Zanimljivosti

Od skija do začina, svi su ih željeli: Ova tri proizvoda iz bivše Jugoslavije su osvojila Zapad

Autor Haris Krhalić Izvor Kurir

Tri priče o uspjehu preduzeća sa potpisom "Made in Yugoslavia“.

Izvor: Printscreen, Shutterstock

Kada se usred socijalističke Jugoslavije razvilo potrošačko društvo, najradije su se kupovali proizvodi koji su na sebi nosili oznaku da su iz Njemačke, Amerike ili Japana. Natpis "Made in Yugoslavia" nije izazivao preveliko oduševljenje ni u zemlji gdje je ta roba nastala, a kamoli negdje šire. Ipak, postojali su proizvodi upravo sa tom oznakom koji su se masovno kupovali i na razvijenom Zapadu, ovo je priča o tri takva uspjeha.

Rudiju Finžgaru (1920–1995) bilo je tek 15 godina kada je prvi put učestvovao na takmičenju u skijaškim skokovima, i to sa skijama sopstvene izrade. Uspješnu sportsku karijeru prekinuo mu je rat, mobilisan je u Vermaht, odakle je prebjegao u partizane, kojima je počeo da izrađuje skije.

Elanove skije

Odmah po završetku rata u mjestu Begunje osniva fabriku skija, koja 1952. godine dobija ime Elan. Dok je u većini jugoslovenskih fabrika inovacija bila manje-više nepoznat pojam, Elanovi inženjeri su neprestano usavršavali sopstveni proizvod.

Prelomni trenutak dogodio se kada su odlučili da skije predstave svijetu, sklopivši ugovor sa mladim i tada prilično nepoznatim švedskim skijašem Ingemarom Stenmarkom. Tu odluku o sponzorisanju mladog talenta morao je da odobri i radnički savjet.

- Bilo im je jako teško da povjeruju da će davanje lijepog novca ovom mladom skijašu rezultirati povećanjem zarade od prodaje skija - prepričavao je Vinko Bogataj, tadašnji direktor skijaškog odjeljenja Elana.

Ipak su odlučili da makar isprobaju danas tako uobičajenu marketinšku praksu. Ingemar Stenmark je postao skijaš sa najviše pobjeda u Svjetskom kupu, a čak 68 njih, uz dva olimpijska i tri svjetska zlata, izborio je upravo na Elanovim skijama.

Starije generacije se svakako sjećaju Stenmarka na pobjedničkom postolju kako uz sebe ponosno drži proizvod sa oznakom "Made in Yugoslavia". Slavu Elana pronosili su i tadašnji slovenački skijaški velikani poput Jure Franka, Bojana Križaja i Mateje Svet, a ova kompanija je i danas zadržala status industrijskog giganta iz male zemlje.

Socijalistički kapitalisti osvojili Njemačku i Pariz

Da je Gorenje poznata marka na Zapadu, najbolje ilustruje slika iz predgrađa Pariza, gdje su na vrhu jednog nebodera sijala slova te najpoznatije jugoslovenske fabrike kućnih aparata. Oni su uspjeh postigli drugačijim putem od zemljaka iz Elana. Prvo su 1961. godine izvezli u Zapadnu Njemačku oko 200 štednjaka preko Nekermana, velike firme za katalošku prodaju.

Izvor: Prinscreen/ InstagramIstina

Na zahtjevnom njemačkom tržištu proizvod je pokazao svoj kvalitet, pa je 1965. počeo izvoz većih količina štednjaka. Gorenje je 1971. u Minhenu osnovalo sopstveno trgovačko preduzeće i već prve godine poslovanja zabilježilo promet od 20 miliona njemačkih maraka.

U narednim godinama osnivaju se podružnice i po Austriji, Francuskoj, Danskoj i Italiji. A usred Hladnog rata, 1978. godine, Gorenje povlači dotad neviđen potez za socijalističko preduzeće: kupuje njemačkog proizvođača radio i televizijskih uređaja Kerting (Körting). Takvim tipično kapitalističkim potezom obezbijedili su sebi zapaženo mjesto u zemlji poznatoj po vrhunskim kućnim aparatima.

Natpis "Made in Yugoslavia" Nijemcima sam po sebi nije ništa značio, štaviše, vjerovatno je u glavi prosječnog kupca to bila čak i mana. Međutim, proizvod se nametnuo kvalitetom po povoljnoj cijeni. I u novijim njemačkim katalozima ispod Gorenje mašina za veš, štednjaka i frižidera nerijetko stoji oznaka "sehr beliebt" (veoma omiljen). Tako je firma za proizvodnju poljoprivredne opreme, osnovana u Velenju 1950. godine, stigla do pozicije jednog od osam najvećih evropskih proizvođača kućnih uređaja.

Marketingom i televizijom do svake kuhinje

Ubrzo nakon što je 1959. godine diplomirana hemičarka Zlata Bartl izumjela Vegetu (i dobila nadimak "teta Vegeta"), uprava Podravke je shvatila da nije dovoljno samo napraviti proizvod i staviti ga u prodavnicu. Već 1962. osnovan je tim u Zagrebačkom centru za domaćinstvo koji se bavio marketinškim istraživanjem prehrambenih navika i tradicionalnih jela.

Izvor: Weyo / Alamy / Profimedia

 Ubrzo su počeli da organizuju demonstracije kuvanja i izdaju knjižice sa receptima i uputstvima za upotrebu Vegete. Početkom sedamdesetih godina definisan je vizuelni identitet pakovanja u prepoznatljivoj plavoj boji sa likom kuvara, a prvobitno ime "Vegeta 40" promijenjeno je u jednostavno "Vegeta" - pamtljivo i međunarodno. U tom procesu kreiranja brenda učestvovala je i marketinška agencija Ozeha.

Vegeta je počela da se izvozi 1967. u Mađarsku i Sovjetski Savez, gdje je brzo stekla ogromnu popularnost. Ostala je upamćena reportaža iz Budimpešte iz 1979. godine u kojoj se jedna domaćica žali da u cijelom gradu ne može da pronađe Vegetu. Od 1971. izvozi se u Austriju, Švedsku, Njemačku i Čehoslovačku, a izvoz je neprestano rastao – 1979. godine za 50 odsto, a 1980. za dodatnih 40 odsto. Na njemačkom tržištu u početku se prodavala u radnjama koje su držali Turci i Jugosloveni, dok je od 1981. prisutna u gotovo svim njemačkim supermarketima.

Podravka je razvila ozbiljan marketing, neuobičajen za socijalističke okvire – imala je sopstveni kreativni studio, dizajnersko odjeljenje, foto-studio, ali i kratku i izuzetno upečatljivu televizijsku emisiju Male tajne velikih majstora kuhinje. Zauvijek se pamte emisije koje su vodili Oliver Mlakar ili Ivo Serdar, dok je jela, obavezno začinjena Vegetom, spremao Stevo Karapandža, najveća kuvarska zvijezda ovih prostora.

Naravno, nikakav marketing ne bi pomogao da nije riječ o kvalitetnom proizvodu koji može da se koristi u gotovo svakoj nacionalnoj kuhinji. Vegeta je i danas vodeća evropska marka za dehidrirane mješavine začina i dobitnik njemačke nagrade Top Marke 2025. Jugoslavija je imala i druge poznate prehrambene proizvode, poput Argeta paštete, Cedevite, Bambi keksa, Smokija i Eurokrema, ali je po izvoznom kapacitetu Vegeta decenijama ostala na prvom mjestu.

Biznis Kurir/Index.hr