Godine koje pišu u ličnoj karti ne moraju da odgovaraju biološkoj starosti vaših organa. Naučnici su razvili metodu koja bi jednog dana, na osnovu samo jednog uzorka krvi, mogla da pokaže da li su pojedini organi biološki stariji ili mlađi nego što bi se očekivalo.
Datum rođenja govori koliko imate godina, ali ne može da pokaže da li su vaše srce, mozak ili bubrezi podjednako dobro podnijeli godine. Nova studija, objavljena u časopisu Nature Medicine, pokazuje da starenje ostavlja različite tragove u mikroskopskoj strukturi svakog organa.
Organi u istom tijelu mogu pokazivati različite nivoe biološkog starenja. Naučnici su sada iskoristili te tragove kako bi razvili metodu koja bi, na osnovu samo jednog uzorka krvi, mogla da predvidi koji organi izgledaju starije nego što bi se očekivalo.
To još nije krvni test koji možete zatražiti u bolnici. Takođe, njime nije moguće pratiti jedan organ tokom više godina i direktno izmjeriti koliko brzo stari. Umjesto toga, metoda procjenjuje da li neki organ izgleda biološki starije ili mlađe nego što bi se očekivalo na osnovu hronološke starosti osobe.
Tim predvođen Andreom Rendeirom, u kojem su Ernesto Abila, Iva Buljan i Jimin Dženg bili ravnopravni prvi autori, analizirao je 25.712 mikroskopskih snimaka tkiva 983 preminula donora. Uzorci su obuhvatili 40 vrsta tkiva iz 29 organa.
Istraživači su trenirali model vještačke inteligencije koristeći uzorke tkiva ljudi različite starosti. Vremenom je sistem naučio da prepoznaje suptilne strukturne promjene povezane sa starenjem, stvarajući svojevrsni "tkivni sat" za svaki organ.
Ako bi, na primjer, taj "sat" procijenio da plućno tkivo šezdesetogodišnje osobe liči na tkivo starijih ljudi, smatralo bi se da su njena pluća biološki starija nego što bi se očekivalo.
Procjene modela u prosjeku su se razlikovale od stvarne starosti donora za oko pet godina.
Zanimljivo je, međutim, što su te procjene, kako se čini, odražavale mnogo više od samog datuma rođenja.
Tkiva koja su izgledala starije nego što se očekivalo uglavnom su pokazivala više strukturnih promjena i zdravstvenih stanja povezanih sa starenjem. Među njima su smanjenje tkiva, ožiljkasto zadebljanje, gubitak sitnih krvnih sudova, nakupljanje masti u skeletnim mišićima i stanjivanje nerava.
Ni tijelo nije pratilo jedan univerzalni obrazac starenja. Kod nekih ljudi uočeni su znaci uznapredovalog starenja u velikom broju organa. Kod drugih je samo jedan organ, poput srca, pluća ili želuca, izgledao znatno starije od ostatka tijela.
Međutim, direktna procjena biološke starosti nekog organa obično zahtijeva invazivnu proceduru kako bi se dobio uzorak tkiva.
Da bi zaobišli taj problem, istraživači su uporedili procjene starosti dobijene na osnovu snimaka tkiva sa obrascima aktivnosti gena u uzorcima krvi istih donora.
Jednostavno rečeno, tražili su promjene u aktivnosti gena u krvi koje su povezane sa tim da neki organ izgleda starije nego što bi se očekivalo.
"Uzorak krvi ne daje direktnu sliku organa; on procjenjuje razliku u starosti organa na osnovu prethodno naučene povezanosti", rekao je za ScienceAlert Andre Rendeiro, glavni istraživač u Centru za molekularnu medicinu (CeMM) i Institutu "Ludvig Bolcman" za mrežnu medicinu Univerziteta u Beču.
Istraživači su zatim razvili drugi model koji je, koristeći isključivo podatke iz krvi, procjenjivao koliko staro izgledaju različiti organi. Njegova predviđanja bila su najpouzdanija kada je riječ o ukupnom starenju organizma, sistemu organa za varenje i slezini.
Kako bi provjerili da li te procjene odražavaju stvarne bolesti, istraživači su metodu testirali na podacima iz krvi zdravih ljudi i osoba sa osam različitih zdravstvenih stanja. Modeli su uglavnom pokazivali veće razlike u procijenjenoj starosti upravo kod organa povezanih sa određenim oboljenjem.
Kod ljudi koji su doživjeli moždani udar, model je najveću razliku u starosti pripisao mozgu.
Kod osoba sa Kronovom bolešću, veće razlike u starosti utvrđene su kod jednjaka, želuca, tankog i debelog crijeva.
U grupi oboljelih od Alchajmerove bolesti, mozak je bio jedini organ kod kojeg je utvrđena statistički značajno povećana razlika u starosti.
Ova poklapanja ukazuju na to da krv može da sadrži tragove o onome što se dešava duboko unutar organizma. Međutim, činjenica da neki organ izgleda starije ne znači da je ubrzano starenje izazvalo bolest. Moguće je da je bolest ubrzala starenje organa ili da su se oba procesa razvijala istovremeno.
Ranije metode zasnovane na analizi krvi procjenjivale su starost organa mjerenjem proteina koji cirkulišu u krvi.
Jedno takvo istraživanje pokazalo je da je biološki stariji mozak povezan sa većim rizikom od smrti.
Ipak, postojeći komercijalni testovi biološke starosti mogu davati veoma različite rezultate, i nova studija ima značajna ograničenja.
Većina tkiva prikupljena je nakon smrti, a istraživači nisu pratili iste ljude tokom procesa starenja. Metoda zasnovana na analizi krvi uglavnom je ispitivana kod ljudi kojima je neka bolest već bila dijagnostikovana.
I dalje nije poznato da li bi ovaj test mogao da otkrije bolest prije pojave simptoma.
Biće potrebne prospektivne studije, potvrda da metoda daje ujednačene rezultate u različitim populacijama, kao i odobrenje regulatornih tijela. Do primjene u kliničkoj praksi proći će „realno gledano nekoliko godina, možda i gotovo decenija", rekao je Rendeiro.
Abila, Iva Buljan, Jimin Dženg i Rendeiro prijavili su potencijalni sukob finansijskih interesa u vidu patenta povezanog sa ovim istraživanjem.
Za sada, studija ukazuje na to da svođenje biološke starosti na samo jedan broj može izostaviti važan dio cjelokupne slike.
Vaše srce, mozak i bubrezi nalaze se u istom tijelu, ali to ne znači da protok vremena na njih djeluje na isti način.
(M.A./EUpravo zato/rts.rs)