Ovo je nova definicija srčanog udara: Velika promjena u kardiologiji, šta to znači za pacijente?

Srčani udar nije uvijek posljedica začepljenja koronarne arterije krvnim ugruškom. Nova, peta univerzalna definicija infarkta miokarda uređuje način dijagnostikovanja i klasifikovanja ovih slučajeva. Stručnjaci napuštaju dosadašnju podjelu i usredsređuju se prvenstveno na uzrok infarkta. Promjena bi mogla da bude naročito značajna za pacijente kod kojih se javljaju manje tipični oblici srčanog udara, među kojima su često žene.

Nova definicija srčanog udara

Nova definicija predstavljena je na kongresu Evropskog kardiološkog društva (ESC) 2026. godine. Dokument su zajednički pripremile četiri vodeće kardiološke organizacije: Evropsko kardiološko društvo, Američki koledž za kardiologiju, Američko udruženje za srce i Svjetska federacija za srce. Riječ je o petoj univerzalnoj definiciji infarkta miokarda.

Ovo je važna promjena, ali treba naglasiti da se samo značenje srčanog udara ne mijenja. I dalje je riječ o oštećenju i odumiranju dijela srčanog mišića usljed nedovoljnog dotoka krvi.

Ukidaju se tipovi infarkta, uvode se 3 kategorije

Lekari su do sada koristili prvenstveno numerisanu podjelu infarkta. Taj sistem omogućavao je razlikovanje, između ostalog, srčanog udara povezanog sa akutnim problemom u koronarnoj arteriji, infarkta izazvanog neravnotežom između potreba srca za kiseonikom i njegovog snabdijevanja, kao i infarkta povezanog sa medicinskim zahvatom.

Problem je bio u tome što u kliničkoj praksi nije uvijek bilo lako pacijenta nedvosmisleno svrstati u određenu kategoriju. Nova definicija trebalo bi da pojednostavi ovaj sistem i bolje prikaže mehanizam koji je doveo do oštećenja srčanog mišića.

Umjesto dosadašnjih brojeva, uvedene su tri glavne kategorije:

1. primarni infarkt,
2. sekundarni infarkt i
3. infarkt povezan sa medicinskom procedurom.

Primarni infarkt - uzrok nije samo krvni ugrušak

Prva kategorija obuhvata takozvani primarni infarkt, koji nastaje usljed akutnog problema u koronarnoj arteriji. Najčešći mehanizam i dalje su ateroskleroza i stvaranje krvnog ugruška na mjestu oštećenja aterosklerotskog plaka. Međutim, to nije jedini mogući uzrok.

Do srčanog udara mogu da dovedu i druga stanja, među kojima su spontana disekcija koronarne arterije, grč koronarne arterije i embolija krvnog suda. Nova definicija ove mehanizme jasnije prepoznaje kao moguće uzroke infarkta.

To je važno zato što uobičajena slika srčanog udara, odnosno arterije začepljene krvnim ugruškom, ne obuhvata sve slučajeve. Pacijent može da ima simptome infarkta i oštećenje srčanog mišića čak i kada je mehanizam nastanka potpuno drugačiji.

Sekundarni infarkt - problem nastaje izvan arterije

Druga kategorija je sekundarni infarkt. U ovom slučaju uzrok predstavlja neravnoteža između potreba srčanog mišića za kiseonikom i količine kiseonika koja do njega stiže, izazvana nekim drugim stanjem ili bolešću. Do toga može da dođe, na primjer, usljed veoma ubrzanog srčanog ritma, ozbiljnih poremećaja krvnog pritiska ili drugih stanja zbog kojih je srcu potrebno više kiseonika nego što može da dobije.

Ova razlika je važna jer svaki srčani udar ne znači da je došlo do klasičnog pucanja aterosklerotskog plaka i stvaranja krvnog ugruška. Kod pojedinih pacijenata oštećenje srca posljedica je drugog akutnog problema koji je poremetio ravnotežu između dopremanja kiseonika i potreba srca za njim.

Infarkti povezani sa medicinskim zahvatima

Treća kategorija obuhvata infarkte povezane sa medicinskim procedurama, naročito kardiološkim intervencijama i operacijama srca.

Nova definicija jasnije uređuje i slučajeve koji se javljaju u vezi sa medicinskom intervencijom. Infarkt povezan sa procedurom dijagnostikuje se kada nastane u određenom vremenskom periodu u odnosu na zahvat. Kod intervencije na koronarnim arterijama ili operacije srca posebno je značajan period do 30 dana nakon procedure.

Događaji koji se pojave kasnije mogu da budu klasifikovani kao novi, nezavisni problemi sa koronarnim arterijama, a ne kao komplikacije samog zahvata.

Da li pacijent može da dobije drugačiju dijagnozu?

Da, promjena klasifikacije u pojedinim slučajevima može da utiče na način na koji će dijagnoza biti opisana. To, ipak, ne znači da će lekari svako povećanje nivoa troponina početi da smatraju srčanim udarom.

Troponin je važan pokazatelj oštećenja srčanog mišića, ali njegova povišena vrijednost sama po sebi nije dovoljna za postavljanje dijagnoze infarkta. Ljekar mora da je sagleda zajedno sa simptomima pacijenta, EKG nalazom, rezultatima snimanja i drugim dokazima nedovoljnog dotoka krvi u srčani mišić.

Nova definicija trebalo bi da pomogne u preciznijem razlikovanju infarkta od drugih stanja u kojima dolazi do oštećenja srčanog mišića i porasta nivoa troponina. Ključno je i dalje utvrđivanje ishemije, odnosno nedovoljne prokrvljenosti srčanog mišića.

Uvedene promjene pacijentima bi mogle da pruže preciznije objašnjenje onoga što se zaista dogodilo u njihovom srcu.

Promjena posebno važna za žene

Nova definicija mogla bi da bude posebno značajna za žene. U dokumentu se ističe da je prilikom tumačenja rezultata potrebno koristiti granične vrijednosti troponina prilagođene polu pacijenta. Vrijednosti su kod žena niže nego kod muškaraca, pa korišćenje jedinstvenog praga može da doprinese tome da oštećenje srčanog mišića ili infarkt kod žena ostanu neprepoznati.

Nova klasifikacija jasnije obuhvata i različite uzroke primarnog infarkta, među kojima je spontana disekcija koronarne arterije (SCAD). Do nje dolazi kada se razdvoje slojevi zida krvnog suda, što može da smanji ili potpuno zaustavi dotok krvi do srčanog mišića. Ovo stanje nesrazmjerno češće pogađa žene, zbog čega bi njegovo jasnije prepoznavanje moglo da doprinese preciznijoj dijagnostici i izboru odgovarajućeg liječenja.

Novi pristup stavlja veći naglasak na pronalaženje uzroka infarkta, umjesto samo na svrstavanje pacijenta u jednu od numerisanih kategorija. To bi trebalo da olakša kako postavljanje dijagnoze, tako i izbor daljeg načina liječenja.

Srčani udar nije uvijek komplikacija ateroskleroze

Jedan od važnih elemenata nove definicije jeste posvećivanje veće pažnje različitim mehanizmima koji mogu da dovedu do infarkta. Pacijent može da doživi pravi srčani udar iako nema klasično aterosklerotsko začepljenje arterije.

Jedan od primjera je spontana disekcija koronarne arterije (SCAD). Tada dolazi do razdvajanja slojeva zida krvnog suda, što može da ograniči protok krvi do srčanog mišića. Drugi mogući mehanizam je grč koronarne arterije, koji privremeno smanjuje dotok krvi.

Značajna je i embolija koronarne arterije, odnosno stanje u kojem materijal iz drugog dijela organizma dospijeva do srčane arterije i dovodi do njenog začepljenja. Nova definicija jasnije obuhvata ove mehanizme u okviru klasifikacije infarkta.

Povišen troponin ne znači uvijek srčani udar

Ova razlika je naročito važna za pacijente jer je troponin veoma osjetljiv pokazatelj oštećenja ćelija srčanog mišića. Njegova povišena vrijednost obično se povezuje sa srčanim udarom, ali može da se pojavi i kod drugih zdravstvenih stanja.

Zbog toga podatak o povišenom nivou troponina ne bi trebalo automatski tumačiti kao dokaz srčanog udara. Za postavljanje dijagnoze potrebni su dokazi akutne ishemije srčanog mišića, kao i odgovarajuća klinička slika.

Nova definicija trebalo bi da pomogne ljekarima upravo u pravljenju te razlike. Cilj je da se dijagnoza ne završi samo zaključkom da je srce oštećeno, već da odgovori i na pitanje zbog čega je do tog oštećenja došlo.

Nova definicija treba da pojednostavi dijagnostiku

Autori pete univerzalne definicije ističu da raniji sistem numerisanja infarkta nije uvijek bilo jednostavno primijeniti u svakodnevnoj praksi. Nova klasifikacija trebalo bi da bude intuitivnija jer je usmjerena na mehanizam nastanka bolesti: da li je infarkt izazvan akutnim problemom u arteriji, neravnotežom između snabdijevanja kiseonikom i potreba srca ili je povezan sa medicinskom procedurom.

To je ujedno pokušaj da se ujednači jezik koji koriste ljekari širom svijeta, dok bi nova definicija trebalo da posluži kao zajednički okvir za dijagnostikovanje. Istovremeno, riječ je o naučnom konsenzusu o definiciji i klasifikaciji srčanog udara, a ne o samostalnom skupu preporuka za terapiju koji zamjenjuje sve postojeće smjernice za liječenje.