Po završetku prelaznog roka - i svega viđenog u novoj sezoni - nameće se zaključak da su crno-bijeli sada bolja i funkcionalnija ekipa nego prošle sezone, sa raznovrsnijim kvalitetima. Ipak, jedan dio tima mogao je da bude dodatno ojačan...
U Humskoj je prelazni rok završen! Što je Partizan radio ovog ljeta, uradio je - sada je vrijeme da se ekipa pokaže na tri fronta.
Tim Aleksandra Stanojevića je do prve stanice u sezoni odradio sve što je bilo potrebno - perfektno su startovali u ligi, obezbijedili su evropsku jesen i doveli željena pojačanja. Kako bismo onda mogli da sumiramo ovaj prelazni rok kluba?
Predstavljanjem Kvinsija Meniga kao najnovijeg pojačanja, u Humskoj je spuštena zavjesa na poslovanje u prelaznom roku. Dolaskom brzonogog Holanđanina koji se dobro pokazao u Erediviziji prošle sezone, u dresu Tventea, u klub su dovedena sedmorica igrača.
Za dvojicu je izdvojeno i obeštećenje, a otišlo je nekoliko članova prvog tima i dosta onih na koje se u klubu nije računalo.
Kada se podvuče crta, gdje je ovaj prelazni rok doveo Partizan?
KO JE SVE OTIŠAO IZ HUMSKE?
Da prvo sumiramo odlaske iz Partizana. Maki Banjak je jedini igrač na kojem su crno-bijeli imali prihode od obeštećenja, pošto je Kamerunac otišao u Kairat za 500.000 evra, otprilike sumu za koju je doveden prošle godine. On je ujedno bio i igrač na kojeg Stanojević nije računao, pa je ovo bio dobar posao za sve strane.
Vladimir Stojković je kao slobodan igrač otišao u Al Fejhu, nakon što je ga klub pustio da šest mjeseci prije kraja ugovora pronađe još jedan inostrani angažman. Ipak, u Aleksandru Popoviću i Nemanji Stevanoviću on je dobio dobre zamjenike.
Svi ostali su uglavnom već bili od prvog tima. Denis Stojković se nije nametnuo pa je otišao u Torino, Bojan Matić je završio u Uzbekistanu, Luka Cucin je igrač Vojvodine, Periša Pešukić je napustio klub jedva se "upisavši" na terenu kao igrač crno-bijelih...
Tu su i odlasci Filipa Stevanovića i Svetozara Markovića koji su bili pozajmljeni igrači, pa crno-bijeli nisu imali gdje da "uberu" dodatni prihod od transfera.
NEKA POJAČANJA SU SE VEĆ POKAZALA, NEKA BI TEK TREBALO
Partizan je doveo sedmoricu igrača ovog ljeta, od čega dvojicu ove nedjelje, nakon što je ekipa izborila plasman u Konferencijsku ligu. Siniša Saničanin je došao kao slobodan igrač iz Vojvodine i predstavljao je važno pojačanje nakon odlaska Markovića u Olimpijakos, naročito imajući u vidu godine Bojana Ostojića.
Rikardo Gomeš je jedan od povratnika u redove Partizana, ali napadač sa Zelenortskih Ostrva je po dolasku iz UAE dokazao da je pojačanje kakvo je nedostajalo crno-bijelima. Na 12 mečeva je upisao 11 golova i tri asistencije, nevjerovatan učinak za početak sezone i tako kratak period koji je proveo sa timom.
Prošle sezone je Partizanu nedostajao pravi špic, Stanojević je često morao da bude kreativan u tom segmentu, a Rikardo za sada pokazuje da je upravo ono što mu je falilo - referentna tačka u napadu koju će svima biti teško da zaustave. Uz Marka Milovanovića, Sameda Baždara i Nikolu Štulića, Partizan ima dovoljno mladih igrača da u domaćem prvenstvu povremeno "skine teret" s leđa Rikarda...
Milan Lukač se poslije odlaska Stojkovića u Arabiju vratio u klub, sada kao 35-godišnji čuvar mreže, da bude uz mlađe Popovića i Stevanovića. Još uvijek Lukača nismo imali prilike da vidimo u timu, a pitanje je i koliko će se izboriti za minutažu pored čuvara mreže koji su do sada pokazali da su spremni za izazove među stativama.
Ne treba zaboraviti ni da je prije svih ovih igrača Filip Holender bio otkupljen od Lugana za 450.000 evra. Reprezentativac Mađarske je prošle sezone pokazao da vrijedi dovesti ga u klub, ali je ove bio van ritma, najviše zbog odlaska na Evropsko prvenstvo i kasnog priključivanja saigračima. Ukoliko ponovo pronađe ritam iz prošle sezone, Stanojević će imati problema da sve krilne igrače uklopi i lijepo podijeli minutažu.
GDJE JE PARTIZAN ODRADIO VAŽAN POSAO?
Postavljala su se pitanja na početku leta kako će Partizan riješiti problem na krilima, naročito nakon neočekivanog "bega" Takume Asana iz kluba. Otišao je i mladi Stevanović, dok je Holender i dalje bio samo pozajmljen igrač. Ali čini se da su u Humskoj sada pronašli dobra rješenja.
Ostaje još da se vidi kako će se pojedinci pokazati tokom sezone, ali opcija ima napretek. Lazar Marković je pokazao daleko bolju formu na početku ove nego u dobrom dijelu prošle sezone, Nikola Terzić se bori za minutažu, a tu je i Aleksandar Lutovac. Ne treba zaboraviti da Holender za konkurenciju ima i mladog Nemanju Jovića i novopridošlog Kvinsija Meniga. Takođe, uz lijevu stranu se ove sezone povremeno nalazio Danilo Pantić, kada je Stanojević bio primoran da nalazi rješenja zbog povrede Jovića.
Upravo je Pantić doveden na početku prelaznog roka nakon isteka ugovora sa Čelsijem.
Treći put je u Partizan stigao ofanzivni vezista, najavljivao je da želi da ovaj put najviše pokaže i dobro je krenuo u tom pravcu. Na osam utakmica je već upisao dva gola i dvije asistencije i čini se da bi sada zaista mogao da bude neko na koga će Stanojević moći da se osloni.
Takođe, Partizan je obavio važan dio posla na štoperskim mjestima. Manjkava je bila to pozicija na početku sezone, a dolazak lijevonogog Saničanina će još pokazati koliko je spreman za izazove u crno-bijelom dresu. On se i dalje uklapa u tandem sa Igorom Vujačićem, ali upravo njih dvojica su iznijeli defanzivni teret u evropskim kvalifikacijama.
Da ne padne sav teret na njih dvojicu, doveden je još jedan od brojnih povratnika u Humsku - Nemanja Miletić.
On bi u drugom mandatu u klubu trebalo da više bude korišćen na mjestu štopera, jer je pozicija desnog beka dobro popunjena. I 19-godišnji Mateja Đorđević je sada u prvom timu i ima priliku da uči pored iskusnijih igrača.
Nije ta pozicija ulivala baš uvijek povjerenja navijačima, a ni ostatku tima, ali u Superligi stvari funkcionišu odlično, dok su i u Evropi tu "klimavost" crno-bijeli uspjeli da prebrode. Uosatlom, Stanojević je od povratka na klupu Partizana pokazao da nedostatke ekipe u odbrani umije da prikrije jasno utvrđenim sistemom.
GDJE JE PARTIZAN MOGAO DA ODRADI BOLJI POSAO?
Partizanov problem tokom ljetošnjih kvalifikacija, prije svega zbog povreda, bila je pozicija centralnog veznog. Aleksandra Šćekića je mučio primicač, Saša Zdjelar se povrijedio u revanšu protiv Sočija i odmah je u Stanojevićevom timu bio upaljen "alarm".
Miloš Jojić se prilagođava na novu ulogu centralnog veziste i zadovoljavajuće obavlja svoj dio posla (i vrlo je koristan prilikom izvođenja prekida), a u tu ulogu još bi mogli da uskoče samo Milan Smiljanić koji je rijetko kada opcija na koju se ozbiljno računa, i Bibars Natho, koji češće nastupa na mjestu iza špica.
I dok su opcije na krilima, mjestu iza napadača, pa čak i obje bekovske pozicije, i više nego dobro popunjene, "kičma" Partizana bi tokom sezone mogla ponovo da bude ogoljena. Znajući koliko često u Humskoj nisu u mogućnosti da izdvajaju veliki novac na obeštećenja, nije iznenađenje da dodatnih pojačanja na mjestu centralnog veziste nije bilo. Samo da to ne bude izvor novih glavobolja za Stanojevića tokom sezone...
Crno-bijeli imaju potencijal da budu još bolji i funkcionalniji nego prošle godine. Serija od šest pobjeda uz gol-razliku 22:1 u Superligi to i pokazuje, a igre u Konferencijskoj ligi nagovještavaju da bi proljeće u Evropi moralo da bude visoko na listi prioriteta.
Zbog svega gore navedenog se i od igrača sve glasnije može čuti želja da se prekine serija trofeja Crvene zvezde. Pa da vidimo...
(MONDO)