Doksing je realnost, aktivirajte se prije nego što budete morali da popravljate štetu!
Sa popularnošću interneta raste i njegova zloupotreba - logično...
Svađe i prepirke uživo tj. licem u lice preselile su se na mreže, takođe.
Sastanci, druženja i upoznavanje isto tako. Čak je i vrijeme za zabavu i igru na internetu. Hiljade novih naloga biva otvoreno svakog minuta. Zato, hajde da pričamo o zloupotrebi ličnih podataka i opasnostima koje se kriju iza toga. I da, iako neki od vas smatraju da smo papagaji, koji non-stop ponavljaju jedno te isto - o zloupotrebi podataka - reći ćemo vam da smo tek počeli sa kreiranjem sadržaja o ovoj izuzetno važnoj temi, koja će biti sve bitnija!
Doxing iliti doksing je ponašanje u okviru kojeg jedna osoba (dokser) prikuplja podatke o drugoj osobi, i objavljuje ih s namjerom da osobu prikaže u negativnom svjetlu ili je ponizi.
Sad smo vas već malo zainteresovali više, zar ne?!
Proces doksinga je dug, ali kad klupko počne da se odmotava, novim podacima nema kraja. Upadom na nečiju mejl adresu, dokser dobija pristup svim nalozima, koji su registrovani na tu adresu. Pa da uprostimo i ovdje - koliko vas istu mejl adresu koristi za gomilu ličnih naloga na različitim servisima? Da, sad imamo još veću pažnju, da li je tako?!
Od Facebook i Instagram platforme, pa sve do banke, djetetove škole, vrtića ili studentskog onlajn profila, u zavisnosti od toga kakve su vaše životne ambicije. Sljedeći korak su adresa prebivališta i brojevi telefona, a ako ste ikad nešto kupili onlajn, sve te podatke imate negdje na vašoj elektronskoj pošti ili u sandučićima na društvenim mrežama.
Nakon ovoga kreće napad na Google disk, Apple ili Samsung oblak, koji su - logično - povezani na isti taj mejl, a u kojem vaš lični ili poslovni telefon čuva sve vaše fotografije, koje ste ikad napravili, a često i one obrisane. Zvuči nevjerovatno, poput scene iz filma, ali ovo se, nažalost, dešava svakodnevno i sve je češća praksa da onlajn napade preživljavaju i korisnici iz Srbije i okruženja!
Zašto ljudi doksuju i ko su potencijalne žrtve
Dokser može biti bilo ko, kolega sa posla, koji već zna mnogo o vama ili slučajni internet haker, kojem ste nekom interesantnom objavom, poput fotografije vas na egzotičnom putu ili čak djeteta, zapali za oko.
Međutim, odrasli, odgovorni ljudi često imaju svijest da ne treba nikome da daju lične podatke, da na internetu koriste nadimke umjesto punog imena i prezimena i da naloge štite šiframa koje su malo komplikovanije od imena supružnika, djeteta ili psa.
Zato najranjivije žrtve su upravo - djeca i neiskusne internet osobe, koje sve ovo gore još uvijek ne znaju.
Kako se zaštititi od doksinga
Nalog na internetu bi trebalo da imaju samo djeca starija od 13 godina. Ukoliko je dijete mlađe od 13, najbolje bi bilo da internet i mreže koristi kao ’gost’, bez naloga.
Mejl adresa morala bi biti zaštićena jakom lozinkom i a mejl podešavanja načinjena tako da vam uvijek javljaju kad se bilo koji uređaj, osim vašeg ili djetetovog, prijavi na njega. Takođe, verifikacija naloga u dva koraka bi morala biti uključena na svakom onlajn nalogu, koji posjeduje ne samo dijete, nego na svakom internet nalogu, servisu itd.
Lozinke na nalozima moraju biti jake, a to podrazumijeva da imaju najmanje osam karaktera, koji sadrže velika i mala slova, brojeve i specijalne karaktere poput zvjezdice, tarabe, donje crte, uzvičnika itd. Korišćenje antivirus softvera sa posebnim softverom za kreiranje, vođenje i zaštitu lozinki danas ima više smisla, nego ikad, a cijene kvalitetnih softvera za tu namjenu su se toliko spustile, da ćete godišnju licencu za više računara i uređaja platiti po cijeni dva izlaska u grad.
Kad su u pitanju djeca, potrebno je jasno objasniti djetetu da je zaštita podataka broj jedan uslov za korišćenje interneta, pa ga upoznajte sa mogućim opasnostima, i naglasite da, ukoliko mu neko traži broj telefona, školu koju pohađa ili bilo koji lični podatak, to obavezno prijavi i nikako ne odaje!
Ukoliko aplikacija ne insistira na punom imenu i prezimenu, a u većini slučajeva ne insistira, preporučljivo je da se koristi nadimak ili pseudonim, kako za odraslu osobu, tako i za dijete.
Prilikom kreiranja pseudonima za internetu trebalo bi izbjegavati bilo koji broj, koji bi mogao da ukaže na godine. Ukoliko predator vidi korisnički nalog Niki2010 pretpostaviće da je u pitanju dijete, i da je velika vjerovatnoća da će ono pristati na neke zloupotrebe za koje nije svjesno da čini.
Dijeljenje lozinke za naloge među prijateljim ili drugarima, ako je u pitanju dijete, trebalo bi da bude zabranjeno, a svaku lozinku trebalo bi da zna isključivo vlasnik profila i eventualno roditelj.
Jednom kad dokser objavi sve što je prikupio o žrtvi jako je teško obrisati te podatke. Za to svakako postoji mogućnost - pravo na zaborav na internetu - ali je proces pred Google, Facebook i drugim kompanijama izuzetno komplikovan i obiman zbog čega mnogi odustanu i bivaju zauvijek obilježeni nečim što im je prouzrokovalo bilo kakav oblik neprijatnosti ili čak nešto gore, ako su u pitanju kompromitujuće slike i video snimci.
Izreka Jednom na internetu, zauvijek na internetu pogotovo važi u ovom slučaju.
Prije svake objave, dijeljenja, kao i prije otvaranja svakog novog naloga ili slanja ličnih podataka trebalo bi da postavimo pitanje; “Kako ovo može biti upotrijebljeno protiv mene?’’, pa tek nakon toga, sa spoznajom potencijalnih problema, upoznati i dijete, kako biste zajedno, svako počevši od sebe, kreirali siguran i bezbjedan boravak na internetu.
Internet ne zaboravlja i to je njegova prva mana, a druga, odmah iza nje je to što nije bezbjedan - kako za vas, tako ni za vaše najmilije, posebno najmlađe.
Da li ste vi imali ovakvih problema na internetu?
(MONDO)