Dok je kopao podzemne hodnike za svoje jazbine, jedan jazavac u selu Vrmdža kod Sokobanje iznio je na površinu fragmente keramike koji su privukli pažnju arheologa.
Arheolozi koji ovih dana istražuju Devojački kamen u Vrmdži, nedaleko od Sokobanje, dobili su neočekivanu pomoć iz životinjskog svijeta. Kopajući jazbine, jazavac je iz dubljih slojeva zemlje izbacio arheološki materijal i tako ukazao na dio terena koji bi mogao da krije dodatne tragove praistorijskog života.
Prema izvještaju lokalnog portala SOKOpress, istraživači su uočili tri velike jazbine i materijal koji je iz njih dospio na površinu. Iako životinja nije mogla da zna kakvo se nasljeđe nalazi pod zemljom, njeno kopanje skrenulo je pažnju stručnjaka na još jedan dio lokaliteta koji zaslužuje detaljnije ispitivanje.
Ipak, najvažnija otkrića dolaze iz sistematskih arheoloških istraživanja. U otvorenoj istraživačkoj sondi pronađeni su brojni ostaci keramičkih posuda, kamene alatke, kremeni i koštani predmeti, a među nalazima se posebno izdvaja koštana narukvica. Otkrivena su i dva žrvnja, kamena koja su se koristila za mljevenje žita.
Arheolozi su, prema dosadašnjim nalazima, u neposrednoj blizini ranije otkrivene praistorijske kuće prepoznali prostor koji je mogao da služi kao njena okućnica. Na dijelu terena uočeni su kremeni artefakti i nabijena zemlja za koju postoje indicije da je predstavljala ognjište.
Takvi nalazi važni su jer ne govore samo o tome gdje su ljudi živjeli, već i o tome kako su pripremali hranu, obrađivali sirovine i organizovali prostor oko svojih domova.
Kako su živjeli ljudi prije više od 6.000 godina?
Devojački kamen pripada arheološki značajnim lokalitetima koji osvjetljavaju život zajednica iz bakarnog doba, odnosno eneolita. Riječ je o razdoblju u kojem su ljudi već živjeli u stalnijim naseljima, bavili se zemljoradnjom i stočarstvom i postepeno usvajali nove tehnologije obrade metala.
Prema izvještajima sa aktuelnih istraživanja, nalazi sa ovog lokaliteta vezuju se za period od prije približno 6.000 do 6.500 godina, dok se pojedini predmeti, uključujući celovitu keramičku posudu, u izvještajima datuju u raspon od 4.500. do 3.500. godine prije nove ere. Precizno datovanje i tumačenje pojedinačnih nalaza zavise od arheološkog konteksta i stručnih analiza.
Žrvnjevi su naročito zanimljivi jer svjedoče o preradi žitarica, dok koštana narukvica pruža uvid u upotrebu prirodnih materijala za izradu ukrasnih predmeta. Keramika, s druge strane, može da otkrije mnogo o načinu pripreme i čuvanja hrane, ali i o zanatskim vještinama tadašnjih stanovnika.
Istraživanja na Devojačkom kamenu započeta su nakon arheoloških rekognosciranja 2017. i 2018. godine, kada je uočena veća količina praistorijske keramike. Tokom kasnijih iskopavanja potvrđeno je da lokalitet sadrži dobro očuvane slojeve izuzetno značajne za proučavanje praistorije ovog dijela Srbije.
Sokobanjska kotlina krije mnogo stariju priču od poznate banje
Iako se Sokobanja danas prvenstveno vezuje za termalne izvore, odmor i prirodne ljepote, njena okolina čuva tragove ljudskog prisustva iz veoma udaljenih epoha.
Jedno od posebno značajnih mjesta je Pećurski kamen, gdje su, prema podacima Turističke organizacije Sokobanja, u pećinskim sedimentima pronađeni tragovi neandertalskog čovjeka, kamene alatke i ostaci ognjišta. Starost ovih nalaza procijenjena je na približno 50.000 godina prije nove ere.
Na području Markove pećine, u klisuri rijeke Moravice, pronađeni su tragovi ljudskog prisustva iz gornjeg paleolita, kao i fosilni ostaci pećinskog medvjeda. Ovi nalazi svjedoče o životu ljudi i životinja u pejzažu koji se znatno razlikovao od današnjeg.
Lokalitet Trebič donosi drugačiju priču: arheološki nalazi ukazuju na postojanje naselja iz neolita, dok su pronađeni i predmeti iz rimskog perioda. To pokazuje da je ovaj kraj bio naseljavan i korišćen u različitim istorijskim epohama.
U blizini Sokograda nalazi se i Popovica, lokalitet koji je u arheološkoj literaturi zabilježen kao gradinsko naselje iz bronzanog doba. U njegovom podnožju nalazi se i praistorijski tumul, odnosno grobna humka. Popovica je važna i zbog toga što su istraživanja ovog lokaliteta dio šireg arheološkog proučavanja sokobanjske kotline.
Tragovi antičkog života vidljivi su i u samoj Sokobanji. Na prostoru današnjeg Amama nalaze se ostaci rimskih termi, na čijim je temeljima kasnije razvijeno tursko kupatilo. Tako se istorija korišćenja ljekovitih voda na ovom području proteže mnogo dalje u prošlost nego što bi se moglo zaključiti samo na osnovu današnje turističke ponude.
Poslije Djevojačkog kamena, arheolozi nastavljaju istraživanja na Rujevačkom gradištu
Planovi istraživačkog tima ne završavaju se u Vrmdži. Nakon radova na Djevojačkom kamenu, predviđena su istraživanja na lokalitetu Rujevačko gradište, poznatom i kao Rujevica.
Na tom prostoru je tokom prethodne godine sprovedeno LiDAR snimanje iz vazduha, savremena metoda koja pomoću laserskih impulsa omogućava prepoznavanje oblika terena i struktura koje vegetacija može da sakrije od pogleda. Takvo snimanje može da ukaže na tragove nekadašnjih objekata, bedema i drugih građevinskih cjelina, ali njihovu starost i namjenu tek treba potvrditi arheološkim iskopavanjima.
Otvaranjem novih istraživačkih sondi stručnjaci će pokušati da utvrde raspored arheoloških slojeva i razjasne kojim periodima pripadaju otkrivene strukture.
Rezultati istraživanja Djevojačkog kamena i drugih lokaliteta trebalo bi da budu predstavljeni i kroz izložbe, kako bi javnost imala priliku da se upozna sa predmetima koji otkrivaju svakodnevicu nekadašnjih stanovnika ovog kraja.
Neočekivana uloga jazavca možda je najneobičniji detalj ovogodišnjih istraživanja, ali pravi značaj otkrića leži u onome što predmeti govore o ljudima koji su ovdje živjeli hiljadama godina prije nastanka današnje Sokobanje.
Ispod poznatih turističkih pejzaža sokobanjske kotline nalazi se slojevita priča o ljudskom životu, radu i prilagođavanju prirodi. Svaka nova sonda otvara još jedno poglavlje te priče, a Djevojački kamen pokazuje koliko toga još može da se otkrije na mjestima pored kojih svakodnevno prolazimo, ne sluteći šta čuvaju u svojoj unutrašnjosti.
(M.A./EUpravo zato)
