Za 10 godina izgubio tri, četiri meča od Partizana

Miloš Šestić za MONDO: Dižem ruku za Piksija i imam poruku za Milan! Nikom nije lako na "Marakani"

Autor Nebojša Šatara

Zvezdaš od glave do pete - Miloš Šestić!

Izvor: MN Press arhiva

Miloš Šestić je bio jedan od najboljih fudbalera u istoriji Crvene zvezde!

Iako su mnogi tražili da bude proglašen šestom "Zvezdinom zvijezdom", to se nije desilo, ali je uprkos tome, ostao zapamćen kao jedan od najboljih driblera, koji je ikada igrao na "Marakani".

Za razliku od npr. Dragoslava Šekularca, koji je uživao da ismijava direktne čuvare, popularni Šele je driblinge koristio samo u korist svog tima, kako bi što prije stigao do protivničke mreže, a nerijetko je na tom putu znao da u stilu Ingemara Stenmarka naniže po četiri-pet protivničkih igrača.

Omalen i čvrst na nogama i spuštenom glavom, rijetko ko ga je čak mogao i srušiti kad se "ukopa", a kamoli da mu oduzme loptu, pa su u njegovo vrijeme zvezdaši dolazili na tribine samo da vide njegove nove egzibicije na terenu.

Često je u tadašnjim intervjuima govorio da "mu prvi protivnik nikad nije problem i da će njega uvijek da predribla", već se trudio da krajičkom oka pogleda s koje strane dolaze naredni rivali, dok je onog prvog "slao po burek".

Rodio se Šele u Milosavcima kod Laktaša, ali s porodicom je već kao beba preselio u Vojvodinu, gdje je u staropazovskom Jedinstvu počeo karijeru prije nego je potpisao za Crvenu zvezdu 1973. godine i ostao 10 sezona.

U crveno-bijelom dresu odigrao je 441 utakmicu i postigao 108 golova, osvojivši četiri titule šampiona Jugoslavije (1977, 1980, 1981, 1984) i jedan trofej Kupa Maršala Tita (1982).

"Sve što sam doživio u Zvezdi bilo je jako lijepo. Ne pamtim nijedan ružan detalj u cjelokupnoj karijeri. Zdravlje me je služilo, nisam imao nekih težih povreda i to je bilo najbitnije", počeo je Šestić razgovor za naš portal.

Možda je izgubljeno finale Kupa UEFA od Borusije Menhengladbah u sezoni 1978-79 bio jedan od najgorih trenutaka u Šeletovoj karijeri i to nakon što je njegovim pogotkom u Londonu protiv Vest Bromvič Albiona, osigurana prilika da se Zvezda bori za evropski trofej.

"Nismo imali sreće, primili smo gol u Beogradu, a tamo nas je osakatio italijanski sudija Mikeloti. To mu je bila posljednja utakmica u karijeri i svi smo stekli utisak da je Borusija morala da uzme trofej. Ostaje žal jer smo cijeli ciklus odigrali na vrhunskom nivou, počev od onog nevjerovatnog preokreta na startu takmičenja protiv Dinama iz Berlina. Potom i protiv Sportinga, pa londonskog Arsenala i na kraju VBA. Englezi su tada imali možda ponajbolju ekipu u Evropi, a ja sam dao taj pobjednički gol".

Sjajne partije u crveno-bijelom dresu dovele su ga i do plavog dresa reprezentacije Jugoslavije i nastupa na Mundijalu 1982. godine u Španiji.

"Svjetsko prvenstvo u Španiji ne pamtim po nečemu lijepom, jer smo ispali u prvom krugu, a imali smo stvarno fenomenalnu ekipu: Ivan Gudelj, Vahid Halilhodžić, Edhem Šljivo, Safet Sušić, Pižon Petrović, Predrag Pašić...Selektor nam je bio Miljan Miljanić, koji je imao više povjerenja u starije igrače, pa smo mi malo mlađi rijetko dobijali priliku. Ja sam bio reprezentativac do 1985, na žalost na Evropskom prvenstvu godinu ranije u Francuskoj, nas nije bilo".

Osim četiri titule državnog prvaka sa Zvezdom, Šele je postao šampion SFR Jugoslavije 1989. godine i sa novosadskom Vojvodinom, čije boje su branili Slaviša Jokanović i Siniša Mihajlović. Ali, za njega je uvijek postojao samo jedan klub - Crvena zvezda.

"Ja sam oduvijek bio navijač Zvezde, svaka čast Vojvodini, ali otkad znam za sebe navijam za Zvezdu. Tako je bilo u svim krajevima bivše države gdje žive Srbi. Zvezda ima mnogo više navijača od Partizana. To je jednostavno tako", rekao je Šele, a na pitanje da li ima neki fudbaler danas koji ga podsjeća na njega odgovorio odrično.

"Teško da ima neki igrač sličan meni", uz smijeh je rekao Šele i potom obrazložio da se u njegovo vrijeme igrao mnogo grublji fudbal nego sada.

"Bilo je mnogo grublje, žešći prekršaji, posebno prema 'znalcima', odnosno onima koji su malo odskakali od prosjeka. Žestoko su nas tukli odbrambeni fudbaleri, dok danas na primjer, sudije mnogo više štite igrače poput Lionela Mesija", rekao je Šestić, koji je još u karijeri branio boje atinskog Olimpijakosa, Zemuna i na kraju OFK Beograda, gdje je i okačio kopačke o klin 1991. godine.

Izvor: MARKO METLAS/© MN PRESS, ALL RIGHTS RESERVED

Šestić je dodao da nema dilemu da li će Zvezda i ove sezone osvojiti titulu šampiona Srbije.

"Zvezda u posljednjim sezonama apsolutno dominira u našem prvenstvu, a crno-bijeli su bili uspješniji u 'vječitim' derbijima. To je možda zato što se njihovi igrači 'napale' da barem u derbijima ostvare uspjeh kad ne osvajaju trofeje da bi barem malo oprali obraz zbog loših rezultata".

Prema njegovim riječima, imao je više nego dobar rezultat u "vječitim derbijima".

"Moj skor sa Partizanom je ubjedljivo pozitivan. U deset godina sam izgubio tri-četiri utakmice protiv crno-bijelih. Moja generacija je bila mnogo uspješnija, Dule Savić, Srebrenko Repčić, Pižon, Rajko Janjanin. To je bila jedna od najboljih ekipa Zvezde u klupskoj istoriji".

Izvor: Tomislav Mihajlovic/© MN press, all rights reserved

Crveno-bijeli su pod vođstvom Dejana Stankovića i ove sezone osigurali evropsko proljeće, a naredni protivnik u osmini finala Lige Evrope je veliki Milan, koji se poslije dosta godina tavorenja u prosjeku, vratio na staze stare slave.

"Ko god dođe na 'Marakanu', neće mu biti lako, pa tako ni Milanu, iako moram da priznam da su 'rosoneri' u prednosti. Naravno, vidjećemo, lopta je okrugla i nikad se ne zna".

Dotakao se i reprezentacije Srbije, koja već duže vrijeme nema selektora poslije smjene Ljubiše Tumbakovića, ali nije imao dilemu ko je njegov favorit od predloženih kandidata među kojima su Dragan Stojković, Savo Milošević i Vladan Milojević.

"Sva trojica kandidata za selektora Srbije su dobri stručnjaci, ali moj izbor je Piksi Stojković zbog njegovog iskustva", rekao je Šestić na kraju razgovora.