NIJE IZDRŽAO

Zdravko Mamić uživo plakao: Nije mi zbog zatvora, već zbog majke! (VIDEO)

Autor Bojan Jakovljević

Prvi čovjek Dinamo Zagreba potresen u toku intervjua.

Izvor: YouTUbe/FACE HD TV

Zdravko Mamić ovih dana je prolazio kroz snažne emocije i to pred kamerama.

Nakon što je u toku nedjelje osuđen na zatvorsku kaznu zbog malverzacija u Hrvatskoj, on je u Bosni i Hercegovini žestoko napao sudije koje su donijele presudu. Dan kasnije, slavio je istorijski uspjeh svog Dinama – pobjedu protiv Totenhema.

Ovog vikenda, on je gostovao i na televiziji "Fejs" i u programu uživo nije mogao da suzdrži suze.

On je govorio najprije o tome kako je tokom rata nosio pomoć Sarajevu i "svjedočio šta su svjetske zvijeri radile ovim narodima". U toku razgovora o tome sjetio se i svoje majke...

"Mama mi ima 90 godina. Žena ne ispušta 'Oče naš' iz ruku i kaže: 'Sine, ja neću umrijeti i neću dati da me pokopaju, živjeću dok tebe ne dočekam. U subotu je slavila rođendan u Zagrebu, iako ona ni ne zna kad joj je rođendan, niti ga je kada slavila. Ali kako joj je bilo devet 'banki', moje ćerke su to organizovale..."

"Znate, nije to pošteno. Ostajale su ovdje čitave porodice bez braće i sestara, pa ne plaču, već se nose sa svim tegobama, koje ja imam za 10 života. Ne plačem ja zbog toga što bi sutra trebalo da idem u zatvor, niti što me se ovako nepravedno progoni, već što ne mogu da provedem zadnje trenutke moje majke sa njom, u njenom naručju, da joj ispričam koliko sam je volio i da joj se izvinim za sve sitne krađe, kada sam joj krao iz novčanika ili kada sam prodao njen lančić da bih neku djevojku počastio. Da joj kažem 'Majko, hvala ti za sve'. Kakvu majku diva imam."

Ukoliko želite da vidite dodatni sadržaj posjetite Mondo Pređi na sajt

Mamić je govorio i o ocu, kao i o svom odrastanju.

"O ocu sam ispričao kako je radio na obnovi Jugoslavije kao klinac sa 16 godina nakon Drugog svjetskog rata, a ja sam bio zanatlija sa samo šest godina. Iznajmio sam konjska kola sa zapregom i kolima i razvozio kukuruz i pšenicu po onim silosima. Onda bih seoskom gazdi platio, vratio konja i kole, a ostatak bih zadržao za sebe. Cijelog života sam stvarao i desetine hiljada radnih mjesta sam stvorio. I nijedno moje preduzeće nije propalo. I proganjaju me kao zadnjeg kriminalca, nisu mi omogućili ni pošteno suđenje, sram ih bilo."