Cupkanje nogom dok sjedimo često povezujemo sa nervozom, ali istraživanja pokazuju da ova navika može da podstakne cirkulaciju i utiče na nivo šećera u krvi.
Mnogi ljudi imaju naviku da pomjeraju stopalo gore-dole, tresu nogom ili ritmično lupkaju petom o pod dok sjede za računarom, gledaju televiziju ili razgovaraju sa nekim. Okolina to često tumači kao znak nervoze, nestrpljenja ili napetosti, ali ovakvo ponašanje ne mora uvijek da ima veze sa stresom. Štaviše, određena istraživanja ukazuju na to da sitni, ponavljajući pokreti nogu mogu da imaju i neke neočekivane koristi za organizam.
Ova navika poznata je kao nemirno pomjeranje nogu, odnosno fidgeting, a može da se javi potpuno nesvjesno. Dok neki ljudi pomjeraju nogu kada su pod pritiskom, drugi to rade iz dosade, navike ili jednostavno zato što im je teško da dugo ostanu potpuno mirni.
Zašto stalno pomjeramo nogu dok sjedimo?
Postoji nekoliko razloga zbog kojih noga počinje da se pomjera gotovo automatski. Jedan od najčešćih jeste potreba organizma za kretanjem nakon dužeg sjedenja. Kada dugo ostajemo u istom položaju, mišići su manje aktivni, pa sitni pokreti mogu da predstavljaju način da tijelo održi određeni nivo aktivnosti.
Kod nekih ljudi cupkanje nogom javlja se u trenucima napetosti, iščekivanja ili koncentracije. Ponavljajući pokreti mogu da im pomognu da usmjere pažnju ili lakše podnesu neprijatnu situaciju. Zbog toga nije neobično da neko nesvjesno trese nogom dok čeka važne rezultate, razgovara za posao ili pokušava da završi zahtjevniji zadatak.
Ipak, važno je razlikovati uobičajeno pomjeranje noge od sindroma nemirnih nogu. Riječ je o neurološkom poremećaju koji izaziva neprijatan osjećaj u nogama i snažnu potrebu za njihovim pomjeranjem, naročito tokom mirovanja i u večernjim satima.
Može li cupkanje nogom da bude dobro za zdravlje?
Iako djeluje kao beznačajan pokret, cupkanje nogom zapravo aktivira mišiće potkoljenice i stopala, povećava potrošnju energije i podstiče protok krvi kroz donje ekstremitete. Upravo zbog toga naučnici su počeli da istražuju da li ova navika može da ublaži neke negativne posljedice dugotrajnog sjedenja.
Jedno istraživanje objavljeno u naučnom časopisu Obesity ispitivalo je kako pomjeranje nogu utiče na nivo šećera u krvi i insulina nakon obroka. U studiji je učestvovalo 20 odraslih osoba sa gojaznošću, koje su tokom trosatnog sjedenja imale zadatak da povremeno pomjeraju obe noge ili da ostanu potpuno mirne.
Rezultati su pokazali da je grupa koja je pomjerala noge imala niže ukupne vrijednosti glukoze i insulina tokom posmatranog perioda. Istraživači su zabiIježili i povećan protok krvi kroz arterije nogu, kao i veću potrošnju kiseonika.
Slične rezultate pokazalo je i istraživanje objavljeno u časopisu American Journal of Physiology. Naučnici su pratili 11 zdravih mladih osoba tokom tri sata sjedenja i utvrdili da povremeno pomjeranje jedne noge može da spriječi pogoršanje funkcije krvnih sudova koje se javlja usljed dugotrajnog mirovanja.
To, naravno, ne znači da cupkanje nogom može da zamijeni šetnju, vježbanje ili redovno ustajanje tokom radnog dana. Ipak, pokazuje da čak i mali pokreti mogu imati određeni značaj kada mnogo vremena provodimo sjedeći.
Kada cupkanje nogom može da bude razlog za zabrinutost?
Povremeno pomjeranje noge uglavnom nije razlog za brigu. Međutim, ukoliko osoba osjeća snažnu i teško savladivu potrebu da stalno pomjera noge, posebno tokom večeri i noći, moguće je da je riječ o sindromu nemirnih nogu. Ovaj poremećaj karakterišu neprijatni osjećaji u nogama, koji se često opisuju kao trnjenje, peckanje, golicanje ili osjećaj puzanja ispod kože. Simptomi se obično pogoršavaju tokom mirovanja, a pomjeranje nogu donosi privremeno olakšanje.
Sindrom nemirnih nogu može da ometa uspavljivanje, izazove često buđenje i dovede do umora tokom dana. Zbog toga je važno obratiti se ljekaru ukoliko se ovakve tegobe ponavljaju i remete svakodnevni život.
(MONDO)