koji su djetinjstvo proveli na selu, svici nisu bili nepoznata pojava već deo svakodnevice tokom letnjih večeri. Pojavljivali su se u velikom broju na netaknutim obodima šuma i livada. Danas u periodu hiperurbanizacije, postali su prava rijetkost.
Ova čudesna bića su na mnogo načina obogatila čovječanstvo. U kulturama širom svijeta, ovi bioluminiscentni insekti veoma su cijenjeni; njihovi nježni svjetlosni plesovi slave se u narodnim pričama, umetnosti, poeziji i književnosti.
Uprkos tome, gorka istina je pred nama, a to je da svici nestaju, i to brže nego što većina primjećuje ili je toga uopšte svjesna. Naučnici odavno upozoravaju da bi naša generacija mogla biti posljednja koja će ih vidjeti u prirodi.
Ponešto o ovim čudesnim bićima
Svici naseljavaju i ekološki veoma raznolika staništa, od močvara do poljoprivrednih površina, a oni srećniji ih mogu vidjeti čak i u gradskim parkovima, na periferiji. Njihove larve, koje mogu biti vodene, poluvodene ili kopnene, provode mjesece ili godine hraneći se puževima, glistama i drugim plijenom.
Nasuprot tome, odrasle jedinke svitaca žive kratko i uglavnom se ne hrane. Luciferaza svitaca, prvi enzim koji proizvodi svjetlost i koji je kloniran i genetski sekvenciran, moćan je alat koji je omogućio mnoga dostignuća u molekularnoj biologiji, kao i farmaceutskim i biomedicinskim istraživanjima.
Posljedice njihovog izumiranja su ozbilje po ekosistem
Na izrazito negativno posledice njihovog izumiranja po ekosistem godinama unazad upozorava i profesorka dr Sara Luis, jedna od vodećih svjetskih stručnjaka za svice, čiji je naučni doprinos važna osnova za razumevanje raznovrsnosti ovih čudesnih buba. Ona je u razgovoru za beogradski MONDO odgovorila na krucijalno pitanje koje smo joj postavili; da li smo zaista posljednja generacija koja će ih vidjeti?
"Svicima su potrebni čist vazduh, čista voda i nezagađeno zemljište kako bi uspešno završili svoj životni ciklus, njihovo prisustvo je pokazatelj zdravog ekosistema”, ističe dr Luis.
"Smanjivanje brojnosti ovih insekata je veoma ozbiljna stvar, jer smanjuje količinu hrane dostupne većim životinjama, poput ptica, vodozemaca i gmizavaca", kaže dr Sara Luis, inače profesorka emerita biologije na Univerzitetu Tafts u Masačusetsu.
Drugim riječima, nestanak svica nije samo gubitak jednog lijepog prizora, već jasan signal da se prirodni sistemi urušavaju.
"Male stvari koje pokreću svijet"
Kako ističe profesorka Luis, insekti igraju ključnu ulogu u prirodi.
"Insekti se često nazivaju ‘malim stvarima koje pokreću svijet’, jer čine osnovu svih kopnenih lanaca ishrane. Pad populacije je ozbiljna stvar, jer smanjuje količinu hrane za veće životinje poput ptica, vodozemaca i gmizavaca.”
Drugim riječima, nestanak svitaca može pokrenuti lančanu reakciju koja se širi kroz čitav ekosistem.
Već nestaju sa mjesta gdje su nekada bili uobičajeni
Iako ne možemo tačno utvrditi trenutno stanje, negativne posljedice su uočljive.
"Mnoge vrste svitaca više se ne mogu videti na mestima gde su nekada uspevale", kaže Luis za MONDO.
Praćenje njihovog nestajanja danas se sve više oslanja na projekte građanske nauke, poput platforme iNaturalist.
"Mnogo očiju na mnogo mesta pomaže da se prikupe dragocjeni podaci", dodaje ona.
Prema njenim riječima, faktore koje navodi kao najveće "krivce" za njihovo nestajanje su:
- gubitak staništa zbog urbanizacije i gradnje (osnovni problem)
- upotreba vještačkog svjetla (remeti proces parenja, mužjaci i ženke se jednostavno ne pronalaze)
- prekomerna upotreba pesticida (hemikalije ne utiču samo na odrasle jedinke, već i na larve koje se razvijaju u zemljištu i vodi)
"U svetu postoji više od 2.600 vrsta svitaca, sa veoma različitim potrebama i načinima života. Do sada smo procijenili stanje oko 150 vrsta, i oko 20 odsto njih već je ugroženo i prijeti im rizik od izumiranja u narednim decenijama ako ne preduzmemo mjere zaštite", upozorava profesorka Luis.
Postoji i tračak nade - ali vrijeme ističe
Ipak, nisu sve vijesti loše.
"Neke otpornije vrste se dobro snalaze - mogu da žive u različitim staništima, a neke čak podnose i jaka gradska svjetla", kaže Luis.
Ova ohrabrujuća činjenica svakako ne menja osnovnu sliku - broj vrsta koje nestaju raste, a prostor u kome mogu da opstanu sve je manji. Ako se trenutni trendovi nastave, upozorenja naučnika postaju sve direktnija: svjetlost svitaca mogla bi da postane stvar prošlosti.
Signal je jasan - trend hiperurbanizacije ide u pogrešnom pravcu. Više nije pitanje samo da li svici nestaju, jer na to naučnici već imaju odgovor, pitanje je da li ćemo sprečiti da budemo "posljednja generacija" koja će svice vidjeti u prirodi.
(MONDO)