Miljko Živojinović se prisjetio svog oca, glumca Velimira Bate Živojinovića
Proslavljeni glumac Velimir Bata Živojinović, ispisao je stranice srpske kinematografije. Živio je u Mileševskoj ulici, gdje je proveo detinjstvo i napravio prve korake u svijetu glume, a sada se njegov sin Miljko prisjetio i vremena kada je bio komšija sa Gagom Nikolićem.
"Bata je ovde živio od svoje sedme godine. Ovdje se formirao i kao čovjek i kao glumac i sve ono što je važno za njegov karakter desilo se ovdje u njegovom kraju. Pred smrt, posljednjih 20 godina je živio ovdje blizu, u Požarevačkoj ulici, gdje je živeo Gaga Nikolić, a tu je danas Seka Sablić. Tri ulice odatle je živjela moja majka, a ona se danas zove Ulica Bate Živojinovića. Ja sam njoj govorio: “Ti si jedina žena koja može da kaže da je rođena u ulici svog muža.” Sve ovdje na Crvenom Krstu je neki magičan način bio povezan sa Batom", rekao je Miljko.
U Batinu čast je podignuta i spomen ploča na zgradi gde je započeo glumačku karijeru, a koja je u jednom momentu bila skinuta.
"Ploču je postavio Batin malo mlađi prijatelj iz djetinjstva, Radoslav Lale Vujadinović i mi smo mu kao porodica neizmjerno zahvalni. U jednom trenutku ta ploča je spala, izgleda da nije bila dobro pričvršećena. Srećom, sačuvana je tu kod komšija na prvom spratu, i vrlo brzo ju je pronašao, zaštitio i ponovo postavio".
Na pitanje kako je biti sin Bate Živojinovića i koliko je porodica ispaštala zbog njegovog poziva, Miljko kaže:
"Moja majka koja je najzaslužnija za našu porodicu, za njenu stabilnost i za sve što smo postigli. Ona je od malih nogu išla sa nama, što bi ona rekla: “Vukla sam vas po cijeloj Jugoslaviji, od Vardara do Triglava”. Mi nismo osjećali to njegovo odsustvo, osim kada je sniman film “Bitka na Neretvi”, kada je bio odsutan od kuće 18 mjeseci, ali smo mi i tamo odlazili, pa smo se vraćali. Često su bila snimanja u Beogradu, gdje smo mi odmah poslije škole otrčali da se družimo sa tim divnim glumcima i onima koji rade na stvaranju filma. Ne bih to nazvao nekom vrstom žrtve već jednim bogatstvom koje smo dobili zbog Batine prirode posla. Zahvaljujući našoj majci koja je shvatila važnost porodice i da Bata ne bude sam na tim snimanjima, mi smo ga pratili kao globtroteri. Kolege su ga voljele, jer je na snimanje dolazio sa lijepom energijom, prvi je dolazio, a posljednji odlazio. Nije mu bio problem ni kada je trebalo da se vuku kablovi i guraju kolica u snijegu. Ono što je meni i mojoj sestri važno jeste da je on demistifikovao uspjeh".
Glumčev sin je istakao da Bata nije bio strog.
"Bata je bio najbolji prijatelj i meni i sestri. Mudar jedan čovjek koji je bio povučen u porodici, ćutao je, nije se miješao u vođenje porodice na način na koji je to radila majka koja je bila apsolutno autoritet i da podvikne i da izrekne kaznu. Živjela je naše živote, znala je kad imamo pismene zadatke, ocjene, ali uvijek nam je govorila: “Vidjećete vi kad vam dođe Bata”. On je više tu bio kao autoritativna sjenka, kao otac koji je krajnji autoritet i Jelena i ja nikad nismo bili u situaciji da provjerimo kakav je on kad se naljuti. To se kod nas, na svu sreću nije dešavalo, sve smo rješavali razgovorom. Oni su bili otvoreni prema nama, nisu skrivali ništa od nas, ni materijalne i finansijske probleme koje ima svaka porodica. Na taj način smo i mi sazreli i mogu da kažem da su i Lula i Bata bili divni roditelji".
Bata je posljednje dane života proveo iza kamere, boreći se za svoje zdravlje, a Miljko nije mogao da bude kraj njega, zbog čega je i poslije gotovo jedne decenije ostala velika žal.
"Oprostili smo se preko telefona, moja ćerka je išla kod njega u bolnicu. Uvijek sam bio u toku za sve što se ticalo njega. Učestvovao sam u donošenju odluka u vezi sa njihovim zdravljem, ali drugo je kad sa nekim pričate telefonom, a drugo je kad se gledate oči u oči, držite za ruke, pa čak i ćutite, zajedno ste, jedan pored drugog. Što se tiče tehničke strane, da, bio sam informisan, ali što se tiče emocije, to što smo moja sestra, majka i ja izgubili za tih 13 godina, to niko ne može da nam vrati", rekao je Miljko, pa se prisjetio njihovog posljednjeg razgovora:
"Otpevali smo zajedno pjesmu “Moj galebe” koja traje šest minuta, onda je on napravio jedan štos na završetku te pjesme i to mi je ostalo kao dokaz njegovog neuništivog duha i vedrog karaktera. On je bio svjestan šta mu se dešava i da polako odlazi, ali nam je ta neka vjera u dobro, ta pozitivna energija i podrška koju nam je davao toliko bolestan i star mnogo značila".
Poslije Batinog odlaska, ostala je velika praznina i bol u porodici Živojinović, a njegov sin Miljko njeguje uspomene na oca i majku, te planira i da objavi knjigu o njima dvoma.
"Bilo je jako teško nastaviti život bez Bate. Sestra i ja kada pričamo o njima, pričamo kao da su tu negdje, po nekoj bubamari koja nam se spusti na rame, po listu koji padne. Mi danas osjećamo njihovu energiju i podršku. Majci je jako teško pao njegov odlazak, mislim da je zato i ona prerano otišla. Njena majka je živjela 10 godina više od nje. Ona je toliko bila vezana za njega, to je bila vanvremenska ljubav, koju je danas teško shvatiti i objasniti. Kada je on otišao, ona je izgubila vjeru u život i svrhu življenja. Iako sam joj ja rekao: “Pa imaš Jelenu i mene, šestoro unučadi, život mora da se nastavi”, ona mi je samo rekla: “Ma bez Bate, to više nije to”. Meni i Jeleni on jako nedostaje jer je bio mudar čovjek, govorio je prave stvari u pravom momentu. Pišem knjigu o njima dvoma, i koja će se zvati “Lula i Bata” i koja će biti na bazi njegovih izreka, nešto njegovo, a nešto je preuzeo. To je vrsta mog duga i prema majci i prema njemu".
Stan na prvom spratu u kom je Bata živio, nije prodat, ostao je u nasledstvu porodice Živojinović.
"Tu sada živi supruga od mog pokojnog brata od tetke. To je bilo stanarsko pravo koje je imao Batin otac, a kada je Bata dobio taj stan u Internacionalnih brigada, ostala je tu da živi njegova najstarija sestra i njena porodica, tako da su oni tu gore. Ostalo je sve u porodici, a da li će oni da se sele, to će oni da odluče. Mi se čujemo, bili smo prije neki dan zajedno. Mnogo uspomena ima ovdje. Ovdje se nalazi i policijska stanica Vračar, gdje je Bata radio nekoliko mjeseci kada ga nisu drugi put primili na Akademiju, da bi mogao da ima neke prihode da živi, on je tu radio kao policajac".
Zašto Miljko nije bio na očevoj sahrani?
Na očevu sahranu je bio spriječen da dođe, jer je bio u zatvoru zbog optužbi za primanje mita u krivičnom postupku takozvanoj stečajnoj mafiji, a to ga i dan-danas boli.
"To je jedan udarac koji sam ja pretrpio, a koji se ne vidi, a ko zna šta se dešava u organizmu, u duši koja sve to generiše. Ne radi se tu o meni, nego o Bati. Mislim da on nije zaslužio da mu se oduzme to pravo da mu sin bude pored njega i uz njega u tim posljednjim danima života. U tom predmetu je zapravo bila samo firma u kojoj sam ja bio stečajni upravnik bila u stečaju, u kojoj učestvujem sa 0,5 posto vrijednosti, a sve druga veća preduzeća nisu bila u stečaju. Bata je to teško podnosio iako nije pokazivao".
(Blic, MONDO)