U drevnoj Pompeji pronađen je ormarić u kojem su bili nakit sa amuletima, 38 bronzanih novčića, pribor za šminkanje i bočice za mirise. Arheolozi vjeruju da ovi predmeti otkrivaju svakodnevni život stanovnika prije erupcije Vezuva 79. godine.
Arheolozi su u Pompeji otkrili sadržaj ormarića koji je pripadao nekadašnjem domaćinstvu i u kojem su se čuvali nakit, bronzani novčići, predmeti za uljepšavanje, posude i lične uspomene.
Ovo otkriće, pronađeno u kući koja se pripisuje Korneliju Maksimu, pruža rijedak uvid u svakodnevicu stanovnika rimskog grada prije nego što ga je erupcija Vezuva zatrpala 79. godine nove ere.
Predmeti pronađeni u kući IX 11, 7, u centralnom dijelu Pompeje, omogućavaju istraživačima da sagledaju ne samo način života tadašnjih stanovnika već i njihove navike, lične uspomene i odnos prema predmetima koji su imali emotivnu vrijednost.
Među nalazima su pincete, špatula za miješanje pigmenata koji su se koristili u kozmetici, staklena bočica za mirise i posuda za sagorijevanje aromatičnih materija, kojima su se prostorije ispunjavale prijatnim mirisima.Pronađena je i bronzana uljana lampa, kao i tegovi od olova, vjerovatno korišćeni u nekoj poslovnoj djelatnosti. Oni su bili smješteni u maloj drvenoj kutiji, od koje su danas ostali samo slabo vidljivi tragovi.
Nakit sa amuletima koji su čuvali uspomene na djetinjstvo
Posebnu pažnju arheologa privukla je ogrlica sastavljena od najmanje 24 minijaturna predmeta izrađena od fajansa, kosti, staklene paste i gorskog kristala. Na njima su prikazani različiti motivi, među kojima su božanstva Bes i Merkur, ljudske ruke i stopala, šišarke i grozdovi.
Ovakvi predmeti nisu služili isključivo kao ukras. Stručnjaci navode da su slične ogrlice, poznate kao crepundia, bile sastavljene od amuleta koji su se tradicionalno davali djeci radi zaštite. Njihov naziv doslovno se može prevesti kao "zvečke“, jer su predmeti na ogrlici mogli da proizvode zvuk tokom kretanja.
U rimskom svijetu postojalo je i vjerovanje da pojedini amuleti imaju magijska svojstva i mogu da zaštite vlasnika od nesreće. Ipak, arheolozi smatraju da je u ovom slučaju posebno zanimljiva mogućnost da je ogrlica čuvana kao uspomena na djetinjstvo.
Takvi predmeti nisu bili namijenjeni samo djeci. Odrasli su ih ponekad čuvali u kutijama ili platnenim kesicama, među drugim ličnim stvarima. U društvu u kojem su ljudi često živjeli daleko od porodice i rodnog mjesta, ovakve uspomene mogle su da imaju posebnu emotivnu vrijednost.
Blago koje vlasnici možda nisu stigli da ponesu
U ormariću je pronađena i mala zbirka od 38 bronzanih novčića. Bili su smješteni u maloj pletenoj posudi napravljenoj od biljnih vlakana, čiji su ostaci naknadno analizirani u okviru arheoloških istraživanja.
Prisustvo novca, zajedno sa predmetima za ličnu upotrebu i uspomenama, ukazuje na mogućnost da vlasnici nisu stigli da ponesu svoje dragocjenosti kada je grad pogodila katastrofa.
Ako su se u trenutku erupcije nalazili u Pompeji, vjerovatno su pokušali da pobjegnu. Ukoliko su preživjeli, možda se nikada nisu vratili da potraže stvari zatrpane pod ruševinama. Arheolozi su na drugim mjestima u gradu pronašli tragove pokušaja stanovnika da se vrate po svoju imovinu.
Postoji i druga mogućnost: vlasnici možda nisu uspjeli da se spasu. Rimski istoričar Tacit pisao je o ljudima koji su stradali bez nasljednika, čija je imovina trebalo da bude upotrebljena za obnovu Pompeje. Do takve obnove, međutim, na kraju nije došlo.
Ko je tačno posjedovao pronađene predmete i kakva je bila njegova sudbina, zasad ostaje nepoznato.
Zidne slike otkrivaju kakav je bio dom
Istraživanje je donijelo i nove informacije o samoj kući. Njena fasada iskopana je još 1912. godine, a pretpostavlja se da je pripadala osobi po imenu Kornelije Maksim, na osnovu natpisa koji danas više nisu vidljivi.
Tek su nedavna istraživanja omogućila arheolozima da ispitaju dio prostorija iza fasade. Radovi su sprovedeni u okviru šireg projekta obnove i unapređenja pristupa susjednom arheološkom kompleksu poznatom kao Insula dei Casti Amanti.
Zidne slike u prostoriji u kojoj je pronađen ormarić pripadaju takozvanom četvrtom pompejanskom stilu, karakterističnom po raskošnim dekoracijama i složenim kompozicijama. Njihov kvalitet ukazuje na to da je kuća imala određeni nivo komfora i da je njenim stanovnicima bilo dostupno uređeno i dekorisano životno okruženje.
Ipak, istraživanja su pokazala da su u vrijeme erupcije u kući još trajali određeni radovi, koji su mogli da ometaju svakodnevni život.
Čak su i ostaci miševa dio priče o Pompeji
Među neobičnijim nalazima nalaze se i skeleti najmanje dva miša, otkriveni u amfori na međuspratu kuće. Analize su pokazale da su vjerovatno pripadali vrsti _Apodemus sylvaticus_, poznatoj kao šumski miš.
Budući da ove životinje uglavnom žive u prirodnom okruženju, često ulaze u tavane i skladišta kuća u potrazi za hranom. Pronađeni primjerci nisu bili potpuno odrasli, što je utvrđeno na osnovu razvoja njihovih skeleta.
Ovaj nalaz dopunjuje ranija otkrića glodara na drugim lokalitetima u okolini Vezuva, uključujući pomoćne prostorije jedne vile u Ćivita Đulijani i kanalizacione sisteme Herkulanuma. Na taj način arheolozi dobijaju potpuniju sliku svakodnevnog života u rimskim gradovima, u kojima su se stanovnici, baš kao i danas, suočavali i sa manje prijatnim aspektima života u urbanom okruženju.
Predmeti koji vraćaju ljudsko lice antičkoj istoriji
Direktor Arheološkog parka Pompeja Gabrijel Zuktrigel istakao je da značaj ovog otkrića nije samo u umjetničkoj ili materijalnoj vrijednosti pronađenih predmeta, već u mogućnosti da se kroz njih rekonstruiše svakodnevni život ljudi.
Prema njegovim riječima, Pompeja nije važna samo zbog velikih umjetničkih djela i monumentalnih građevina. Jednako su značajni i obični predmeti koji otkrivaju lične navike, posao i uspomene nekadašnjih stanovnika.
Iako identitet osobe kojoj je ormarić pripadao nije moguće pouzdano utvrditi, pronađeni predmeti pružaju retku priliku da se zaviri u privatni svijet jednog domaćinstva prije katastrofe koja je zauvijek promijenila istoriju grada.
Erupcija Vezuva 79. godine nove ere zatrpala je Pompeju vulkanskim materijalom i sačuvala brojne tragove života koji bi inače nestali. Gotovo dva milenijuma kasnije, predmeti iz jednog ormarića ponovo otvaraju prozor u prošlost, ne kroz priče o carevima i velikim bitkama, već kroz sitnice koje su ljudima nekada bile važne.
(EUpravo zato)