Iza dobro poznatog naziva "musli" krije se švajcarski klasik za doručak, popularan širom svijeta. Ispostavlja se da to nije proizvod savremenog trenda zdravih i fit obroka, već jelo sa tradicijom dužom od jednog vijeka.
Iza jednog od najpoznatijih doručaka na svijetu stoji švajcarski ljekar Maksimilijan Oskar Birher-Bener, koji je prije više od 100 godina osmislio ovakav obrok. Zanimljivo je da musli u početku uopšte nije bio doručak, već se služio u sanatorijumu kao Apfeldiätspeise, što na njemačkom znači "dijetetski obrok od jabuka".
Musli je tada predstavljao lagani ručak koji je trebalo da pacijentima povrati snagu i vitalnost. Ljekar je bio poznat po tome što je zagovarao konzumiranje sirove hrane, na kojoj je zasnivao sopstveni način ishrane.
Nastanak i istorija muslija
Doktor Birher-Bener bio je uvjeren da je kuvana i industrijski prerađena hrana nezdrava za ljudski organizam. Takav stav bio je veoma revolucionaran jer je tokom 19. vijeka svijet bio oduševljen hranom koja se obrađivala na različite načine.
Pojedini ljudi, naročito oni koji su imali probleme sa želucem, čak su izbjegavali sirovo povrće i voće. U građanskom društvu, meso se smatralo najvažnijim izvorom energije. Dijetetski obrok ovog ljekara ponovo je goste sanatorijuma upoznavao sa integralnim žitaricama i svježim voćem. Zbog toga su ga mnogi vjerovatno smatrali čudakom.
Navodno je Birher-Bener inspiraciju dobio tokom šetnje po Alpima, kada mu je jedna mljekarka poslužila slično jelo. Izgleda da su alpski pastiri i obični ljudi musli jeli stotinama godina. Na osnovu tog iskustva, ljekar je svijetu vratio stari običaj i osmislio sopstveni recept.
Originalni musli doktora Birhera sadržao je samo četiri osnovna sastojka:
- voće,
- orašaste plodove,
- mlijeko i
- ovsene pahuljice.
Vremenom se neobična ljekovita hrana proširila i vratila u obične domove.
Od četrdesetih godina 20. vijeka švajcarske porodice često su jele musli za večeru. Počeo je da se služi i u menzama, domovima za stare, pa čak i u vojsci. Naravno, recepti su vremenom počeli da se mijenjaju, a pojavile su se i gotove, fabričke mješavine za pripremu muslija kod kuće.
Ovsene pahuljice zamijenjene su mješavinama različitih žitarica, dok su se umjesto kondenzovanog mlijeka koristili obično mlijeko, pavlaka ili jogurt. Na kraju je postalo jasno da musli može da bude veoma raznovrstan i da pruža mnoštvo različitih ukusa.
Danas obara rekorde popularnosti i poznat je gotovo u cijelom svijetu. Savremeni musli smatra se funkcionalnom hranom, odnosno namirnicom obogaćenom dodatnim sastojcima za koje se vjeruje da imaju pozitivan uticaj na zdravlje.
Recept za originalni musli doktora Birhera-Benera
Reč "müesli" u njemačkom jeziku predstavlja umanjenicu od riječi "mues" iz švajcarskog dijalekta, koja znači "pire" ili "kaša".
U originalnom receptu glavnu ulogu imale su svježe narendane jabuke, a ne ovsene pahuljice natopljene vodom, kao što bi se moglo pretpostaviti. Takav musli više je podsjećao na voćni pire nego na današnje pahuljice sa mlijekom.
Sastojci:
- jedna kašika ovsenih pahuljica, potopljenih preko noći u 3 kašike vode
- jedna kašika zaslađenog kondenzovanog mlijeka
- sok od pola limuna
- 2-3 manje ili jedna velika jabuka sa korom i sredinom
- jedna kašika seckanih orašastih plodova
Priprema:
Ovsene pahuljice potopite preko noći u tri kašike vode. Potrebno je da odstoje oko 12 sati, kao prilikom pripreme ovsene kaše preko noći. Dodajte jednu kašiku zaslađenog kondenzovanog mlijeka i sok od pola limuna, pa sve dobro promiješajte. Zatim narendajte jednu veliku jabuku zajedno sa korom i sredinom i sjedinite sve sastojke. Pospite jednom kašikom seckanih orašastih plodova. Musli je spreman.
(MONDO)