Jedan od najvećih problema metaverzuma je to što danas niko tačno ne umije da vam kaže šta je metaverzum, jer svako ima neko svoje viđenje i svoju definiciju ovog koncepta, a to nikad nije dobro.
Facebook je promijenio svoje ime u Meta i objavio smjer u kojem će se ova kompanija kretati u budućnosti. Oni zamišljaju metaverzum kao virtuelnu društvenu mrežu, koja će ljudima omogućiti interakcije u 3D virtuelnom prostoru, ali ako pitate nekog drugog, na primjer Microsoft, metaverzum je nešto sasvim drugo.
Pričati o metaverzumu danas znači isto što i pričati o Internetu prije 50 godina, jer je u pitanju koncept koji se i dalje razvija, bez da neko može da vam kaže kakav će biti finalni proizvod.
1. Slon u sobi - centralna platforma
Za razliku od Interneta, nekoliko velikih kompanija se u slično vrijeme dotaklo koncepta metaverzuma, i svaka od njih je počela sa razvojem svoje vizije. Ovo je dovelo do toga da metaverzum kao koncept nema centralizovanu verziju, jedinstvenu platformu na kojoj se nadograđuju druga rješenja, već nekoliko različitih koncepata, bez mnogo dodirnih tačaka.
Za sada niko metaverzum ne vezuje samo za jedan tip tehnologije, već više za širu tranziciju načina na koji ostvarujemo interakciju sa tehnologijom. Ono što je sigurno je da su virtuelna i proširena realnost definitivno tehnologije koje su dio metaverzuma, ali ne i ekskluzivni način pristupa metaverzumu.
Problem sa ovim pristupom je u tome što većina velikih igrača koji razvijaju svoja rješenja želi da upravo njihov koncept bude centralni i opšte prihvaćen. Problem je što takvih rješenja sada ima previše, i niko ne pokazuje nikakve naznake da će se nešto promijeniti u budućnosti.
Da li mislite da će Microsoft ikada reći: “Ma da, Facebook ima najbolju ideju i skroz je u redu da oni budu vlasnici cijelog metaverzuma”. Odmah da vam kažemo - neće. Za sada je metaverzum vrlo zvučni trend o kojem svi pričaju, ali niko nema konkretan plan razvoja. Na žalost, to nikako ne znači da su investicije u različita rješenja male, već upravo obrnuto – svi investiraju u neki metaverzum.
2. Evolucija interneta
Neki smatraju i da će metaverzum da zamijeni današnje načina komunikacije i preuzme primat nad videom. Prva komunikacija krenula je znacima, da bi evoluirala u tekst, kasnije u slike i video, a danas metaverzum prijeti da će da uskoro zamijeni video, a možda i internet. Da li to znači da ćemo u budućnosti imati neki MetaTube servis na kojem ćemo gledati svoje omiljene voditelje, ili će cijeli koncept globalne mreže biti spojen u veliki metaverzum, danas niko ne može da vam kaže.
Ono što možemo da vam kažemo je da bi Cukerberg to veoma voleo, sa njihovim rješenjem u centru svega. Nažalost, sve što su oni do sad prikazali je loša verzija virtuelnih okruženja koja već postoje u nekom obliku, u kojima je moguća komunikacija između različitih učesnika. Pogledajte kako izgleda rana verzija Facebook (Meta) metaverzuma u galeriji ispod:
3. Surfovanje na talasu popularnosti
Jedna od stvari koja već neko vreme uspešno jaše talas metaverzuma je NFT koncept. Rođen u decentralizovanom svijetu, NFT je idealni primijer kako nešto što je do juče djelovalo potpuno besmisleno, preko noći može da postane veoma popularno.
Slično je i sa virtuelnom realnošću, koja je u posljednjih nekoliko godina izgubila korak sa drugim tehnologijama, ali je sa pričom metaverzuma dobila potpuno novu upotrebnu vrijednost. Ne treba zaboraviti ni to da mnoga rješenja koja se danas nazivaju metaverzumom nisu ništa više od VR okruženja sa određenim funkcionalnostima kao što su igre, kupovina, vježbanje i slično.
4. Ogroman potencijal - interoperabilnost
Ako neki metaverzum ostvari neki vid interoperabilnosti između različitih platformi. Primjera radi, da Amazon napravi veliki tržni centar u kojem ćete moći da kupujete, ali isto tako i da iskulirate u PlayStation igraonici, i da pozovete Car:Go da vas odveze do druge lokacije, gdje ćete moći da radite nešto četvrto. Ako pritom sve vrijeme imate krovnu organizaciju koja vam omogućava komunikaciju sa drugim učesnicima, poput društvene mreže (Facebook), onda ovaj koncept dobija potpuno novi smisao.
To znači da mora da postoji zajednička platforma, ili bar zajednički okvir u kojem se razvijaju slične, međusobno povezane platforme, da bi na njima mogle da se kreiraju aplikacije koje bi funkcionisale svuda. Na žalost, to znači mnogo saradnje između kompanija koje se međusobno takmiče koja će prva da izmisli novi točak (metaverzum).
Pogledajte kako Meta zamišlja rad u metaverzumu:
5. Različita rješenja - deja vi
Sličan problem imate sa pametnim kućama, konceptom koji i dalje ima ogroman potencijal, ali i veliki broj konkurentskih rješenja, koja se međusobno takmiče jedno sa drugim. To je dovelo do razvoja sličnih, ali nekompatibilnih standarda u industriji, pa ukoliko se odlučite za rješenje jednog proizvođača: Ubiquity, DLink, Xiaomi, velika je šansa da nećete moći da uparite proizvod drugog proizvođača sa vašom postojećom opremom.
Kada je Metaverzum u pitanju, imajte na umu da će svi tehnološki giganti željeti da imaju svoju platformu, a tu mislimo na Meta, Google, Apple, Netflix, Microsoft, Amazon. Dodajte tome i manje kompanije koje će želeti da plasiraju svoje proizvode poput McDonald’s, Starbucks, Nike, Adidas... Da li će one morati da prave aplikaciju za svaku od ovih platformi?
Pitanje bez odgovora
Sada taj problem postoji sa opremom za virtuelnu realnost, koju je razvijalo nekoliko velikih kompanija, tako da imamo različita rješenja, koja nisu međusobno kompatibilna, pa iako ste kao korisnik investirali značajnu sumu novca, ograničeni ste na jedan tip sadržaja.
Ukoliko kompanije uvide ovaj problem i ne nastave tvrdoglavo da investiraju novac isključivo u svoje rešenje, metaverzum bi zaista mogao da bude koncept koji će potpuno promeniti svijet na mnogo načina. Naravno, istorija nas uči da se ovakve stvari rijetko dešavaju, pa je velika šansa da će mnoge dobre ideje propasti, dok ne dobijemo nešto što će objediniti sva rješenja.
Jasno vam je i da će onaj ko bude polagao autorska prava na univerzalni metaverzum (koliko god to zvučalo besmisleno) sa bogatstvom prestići sve današnje tehnološke gigante i moći da postavlja svoja pravila igre. Za kompanije koje se takmiče najveći strah je da će neko ostvariti veći profit od njih, dok će korisnicima najveći problem biti nekompatibilnost, odnosno nedostupnost nekog sadržaja, jer imate konkurentsko rješenje.
Ne treba zaboraviti da je metaverzum ideja koju je Nil Stivenson opisao u svojoj knjizi Histerični sneg (Snow crash) još 1992. godine. Da li će ovaj koncept prerasti idemu malo boljeg VR okruženja i postati novi internet danas vam niko ne može reći. Ono što vidimo je da je u toku žustra borba za prevlast, a da bi metaverzum imao smisla, kao i u "Gorštak" filmovima, izgleda da važi pravilo da "Može biti samo jedan".