Zdravlje

Da li smo ZAISTA normalni: Psihijatar za MONDO objašnjava šta to u stvari znači

Autor Vesna Kerkez

Kada su pitali Frojda koji su uslovi da bi se neko mogao smatrati normalnim, on je kratko odgovorio: "Da umije da voli i radi"

Izvor: Shutterstock

Da li znamo šta je psihički normalno, a šta nije?

Kako određujemo granice između duševnog zdravlja i duševne bolesti?

Da li umijemo da volimo i radimo?

Odgovorima na ova pitanja bavi se banjalučki psihijatar Aleksandar Pejić, u autorskom tekstu za naš portal.

--

U somatskoj medicini, klinička slika i patofiziološki mehanizmi omogućavaju postavljanje dijagnoze bolesti. U psihijatriji je postavljanje dijagnoze mnogo teže.

U psihijatriji se mora znati šta je zdravo, da bi se znalo šta je bolesno. Osim toga uz bolesno postoji i abnormalno, što nije isto, jer je pojam bolesno uži od pojma abnormalno. Savremena psihijatrija zahtijeva da se pravi razlika između pojmova: zdrav (normalan) i bolestan (abnormalan).

Pitanja kada se osoba smatra duševno (psihički) bolesnom i gdje počinje duševna (psihička) bolest su veoma kompleksna i na njih nema jedinstvenog odgovora. Zato je pitanje "Kako određujemo granice između duševnog zdravlja i duševne bolesti?" vrlo važno pitanje. Ono što je savremena psihijatrija saglasna je da nema idealno normalnog čovjeka.

Definicija normalnosti kreće se od utopističkih do sarkastičnih

Pojam "normalan čovjek" se može smatrati određenom idealizacijom, pomalo i fikcijom. Zato se ponekad koriste i pojmovi poput "takozvana normalnost", "nesrećna normalnost" i "nulta normalnost".

Važno je naglasiti da Svjetska zdravstvena organizacija zdravlje definiše na sljedeći način:

"Zdravlje je stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti ili oronulosti". Ali svakako tu treba dodati i vlastiti osjećaj sreće i sposobnost prilagođavanja na zahtjeve okoline.

Izvor: Shutterstock

Mentalno zdravlje i normalnost reprezentuju prosjek. Psihički abnormalno ponašanje je ponašanje koje odstupa od normalnog. Abnormalno ponašanje se rjeđe pojavljuje u populaciji. Ali i tu moramo uzeti u obzir izuzetke.

Na primjer, danas imamo često pojavljivanje anksioznosti i depresije u populaciji, ali česta pojavnost anksiozno-depresivnog poremećaja ne znači da je to psihički normalno. Neka psihička oboljenja se pojavljuju iznenada i mijenjaju ponašanje (npr. postraumatski stresni poremećaj zbog ratnih strahota, saobraćajnoj udesa, zemljotresa i sl.).

A neka opet sporo kao šizofrenija. Važno je naglasiti da osobe koje se ne pridržavaju zakonskih i društvenih normi, ispoljavaju abnormalno ponašanje.

Izvor: Shutterstock

Ali, to ne znači da je ako neko se "švercuje" u gradskom prevozu ili kasni na posao psihički poremećen. Savremena psihijatrija ocjenjuje duševno zdravlje pomoću sljedećih pet kriterijuma:
• odsustvo duševne bolesti,
• normalnost ponašanja,
• prilagođenost sredini,
• unutrašnje jedinstvo ličnosti,
• pravilna percepcija stvarnosti

Kada su pitali Frojda koji su uslovi da bi se neko mogao smatrati normalnim, on je kratko odgovorio: "Da umije da voli i radi".

/dr med mr sci Aleksandar Pejić, specijalista psihijatrije/

(MONDO)