Godinama smo je posmatrali kao višak koji treba ukloniti. Međutim, ispod kože, oko organa i duboko u tijelu nalazi se tkivo bez kojeg ne bismo mogli da održavamo temperaturu, skladištimo energiju, apsorbujemo pojedine vitamine ...
Zamislite tijelo u hladno jutro. Temperatura izloženih dijelova kože opada, mišići proizvode više toplote, krvni sudovi se sužavaju kako bi se toplota sačuvala, a organizam pažljivo raspoređuje raspoloživu energiju. Negdje ispod kože nalazi se sloj tkiva koji učestvuje u procesu.
Istovremeno, unutar ljudskog tijela, oko pojedinih organa, masno tkivo djeluje kao zaštitni jastuk. A u ćelijama se čuva ogromna rezerva koju tijelo može da mobilizuje kada ne dobija dovoljno energije iz hrane. Ovo nije u pitanju greška evolucije.
Tjelesna mast je dugo bila predstavljana isključivo kroz prizmu tjelesne težine i estetike. Savremena biologija pokazuje da adipozno, odnosno masno tkivo, jeste metabolički aktivno tkivo koje skladišti energiju, učestvuje u regulaciji temperature, štiti određene strukture i proizvodi signalne molekule koji utiču na metabolizam i druge funkcije organizma.
Masno tkivo nije samo "skladište"
Masno tkivo čine adipociti, ćelije specijalizovane za skladištenje energije u obliku triglicerida. Kada unosimo više energije nego što je organizmu u tom trenutku potrebno, dio tog viška se skladišti upravo u masnom tkivu.Po potrebi, trigliceridi se razgrađuju, a masne kiseline se oslobađaju i služe kao gorivo u različitim tkivima.
To je jedan od razloga zbog kojih je masno tkivo toliko važno za preživljavanje, jer organizam ne može da zna kada će sljedeći obrok biti dostupan. Tokom evolucije je razvio sistem koji omogućava da se energija sačuva kada je ima dovoljno, a zatim koristi kada je potrebno.
Jedno od najvećih otkrića savremene biologije u vezi masnog tkiva je saznanje da adipociti proizvode molekule koji funkcionišu kao signalne supstance. Među njima najpoznatiji je leptin, hormon koji proizvode prvenstveno masne ćelije. Njegova koncentracija povezana je sa količinom uskladištene energije, a jedan od njegovih zadataka je da mozgu šalje informacije o energetskom stanju organizma.
Kada se količina raspoložive energije smanjuje, mijenja se i signalizacija. Tokom gladovanja, na primjer, nivo leptina opada. Organizam tada dobija informaciju da su energetske rezerve manje i pokreće niz adaptivnih odgovora.
Masno tkivo proizvodi i adiponektin, još jedan važan signal povezan sa regulacijom metabolizma glukoze i masti i osjetljivošću na insulin. Zato se danas o masnom tkivu ne govori samo kao o mjestu gdje se čuvaju kalorije. Ono se posmatra i kao endokrino tkivo, tkivo koje proizvodi molekule sposobne da utiču na udaljene organe.
Slika tijela time postaje mnogo zanimljivija: ono što vidimo kao "naslagu" na stomaku ili bokovima zapravo je dio veoma složenog metaboličkog sistema.
Sve njene druge uloge
Jedna od najstarijih funkcija masnog tkiva jeste i jedna od najjednostavnijih: pomaže organizmu da zadrži toplotu. Masno tkivo ispod kože predstavlja sloj koji doprinosi termičkoj izolaciji. Uloga masnog tkiva u termoregulaciji je očigledna kada se posmatraju različite vrste adipocita.
Pored bijelog masnog tkiva, koje je prvenstveno povezano sa skladištenjem energije, postoji i smeđe masno tkivo. Njegova specijalizovana uloga je proizvodnja toplote, proces poznat kao termogeneza. Kod odraslih ljudi količina smeđeg masnog tkiva je mnogo manja nego kod beba, ali ono i dalje ima ulogu u regulaciji tjelesne temperature i potrošnje energije.
Postoje i takozvane bež masne ćelije, koje se nalaze unutar bijelog masnog tkiva sa karakteristikama sličnim smeđim adipocitima, naročito kao odgovor na određene stimuluse, uključujući izlaganje hladnoći.
Neke masne naslage imaju još jedan vrlo praktičan zadatak: mehaničku zaštitu. Masno tkivo se nalazi oko različitih organa i struktura i doprinosi njihovom mehaničkom "amortizovanju". Takođe učestvuje u zaštiti zglobova i pružanju potpore određenim anatomskim strukturama.
Takođe, nije svejedno gdje se masno tkivo nalazi. Potkožno masno tkivo, koje se nalazi neposredno ispod kože, i visceralno masno tkivo, koje se nalazi dublje u trbušnoj duplji, nisu metabolički potpuno ista stvar.
Posebno je problematičan višak visceralne masti. Ona je povezana sa promjenama u endokrinoj i imunološkoj funkciji i sa metaboličkim poremećajima.
Kod povećane količine masnog tkiva ne mijenja se samo njegova veličina. Mijenja se i način na koji masne ćelije komuniciraju sa ostatkom organizma. Dolazi do promjena u lučenju adipokina i drugih signalnih molekula, kao i u inflamatornim procesima.
Zato je naučno preciznije reći da određena količina tjelesne masti ima važne fiziološke funkcije, dok su višak, naročito određeni oblici visceralne masnoće, povezani sa zdravstvenim rizicima.
Šta se događa kada masti ima premalo?
Ako je višak masnog tkiva povezan sa zdravstvenim problemima, lako je zaključiti da je cilj što manje masti u tijelu. Međutim, ni to nije način na koji funkcioniše ljudski organizam.
Organizmu je potrebna određena količina energetskih rezervi i masnog tkiva za normalno funkcionisanje. Masno tkivo učestvuje u skladištenju energije, termoregulaciji, zaštiti i endokrinoj signalizaciji.
Kada je raspoloživa energija duži period nedovoljna u odnosu na potrebe organizma, tijelo počinje da mijenja prioritete. Biološki sistemi koji nisu neophodni za trenutno preživljavanje su potisnuti kako bi se energija sačuvala za osnovne funkcije.
Postoji i mast koju jedemo, i tu dolazimo do druge važne stvari: tjelesna mast i prehrambene masti nisu ista kategorija. Kada pojedemo masnoću, ona se razgrađuje, apsorbuje i koristi na različite načine. Dio masnih kiselina služi kao energija, dio se ugrađuje u ćelijske strukture, a dio se skladišti.
Masti iz hrane imaju još jednu ključnu funkciju: omogućavaju apsorpciju vitamina A, D, E i K, poznatih kao vitamini rastvorljivi u mastima. Bez odgovarajućeg unosa masti, iskorišćavanje ovih vitamina je otežano.
To je jedan od razloga zbog kojih potpuno izbacivanje masti iz ishrane nije dobra strategija.
Postoje masti koje organizam ne može sam da napravi
Među mastima postoje i takozvane esencijalne masne kiseline. To znači da ih organizam ne sintetiše u dovoljnoj mjeri, te ih dobijamo kroz hranu.
Dvije osnovne esencijalne masne kiseline su linolna kiselina (omega-6) i alfa-linolenska kiselina, odnosno ALA (omega-3). ALA se nalazi, između ostalog, u nekim biljnim uljima, lanenom sjemenu, soji i ulju repice, dok se omega-3 masne kiseline EPA i DHA u većim količinama nalaze u ribi i morskim plodovima. Organizam može dio ALA da pretvori u EPA i DHA, ali je ta konverzija ograničena.
Masne kiseline su sastavni dio ćelijskih membrana i učestvuju u stvaranju različitih molekula koji imaju uloge u signalizaciji i regulaciji fizioloških procesa. Ipak, kada su masti u pitanju, najveća razlika se javlja između načina na koji tijelo posmatra medicina i načina na koji ga često posmatramo mi.
Činjenica je da je tjelesna mast kao i svaki drugi dio organizma, korisna u odgovarajućoj količini i na odgovarajućem mjestu, dok njen višak ili poremećena funkcija postaju zdravstveni problem.